Nepolitikin Zabavnik

Priče iz ravnice

Kad je boks okupirao Salajku / When box occupied Salajka

  • Generated by IJG JPEG Library

Read English version by clicking the flag…

united-kingdom-flag-pole-animated

Boks nazivaju “plemenitom veštinom”. U odnosu na današnji boks i njegove sadašnje inkarnacije, nekad je to zaista i bio.

BOKS 20

Postoji toliko ljubitelja ovog sporta na ovom svetu da bi bilo grehota da ne podelim sa vama ono što sam zahvaljujući nekim mojim prijateljima i varošanima saznao, a to je da je boks u Novom Sadu odmah posle II svetskog rata bio najpopularniji sport. Sredinom i krajem četrdesetih godina prošlog veka u našem gradu aktivno su radili sledeći bokserski klubovi : Vojvodina, Eđšeg, Građevinar, Brodarac i Slavija. Bilo je više bokserskih nego fudbalskih klubova ! Naravno, sve je to trajalo dosta kratko i fudbal je preuzeo primat od boksa vrlo brzo, ali eto, ostaće zabeleženo da je boks imao puno poklonika, što aktivnih boksera, što onih koji su se muvali oko ringa, što kibicera i gledalaca.

BOKS 6

Ovo je jedna priča,može se reći zabeleška o Bokserskom klubu “Slavija“, koji je nastao i delovao u jednom od mojih najomiljenijih delova grada, Salajci.

Koreni BK “Slavija” potiču još pre Drugog svetskog rata kada su neki tadašnji fudbaleri Slavije uporedo se bavili i boksom u tada jedinim novosadskim bokserskim klubovima Vojvodini i Rapidu.Oni su često na igralištu Slavije organizovali međusobne prijateljske boks mečeve što je privlačilo veliki broj gledalaca pa se čak u predsedništvu fudbalskog kluba razmatralo da se napravi i bokserska sekcija. Međutim, nadolazeći rat i okupacija zemlje je raspršila tu ideju.

boks 21

Ipak, kako je narodnooslobodilački pokret i otpor fašistima rastao tako se i sve veči broj omladinaca , pripadnika SKOJa skupljao na igralištu Slavije. Da bi se njihovo delovanje nekako kamufliralo pored fudbalskog osnovan je i bokserski klub Slavija. Rukovodilac bokserske sekcije i organizator bokserske škole, bio je Milan Simin, predratni avijatičarski narednik, koji je pod vidom bavljenja sportom obučavao mlade rukovanju oružjem i nekim ratnim veštinama.Već tada neki mladići su pokazivali veliki bokserski talenat a jedan od najboljih je bio Radivoj Jovanović – Radić koji je septembra 1941. u prepunoj sali hotela “Sloboda” (Sada DOM JNA), boksovao kao bokser BK “Slavija” sa tada prilično poznatim mađarskim bokserom Papom. Iako je bio bolji,naravno Jovanović je odlukom pristrasnih sudija izgubio na poene ali je mnogobrojna publika sa Salajke i Podbare skoro napravila pravu malu pobunu koja je, obzirom da je zemlja bila pod okupacijom mogla i tragično da se završi. Taj septembar mesec bi se mogao nazvati i zvaničnim mesecom osnivanja Bokserskog Kluba “Slavija“.

BOKS 5

    (Rada Todorov – Popaja)

Klub je za vreme rata više postojao samo na papiru jer nije bilo zvaničnih takmičenja ali se već krajem rata organizovanjem takmičenja u SR Srbiji i AP Vojvodini BK “Slavija” uspešno aktivirao i više nego dobro suprotstavljao ostalim klubovima.

Pravi uspeh dolazi kada se iz Armije vraća vrsni bokserski učitelj Živko Bančić. On je kao borac NOB duže vreme trenirao “Boksersku Sekciju XXXVI udarne divizije“…

BOKS 13

(Partizanska 36. divizija – Pocman Steva, Klagenfurt 1945.)

…a svojim preuzimanjem kormila nad stručnim radom u Slaviji doprinosi uspehu i popularnosti boksa ne samo u Novom Sadu nego i šire. Živko Bančić je kasnije kao sudija predstavljao Jugoslaviju na Olimpijskim Igrama u Rimu 1960. i dvadeset godina kasnije u Moskvi.

BOKS 9

(Vladimir Bajčev – pred meč, sekundanti Todor i Živko Bančić )

BOKS 10

U prvo vreme, boks klub broji oko 40 takmičara, koji , imajući u vidu teškoće oko nabavke potrebnih rekvizita, a i činjenicu da svi nisu bili dovoljno talentovani da budu prva ekipa nisu mogli biti uključeni u aktivan rad i takmičenje.Talentovaniji od ostalih, u to vreme, bili su : Vlada Stanisavljević – Beli, Đura Stanisavljević, Svetozar Cvejić – Cica,  Aleksa Bančić – Dempsej, Petar Krstonošić – Bimba, Milivoj Pavlica – Kusa, Nikola Matica, Jožef Teleki,  Đorđe Nikolić,  Miša Uzunović, Vladimir Bajčev, Rada Todorov – Popaja, Milutin Popov i još nekoliko momaka.

Najbolji od njih bili su Vlada Stanisavljević – Beli ,koji je nekoliko puta osvajao titulu šampiona Jugoslavije u svojoj kategoriji,

BOKS 4

   (Joca Leđenac i Vlada Stanisavljević – Beli)

Aleksa Bančić – Dempsej koji je svoj nadimak dobio po poznatom američkom bokseru Džeku Dempseju, jer je kao i Amerikanac imao razoran udarac i često je znao da namerno prima udarce, čekajući pravi momenat da upotrebi svoj nesvakidašnje jak udarac i jednim potezom reši meč i nokautira svog protivnika.


