Nepolitikin Zabavnik

Priče iz ravnice

EKSKLUZIVNI INTERVJU PART III – UGRIP – SUROVI POČECI i USTROJSTVO

  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović
  • UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

U trećem nastavku intervjua sa Leonom Šurbanovićem – čitajte – kako je UGRIP došao do najjasnije mape kontraminskog sistema tvrđave, ko ih je sabotirao, a ko podržavao u akcijama na početku i zašto su morali da naprave pravu hijerarhiju po modelu na bilo koju vojsku sveta – u njihovom slučaju – vojsku istraživača !!!

 

DOTKOM: Kada ste počeli sa detaljnim mapiranjem tvđave i kako ste uopšte došli naposletku do najpreciznijih mapa koje sada postoje?

Leon UGRIP: Nismo imali nikakvih mapa, sve je bilo pomoću štapa i kanapa dok nije stigla zvanična mapa iz Beča. Jednu sličnu dobili smo iz muzeja s kojim smo napravili saradnju, ali ona kao i ova nije bila prava, tako da i ta mapa iz Beča je bila verna kopija malo razrađenija u odnosu na zvaničnu mapu koju poseduje Republika Srbija. Do tada, lično imao sam kartu koju sam skinuo sa interneta, sa web sajta prvog istraživača koja je po priči jednog od njih ukradena, a zapravo je dospela u bivšu Jugoslaviju. Našim istraživanjem, arhitekta Andrija Sečujski koji je rukovodio uređenjem i prilagođavanjem tvrđave novim okolnostima, direktno iz Beča doneo je mapu iz 1901. godine kada je bila redizajnirana mapa, mape iz 1871. Mapiranje i zvanične studije napravljene su tih godina, koje se danas verno prepisuju i potpisuju kao dela mnogih autora, a koja su zapravo nerešena i neistražena. Zbog vode, propadanja sistema usled klizišta, nedovoljno hrabrosti, ludosti, ne znanja, loše opreme, mogućnosti interneta, laserskog merenja, sonara, skenera nemoguće je bilo dati prave statistike.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Sami počeci slaganja kockica i rešavanje misterije

Ta mapa koju su oni imali zapravo je fletovana mapa od nekih 60-tak mapa koje smo mi sve otfletovali, u žargonu dizajnera fotošopa, otfletovali i napravili ovu pravu mapu koja postoji  u vlasništvu UGRIPA. Da samo razjasnim,  fletovano, zapravo znači, da ta mapa koju mi danas gledamo je kao kada bismo uzeli oko  60 mapa na paus papiru koje bi zalepili ili poređali jednu preko druge. Znači na jednom pausu mate prvu liniju, zatim imate drugu, treću, četvrtu, pa sama ta spratnost koja je negde otprilike 15 nivoa, od sata pa do samog Kajzer bunara i niže. Pravilno da kažem nivoi, a ne spratovi, jer spratovi podrazumevaju da su jedni ispod drugih, ovde kada smo mi merili u zavisnosti u odnosu na tunele koji se nalaze na određenim nadmorskim nivoima čine tu „spratnost“ , te nivoe.

DOTKOM: Kaži nam nešto više o tim “nivoima”, jer svi Novosađani misle da Tvrđava ima nekoliko nivoa i to se usmeno predanje prenosi sa koleno na koleno, da li je napokon razrešeno o čemu se tu precizno radi?

Leon Ugrip: Kada čujete da neko kaže recimo „ 4 nivoa“, tada ljudi greše. Znači ne postoji 4 nivoa, već postoji oko 15 tak, tačno retroaktivno ćemo još dati tu informaciju koliko je tačnost u pitanju. Postoje zapravo 4 linije odbrane ili 4 položaja. To su zapravo ti nivoi o kojima svi pričaju, kao 4 sprata.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Boje slova ili table koje označavaju poslednje mapiranje podzemlja koje nema veze sa prvobitno namenom snalaženja i orjentacije u Podzemlju

DOTKOM: Pomenuo si “Sindrom podzemlja”, molim te da ga pojasniš šta on predstavlja u tvom svetu?

Leon UGRIP: Sindrom podzemlja je počeo da se širi i tako sam počeo da oformljavam ekipu i skupljam ljude ok iste ideje, znatiželje. Tada rešio sam makar i sam to sve da ispeglam i okupim entuzijaste. Dok nisam okupio tu neku prvu ekipu, prvi koji mi se pridružio je bio konobar sa „Aqvadorije“ – Slavomir Kišfalubac, koji je danas  jedan od dvojice JFM UGRIP –a, to znači da je on jedan od dvojice ljudi na kugli zemaljskoj pored mene koji zna kontraminski sistem do te mere, da je to sad prešlo u jednu vrstu „ozbiljne boleštine“. Zatim su se pridružili Mikloš Kolar, sve je to Branko Vujkov svojim objektivom zabeležio, zatim Alesandar Gusman, Zoran Popović, Uroš Popovič, Miodrag Velemir, Nebojša Vojnović , Peđa Dobrković,  Oliver i Maja Sučević, Nikoleta Selena, Mladen Ostojin, Zoran Ješić i mnogi drugi posle njih. Postoji još 10 – tak tih starih istraživača koji ujedno imaju to znanje i poznaju podzemlje besprekorno i  tu nema predrasuda.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Mapiranje podzemlja i prvi ozbiljni dani na terenu. Leon i Kiš, fotografija: Aleksandar Gusman

U našoj podeli istraživača pored UGRIPA, postoje “Avanturisti”, zatim “Sektaši”, ređaju se  “Smartovi” pametnjakovići koji se kriju iza znanja svog hardvera računara, “Tragači” zatim novi istraživači “Nova Garda”, stari istraživači “Stara Garda” koja se deli na, “Pipavce”, “Jazavce”, “Lisice” i ” Hageovce”.

DOTKOM: Koliko se i po čemu UGRIP -ovci razlikuju od prethodnih istraživača Petrovaradinske Tvđave?

 Leon UGRIP: Za razliku od svih UGRIPI su poznavanje podzemlja digli na najviši mogući nivo, jer su za razliku od ostalih svoj instikt, mapiranje, rad na terenu i van njega, kao i grafite, događaje, doživljaje koji su se dole desili, uvezali i napravili tu vezu i simbiozu između nadzemlja i podzemlja uvezujući rad u više knjiga, mnogo dela, projekata i borbi za kulturno i duhovno nasleđe tvrđave Petrovaradin.

Israživači iz Stare Garde vodili su se “ instiktom Pacova“ i kao lisice i jazavci špartali su hodnicima. Kada povežeš taj njihov stil, znanje, fotifikacionu namenu, legende i priče onda dolaziš do ozbiljnih rešenja gde se tek otvaraju mnoge priče, koje se granaju i šire u nedogled. Od postojanja raznih sekti,  okultističkih obreda,  delova podzemlja gde se desio obračun između pripadnika NDH i partizana Francistija i njegove družine koja izvodila i radila na realizaciji akcije “Paklena mašina”, preko zmija, ale, aždaje, đavola, duhova pa do samih ratnika, minera i lagumdžija, priči nema kraja. Ovo je zapravo jedna preogromna istorija koja se dešavala 300 godina na nekom prostoru od 20 kilometara podzemlja i nadzemlja same Tvrđave na nekih 200 hektara.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Montaža jedna od legendi o Ali, krupnoj zveri zmiji koja je proždirala u podzemlju Austrijske vojnike, a kasnije i vojnike Kraljvine Srba, Hravata i Slovenaca kao i  znatiželjne turiste

Pre nego što se oformila ekipa, prvo što sam uradio spustio sam se sam, i da vam iskreno kažem bio sam na ivici više desetina puta da odustanem. Ulazio sam dublje i dublje. Priča se širila i za par dana rada na terenu i predznanjem koje je bilo haotično i danas iz ove tačke gledano, ravno najgorem ponavljaču, jednostavno se slagalo kao puzle.  U jednostavnijim linijima brzo bih dolazio do rešenja, jer sam ispred sebe imao mapu koju sam dodatno crtao, a sve što mi se dešavalo u totalnom mraku umemorisao sam na jednu mapu koja se nalazila na računaru i drugu koja je bila u glavi. Imam vrlo dobro razvijeno fotografsko pamćenje i onakvom podelom samo članovima znanom kako sam sam naučio i lično osmislio sve UGRIPE učim i prenosim znanje, kako da se najlakše snađu i nauče mnogo brže nego ja. Tih meseci svaki božji dan sanjao sam hodnike i  to je bila ta preokupacija koja me je dovela do ludila i svakim danom sve više i više punila energijom.

DOTKOM: Opiši nam svoja prva iskustva  pri silasku u podzemlje?

Leon UGRIP: Tih dana dok sa Kišom nisam krenuo u detaljno peglanje nišu po nišu, nivo po nivo, položaj po položaj, dobrih par puta sam se ozbiljno gubio, sve do momenta kada sam se baš izgubio. Svemu ovome prethodio je razgovor i kraj saradnje sa čovekom koji više nije hteo da se spušta s nama, a kome sam pomogao i hteo još više da mu pomognem i ravnopravno ga uvedem u sistem i kompletnu ideju o UGRIPIMA koju je naslutio, nažalost pogešno,a  koja će kasnije dobiti na svom epilogu. Naime, bila je zakazana tura sa preko dvadesetak ljudi koje nisam smeo, niti želeo ispaliti. Cela ideja i moja misao se zaukala, pored tada obilnog znanja i teorije, falio mi je skustvo i snalaženje u podzemnom gradu. Ostao sam sam, nema nikog ko bi mogao da upotpuni tu prazninu. Oni koji su sebe nazivali raznim epitetima  podzemlja nisu znali sistem kao moj dojučerašnji profesor, doktor podzemlja. Odlučio sam da zaronim sam. Dobro sam se naouružao: imao sam 4 flašice po pola litre vode, par konzervi tunjevine, ašov, špaklu,  5 uložaka za beterije, 2 bater lampe, i jedan laser koji je zemenio nož, jer se u jednom od prethodnih istraživanja pokazao kao najmoćnije oružije ukoliko dođeš u bliski susret sa jazavcem, lisicom ili psima s kojima sam imao vijanja i gledanja na svega par metara.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Mala lisica koja je pala sa jednog nivoa na drugi, odnosno sa II na III položaj. Nažalost kada smo došli da joj pomognemo i da je iznesemo ona je uginula

Danas iz perspektive koju znam napamet u delu podzemllja III položaja ili takozvanom “desnom delu lavirinta III položaja” gde se nalazi oko 16 tih teških raskrnica sa preko 60 tunela koji se granaju iz njih i vrte u krug doživao sam jedan od najvećih strahova u životu koji je bio ravan ludilu, nekom filmu u kome si ti glavni lik. Kao u tv igrici imao sam više vrsta energija koje su se jednostavno trošile i vreme. Uštedu vremena baterija čiji je vek bio oko 25 sati smatrao sam da bi bio dovoljan da izađem. Taj dan proveo sam dole oko 12 sati sam samcijat sa slepim miševima, ciglama, memlom dva i po veka starom, crnim leptirima i duhovima podzemlja. Kreativna lobanja iskreirala je najgoru moguću smrt koja je bila kombinacija apstraktnog razvlaćenja paranormalnih pojava duhova preko aždaje do realnih uboda pauka, trovanjem i ispijanjem krvi najezde slepih miševa koje sam danima sretao dole u grozdovima od po 30 komada nalepljenih jedni na druge, pa do bliskih susreta sa zverima poput jazavaca i lisica. Jednog momenta vrhunac panike smirio sam dubokim disanjem zgrčen u položaj fetusa. Srce koje je poput veš mašine lupalo zajedno sa mnom koji sam predstavljao podsvest svoga tela, pitali smo se zajedno sa racionalnim mozgom. „Čoveče, šta je tebi sve ovo trebalo da sa 39 godina da radiš, šta ti je trebalo da ulaziš sam ovoliko duboko? Gde sam, gde se nalazim? Nemam predstavu sada definitivno u kom sam nivou, na kom spratu, koje linije položaja. Nema džipiesa, nema mobilnog signala, nema pomoći, nema nikog, a znanje nula.Nikada mi niko nije ispričao, niti pokazao logiku, koja je zapravo jednostavna i do savršenstva dovedena ako je znaš :)“.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Retrospektivna fotografija događaja u kome se Leon Style Dirty Player izgubio (Svaki UGRIP ima svoj naziv koji je je dobio na vatrenom krštenju). Fotografija: Zoran Ješić

Tako zgrčen razmišljao sam o teoriji istraživača koji je svojevremeno publikovao šifru  kako izaći iz podzemlja koja nije imala veze sa životom na terenu. Obuzela me neka totalna jeza i panika, ali sam se tako uplašen skupivši se, skoncetrisao i pribrao, napravio sliku u glavi koju sam podelio i jednostavno raščlanio na elemente u podzemlju. Posle toga i te teorije koja je danas osnova učenja, lutao sam vrlo malo, uvideo greške koje sam pravio i izašao sam. Ponovio sam taj dan gubljenja još 3-4 puta i uvideo koliko je opasan taj nivo, jer dodatno pregrađivanje istog, od strane akademskih građana je napravljena zbrka i ceo sistem tog dela hodnika izgubio je smisao orijentacije.

DOTKOM: Pomenuo si mi da je postojala još jedna originalna mapa, pored mape iz Beča koja je sada i u vašem posedu…

Leon UGRIP: Nakon dolazaka još mapa iz Beča, saznali smo da prva zvanična mapa podzemlja, koja se nalazi kod njih u arhivi, a dobili smo je i mi, nije bila jedina, jer je druga ostala na “Titaniku”, kada je isti potonuo, jer je zajedno sa dragocenostima i nekim tajnama išla kao prtljag da se pohrani u neki od trezora u Americi. Titanik je potonuo i to znamo svi, a mapa je nestala zauvek, za razliku od fletovane Bečke koja takođe nije bila pravo stanje na terenu. Pravo znanje imao je glavnokomandujući, zapravo samo onaj koji je trebao da vodi bitku.

Tih meseci, pored zainteresovanosti kako na terenu, tako i ispred računara preko grupa, stranica i ostalih medija počinje da raste ideja o UGRIP-u , zapravo u mojoj glavi osmislio sam ideju i taj naziv, urbanih istraživača koji su se okupili oko ideje “3D worlda” kao gerilski ratnici. Asocijaciju za naziv “URBANA GERILA” dobio sam bratimljenjem i pozivom mojih drugara Radeta Milića (poznatog arheologa), Slobodana Stanišića (fotografa specijalizovanog za podzemnu fotografiju) i druge iz Beograda u goste, a koji pritom imaju udruženje „ UnderГРАД“ i „ Urbeks“ , odlične ekipe koje bave podzemljem ispod Beograda. Tada mi je prvi put sinula, zaparala pozitivno uši reč -„Urbana“, jer su oni novija generacija istraživača, pa kao „Urbeks“, sami takvi urbani pomeraju standarde.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Radionica3D World – Ekspedicija No.45 – 10.01.2016. godine – “UNDERГРАД”, fotografija: Slobodan Stanišić

U samom početku kada smo  počeli da radimo, to je bila simbioza sa zavodom, muzejom, “stručnim i kompetentnim” ljudima za koje se uspostavilo da su neradnici, totalno nekompetentni, da su pričalice, spavalice i jednostavno nepokretači energije. Kasnije, “Zavod za zaštitu kulture i spomenika”  nas je negde, da kažem kaznio, ja sam dobio 8 godina krivičnu”dobronamernu”  opomenu zato što uzurpiram kontraminski sistem. Prepisano mi je da ga pregrađujem, preziđujem, kopam i slično. Dakle sve ono mi je pripisano, što mi nikada nismo radili, a što danas i gore na Tvrđavi rade akademski umetnici, mnogi koji imaju svoje lične karte za prebivalište na kulturno istorijskom spomeniku, verovali ili ne, pa čak i institucije koje neću da navodim, jer im dajemo šansu kao i tim akademskim građanima, da ne vrše svoje fekalne obrede i ne bacaju iste u kontraminski sistem i prihvate nova pravila o kojima će reč reći država. Ovome su kumovale ljubomorne duše koje se bave nama, dok se mi bavimo tvrđavom.

DOTKOM: Opiši nam kako i zbog čega je došlo do toga da ste napravili ustrojstvo po uzoru na svaku drugu vojsku, u ovom slučaju vojsku istraživača, i kako se delite unutar sebe? Koji su vam prioriteti i ciljevi na prvom mestu?

Leon UGRIP: U jednom momentu UGRIP broji preko 150 aktivnih ljudi ljudi i preko par stotina pristalica. Radimo i funkcionišemo kao gerila, čistimo, izbacujemo smeće, pravimo promocije, organizujemo stručne skupove, pravimo radionice, ulažemo novac, uvodimo u celu igru institucije i kao nevladin sektor, kao uduženje građana ostvarujemo saradnju sa onima koji su van naših granica i putem posrednika sa UNESCO-m, s muzejima, ratnim arhivima iz celog sveta, kao i sa institucijama i  ljubiteljima fortifikacija širom sveta. Kao inicijlana kapisla oformio sam više ekipa među nama u zavisnosti od zalaganja, stilova, iskustva…

Rešio sam da pored svih nedaća koje su se desile totalno bespotrebno samo zarad ljudske ljubomore i gluposti, kao najgore, po meni, ljudske osobine, još više istrajem u ovoj borbi, ne predam se i ne dozvolim da me iko isporvocira, jer misija nije smela da se zaustavi nekim mojim potencionalnim ishitrenim postupkom u kome je čovek kome je obećana funkcija iz senke u najnovijem komunalnom preduzeću napuckavala i palila stare istaživače i one na funkcijama lobirajući moje privođenje i kažnjavanje. Dešava se jedan “stampedo” privođenja, lažnih optužbi o pokušaju ubistva, pretnjama, krađi zlata sa tvrđave i izošenja kulturnog blaga, sačekivanje komunalnih, ekoloških i turističkih inspekcija, pa do najgoreg mogućeg pokušaja ubistva nas nekolicine UGRIPA i oko  40 tak gostiju iz inostranstva u radionici na terenu gde su nam u sačekuši u II položaju desnog pentagona upaljene flaše, te je dim u kombinaciji sa ugljen monoksidom usred cuga jednog momenta bio bojni otrov u kome sam ja zahvaljujući prvenstveno razmišljanju zveri i znanju lavirinta, cuga otpušenih ventilacija, prečicama za nepunih petnaestak sekundi zajedno sa Miklošem Miner Runnerom evakuisao celu ekipu. Od toga dana, stvari su se morale okrenuti u suprotnom pravcu, jer se mi nismo bavili drugima, niti njihovim zlodelima, tako da je tada zamrznut gerilski rad na terenu, dok je gerilski rat za tvrđavu i bitka za Hornverk nastavljena kroz najmodernije tokove lagane borbe kroz saradnju sa MUPom i državnom bezbednošću.  Napravljena je, takođe, saradnja kako sa inspekcijama, APR, udruženjima, institucijama i ministarstvima republike Srbije, same pokrajine i grada Novog Sada.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

UGRIP na delu, čišćenje Kaiser bunara i akcija pod nazivom “Prvi put s kajzerom na jutrenje” 30.03.2016. Fotogrtafija: Zoran Ješić

Do tada pored formirane „Gerile“, napravila se i „Garda“,kao  i  „Armija UGRIP-a”. Ljudi koji se bave nama zbog pretakanja informacija, ulaženja u naše redove preko drugih ljudi,  hvalospeva, ishitrenih poteza, ljubomore, svojatanja i dešifrovanja tajne primorala je da se cela euforija izduva sa naše strane i da se oformi bolja jača grupa koja će imati svoje filtere. Izbacili smo iz UGRIPA dosta  ljudi i mnoge neaktivne stavili  u određene delove vojske i po zasluzi im dodelili činove, koje su samo po znanju i zalaganju mogu dobiti delovanjem UGRIPA. Do te podele i raskola u udruženju došlo je, jer je sa više strana postojala nesinhronizovanost i nepotrebna ljubomora na mene kao vođe. Ja jesam svestan cele moje odgovornosti koju nosim i vučem ujedno i sebe i porodicu i UGRIPE , ali najbitnija stvar jeste što vođa u meni nema problem sa hijerarhijom i svojim identitetom. Tako da ja sebe doživljavam tako kako me počasni član UGRIPA Mladen Borocki i nazvao„ Inicijalnom kapislom“ , tako i svi ostali UGRIPI koji čine kapisle, takođe potencijalne inicijalne svojim delovanjem u svojim sektorima i zadacima koje vodimo.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Leon kao inicijalna kapisla “Svi smo mi tim, porodica, familija, dovoljno je pokrenuti energiju, ujedniniti se i naravno jedina formula u svemu u životu je istrajati”. Zajedno smo jači UGRIP VIRIBUS UNITIS. Fotografija Zoran Ješić

Danas se UGRIP deli na “ Časnu ložu“, na „Gerilu“ „Armiju“ i “UGRIP”.  Samo časnu ložu čini 9 umova, ljudi, koji  odlučuju o svemu unutar udruženja. Među njima ima i onih koji nikada nisu ni ušli u  podzemlje, ali ih zanima, proučavaju ga. Časna loža odlučuje o svim momentima u samoj organizaciji, od onih najsitnijih do krupnih i velikih poteza. Organizacija se zove „3D World“ i to je zapravo udruženje građana ili NGO. Na konto tog sistema mi smo vremenom postali sve više oštriji i između nas samih, jer prosto tako je napravljena cela organizacija. Organizacija ima svoja pravila i zakon. Ko se ne pridržava zakona i pravila, “Časna Loža” kao sudija bez ikakvih emocija, bez obzira na GVČ kod člana presuđuje svakog ko je krenuo svojim putem ili mimo dogovora koji je napravljen u vidu par hiljada tačaka. Miodrag  Velemir, potpredsednik udruženja i ja , kao članovi Časne lože, napravili smo pored skupštine koja se deli na Upravni i Osnivački odbor  takvu odluku da cela ova ideja ne mora da zaživi danas, narednih godinu, tri, pet. Dakle to je priča koja će zaživeti, koja će odjeknuti i koju će naslediti naša, vaša deca, mi zapravo pravimo jednu armiju koja će zauvek pozitivno da živi i koja nikada ne treba i ne želi da ima tendenciju da se komercijalizuje u smislu, da smo sad uzeli neke pare, ne uradili ili uradili neki projekat bez entuzijazma, ofrlje i isfušerisano. Naravno da nas interesuju projekti i fondovi Evropske unije, ali mi želimo da to i da održavamo, jer sama Tvrđava daje ogroman potencijal. Tu su jedinstvene autorske radionice, ture podzemlja, nadzemlja, raznorazna dešavanja, festivali, adrenalin tura u vidu zip lajna, parkova, zoološkog vrta, prvog i najvećeg šetališta u Sremu, sa  predivnom biciklističkom turom koja može da bude i do 10 kilometara oko bastiona i ravelina….

Tvrđava ne sme da bude samo 4 dana EXIT-a i 2 dana “Tamburica Festa”. Ona treba da bude obrušen dijamant koji svojom svetlošću i lepotom 365 dana zrači i isijava. Ono što svi mi moramo da znamo jeste to da istoj moramo da se odužimo, pogotovo korisnici.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

Svetska destinacija, fotografija Zoran Ješić

Pored „Časne lože, postoje počasni članovi koju čine “3D Podrška”, “Gerila” i “Armija”. Gerilu čine 17 ljudi koji imaju pravo glasa (kada Loža insistira na tome), ali ne odlučuju i ne pitaju se kod donešenja odluka. Takođe ravnopravno utiču na razvoj udruženja, daju ideje, savete, i sl. Isto tako i ljudi iz Časne lože, kao i iz Gerile i Armije  se smenjuju. Gerila ima svoje- Oči Ugripa (fotografi koji prate rad udruženja),  Ghost huntersi (lovci na duhove), Maskota Ugripa (aktuelni član ili osoba-situacija vezana ze neku personu) i Zveri Ugripa (predstavljaju životinje koje redovno sa Ugripima idu u ekspedicije).

DOTKOM: Kako sada stoji stvar po pitanju ustrojstva UGRIP armije ?

 U poslednjih 6 meseci društvo se stabilizovalo i formiralo kao porodica. Bilo je par oscilacija od strane članova koji su zbog toga sankcionisani ili su jednostavno lišeni zvanja UGRIP. Mi smo porodica koja i privatno i poslovno deluje kao simbioza i po uzoru na istinit događaj kao u filmu”The Godfather” po romanu Marija Puza iz 1969. godine u kojem je uloga poverena čuvenim protagonistima filma Marlonu Brandu i Al Paćinu. Vodimo se, osetimo i dišemo zajedno baš kao što Don Vito i Michael Corleone govore u svojim čuvenim rečenicama: “Čuvaj prijatelje blizu, ali neprijatelje još bliže.”, ”Neprijatelj mog neprijatelja, je moj prijatelj”,  “Ti si moj stariji brat i ja te volim, ali nemoj nikada zauzimati stranu protiv porodice. Nikada!“, i “Pokušaj biti strpljiv”. I na kraju, kao moto onoga oko čega smo se okupili i  radimo Rasel Krou je u filmu “Gladijator” lepo rekao “Ono što činimo danas odjekuje u večnosti”.

Armija kao formacija  je odmah ispod Gerile i broji oko stotinak ljudi. Ugripi broje za sada preko 1000 redovnih i počasnih članova.

U UGRIPIMA svako ima svoj takozvani  „GVČ“  kod, ili „Geriliski Vojni Čin“ koji raste i zavisi od 20 i nešto parametara.  Jedan od parametara je recimo kada si prvi put zaronio u podzemlje, koliko si dugo bio sati, dana? Koliko si, recimo, napravio komunikaciju sa novinarima, koliko si učestvovao u akcijama, mapiranju u izradi i osmišljavanju projekata, finansiranju, dovlačenje informacije i novih članova, kao i stepenu znjanja, polaganja i učenje. To su sve  parametri od kojih zavisi koliko ti raste  GVČ kod i od rasta GVČ – a Gerila i Loža se šire ili menjaju stolice. Mi smo skoro imali da je čovek iz Časne lože prešao u Gerilu a neko iz Gerile je prešao u Časnu Ložu tako da se ljudi smenjuju i svakom se daje šansa. Jednom godišnje biramo i glasamo za Ložu, Gerilu i Armiju širimo.

020

UGRIP style, indentite, imidž, način života

Ali tu imamo i Vundif Ugripe , Vundo Ugripi, JFM Ugripe, Splintere, Jazavce i Lisice. Imamo još  zvanja koja zavise da li je neko podrška, finansijer, tako da sve ovo čini jednu dobro ustrojstvo koje se drži tih pravila koja su propisana i napisana. Čak i ja kao osnivač i dojučerašnji pogon svega u udruženju ne odlučujem sam, već je za to zaslužna  Časna loža koja odlučuje o tome . U okviru udruženja postoji čitava strategija od preko hiljadu tačaka na kojima mi redovno svakodnevno radimo i svaki zadatak do poslednjeg detalja realizujemo i vrlo temeljno sa simbiozom pored mnogih Nevladinih Organizacija – Institucija, ušli smo i u državne institucije koje nas podržavaju, jer smatraju da je ovo što radimo zaista spektakularno pogotovo što je kontraminski sistem Tvrđave jedinstven u svetu.

DOTKOM: Postoje dakle nekoliko kategorija UGRIP-a, pomenuo si  Vundif i Vunder Ugripe, da li ti nazivi dolaze iz vaše osmišljene skraćenice ili su nastale kao nasleđe originalnih graditelja tvrđave?

Leon UGRIP: Ne, nije to (smeh), mada može da bude – na a pro po one priče o tetovaži.  Neko kaže da je naci, neko može da kaže da je kosturska ruka , lavlja kandža a zapravo ima samo veze sa mnom. Naime Vundif Ugripi su zapravo Vršioci uticaja na ljude koji su u medijima  i Vršioci uticaja na ljude koji finansiraju. To su sve skraćenice, kao i skraćenica JFM Ugripi koje predstavljamo trenutno Kiš i ja.

UGRIP - Petrovaradin - Petrovaradinska Tvrđava - Novi Sad - Leon - Šurbanović

 Miždge na sinhronizaciji mapa. Krademo znanje od najboljih. Fotografija: Leon Šurbanović

JFM je zapravo izvedeno iz dve reči Jerselaš Fider Mojzer. Jeselaž na turskom znači – slepi miševi – a isto to znači i na nemačkom, odnosno fider mojzer. I zapravo mi imamo tu neku našu priču da to znanje koje smo ispeglali na terenu zapravo je znanje koje su nam slepi miševi simbiozom s njima, preneli provodeći sa njima dane, sate, mesece dole. Uvažavamo ih sa velikim poštovanjem, pričamo sa njima, nekada ih i mazimo kao i sa leptirima kojih dole dosta ima, a zapravo po urbanoj legendi oni čine  duhovima prošlosti, duhove vojnika i stanovnika koji su dole ostavili živote u izgradnji i odbrani Tvrđave, a koji sada dole lutajku i traže neku luku u kojoj bi se smirili i oprali svoje grehe. Zapravo mi smo vrsta tog nekog eha koji će odjeknuti u budućnosti i njihove duše staviti na pravo mesto.

DOTKOM: Pominješ crne leptire, slepe miševe, jazavce, lisice i ostale prirodne stanovnike Tvrđave...

Leon UGRIP: Neverovatna je stvar – a to nam je jedan od planova da uradimo u sklopu našeg istraživačkog tima jeste da se pozabavimo tim crnim leptirima koji dole obitavaju. Ja nikada u životu nisam video crne leptire, koji su toliko crni da kada ih uhvatiš i raširiš im krila dobiješ jedan neverovatan valer boja. Nestvarnih boja. Sad, koliko ja znam, možda ću sad ispasti malo neuk i laik ali leptiri žive jedan dan? Jel? ( smeh) A ovi leptiri žive  mesecima! Dakle mogu da ih zateknem na istom mestu svaki dan kuda prolazimo. Sigurno su nekoj vrsti hibernaciji ili zimskog sna!? Isto tako smo napravili i simbiozu sa ljudima koji se bave pticama i kad sam im rekao da gore ima veliki broj fazana, sova, slepih miševa, prepelica – ljudi su ostali zatečeni jer im nije bilo jasno odakle sve te vrste tamo. Jednostavno i dan danas postoje ti šančevi i delovi kod vojske u Vaserštatu, vodenom gradu, koji se nalazi oko Suburbijuma, pa sve do Honverka. U svim tim tim delovima, prema RibnjakuKamenici dole, kao i u pravcu  Petrovaradina, prema močvari ima neverovatan broj različitih staništa ptica, koji samo čine još jedan dragulj flore i faune same Tvrđave.

ČITAJTE NASTAVAK SLEDEĆE NEDELJE !!!

 

(Visited 234 times, 1 visits today)

Leave a Reply