                                                                     (Aleksa Bančić – Dempsej)

Isto tako, vrlo dobar je bio i Svetozar Cvejić – Cica koji je imao potpuno suprotan stil boksovanja. Naime, on je strpljivo skupljao poene kružeći oko protivnika i sitnim udarcima prosto “kljucao” i tako dobijao mečeve glasanjem sudija. Takođe moramo pomenuti i  Jovicu BančićaBabu koji je u celokupnoj karijeri izgubio samo jedan meč i to od kasnijeg Prvaka Balkana.

BOKS 18

Bokserski klub ” Slavija” je dao nekoliko prvaka Vojvodine i Srbije a i neki takmičari su bili visoko plasirani i u prvenstvu Jugoslavije.

BOKS 14
                                                       (BK “Slavija – gostovanje u Jagodini)

Vredno je reći da je BK ” Slavija” delovao na fudbalskom terenu i takoreći pozajmljivao je prostor za delovanje od svojih drugova iz fudbalskog kluba ” Slavija” a mečevima je često prisustvovalo više gledalaca nego na fudbalskim utakmicama.Bokserski klub se nekoliko godina takmičio i u ekipnom i pojedinačnom prvenstvu grada, jer kako sam gore u tekstu pomenuo, tada je u Novom Sadu aktivno delovalo čak pet klubova.

BOKS 15

Ipak, to nije dugo trajalo, krajem četrdesetih godina fuzijom tri fudbalska kluba – Slavije, Radničkog i Vojvodine u FK “Sloga” počelo je osipanje i ostalih klubova. Bokseri listom prelaze u Vojvodinu, bokserska sekcija se održava veštački još nekoliko godina ali sa sve manje finansija i sve manje takmičara tako da praktično Boks klub prestaje da živi. Od tog vremena, pa sve do danas nisu se stvorili povoljni uslovi za ponovno oživljavanje ovog sporta pri sportskom društvu “Slavija“. A kako stvari stoje ni u Novom Sada, pa i šire, stvari za boks nisu ništa bolje. Mladi više vole da sede za kompjuterom ili “jure pokemone” nego da se bave “plemenitom veštinom”.

Omladinsko-sportsko-drustvo-Slavija-Nestor-Ergelasev_slika_L_16829341

U pisanju ovog teksta  mnogo nam je pomogla monografija ” Omladinsko Sportsko Društvo Slavija” autora Nestora Ergelaševa.Takođe, puno se zahvaljujemo familiji BANČIĆ na ustupljenim fotografijama i podeljenim uspomenama.


 

When box occupied Salajka

They call box a „noble skill“. Comparing it to the box of today and it’s present incarnations, you could say it once was.
BOKS 20
There are so many admirers of this sport in this world that it would be a waste not to share with you what I’ve found out thanks to some of my friends and fellow citizens, and that is a fact that right after WWII box was the most popular sport in Novi Sad. Through the middle and the end of forties of last century in our city activily worked following box clubs: Vojvodina, Eđšeg, Građevinar, Brodarac i Slavija.
There was more boxing than football clubs! Of course, it lasted very short and  football was taking over very fast, but still, it will stay remembered that box had many devotees, some of them active boxers, some of them buzzing around the ring, some of them were just bystanders and of course there was the audience.
BOKS 6
This is one story, you could even say a note about Boxing club “Slavija”, which arose and worked in one of my favourite parts of the town, Salajka.
Roots of BC “Slavija” descend from before the WWII, when some of the Slavija’s football players of that time engaged in box alongside football in then only two boxer clubs of Novi Sad Vojvodina and Rapid. They often organized, on Slavija’s field, mutual friendly box matches, which attracted a great number of spectators, which caused the football presidency to consider making a boxing section. However, upcoming war and occupation of the country scattered the idea.
boks 21
All the same,how national liberation movement and fascist resistance grew, in such way grew a number of youth, members of SKOJ (Socialist Comitee of Youth of Yugoslavia) who gathered on the field of Slavija. To camouflage their activity alongside football arose and boxing club of Slavija. The executive of boxing section and organizer of boxing school was Milan Simin, prewar aviation Sergeant, who under the sport flag trained youth in weapons handling and some war skills. Already then some youngsters have shown great boxing talent and one of the best was Radivoj Jovanović – Radić who in September of 1941 in full hall of hotel „Sloboda“ (now DOM JNA) boxed as a boxer of BC „Slavija“ vs. Then pretty much known Hungarian boxer Pap. Although he was better, Jovanović nonetheless had lost the match on points, by the decision of partiall judges, but large number of spectators from Salajka and Podbara (parts of the city) almost made a rebellionwhich could have end up, considering that the country was under the ocupation, tragically. That September could be called an official month of establishing Boxing Club of Slavija.
BOKS 5

(Rada Todorov – Popaja)

Club has, during the war , existed more on the paper because there was no official tournaments but with the ending of the war and organizing competitions in Serbia and Vojvodina BC “Slavija” successfully activated and more than well confronted other clubs.
Real success comes when high levelled teacher of box, Živko Bančić, returns from the Army. He has as a NOB (National Liberation Combat) fighter trained for a long time “Boxing Section of XXXVI Elite Division”…
BOKS 13

(Partizan 36th division – Pocman Steva, Klagenfurt 1945)

…and with his taking over the steering-wheel over the professional work of Slavija, he contributes success and popularity of box, not only in Novi Sad. Živko Bančić has represented Yugoslavia as a Judge at the Olympic Games in Rome 1960 and twenty years later in Moscow.
BOKS 9

(Vladimir Bajčev – before match, seconds Todor i Živko Bančić )

BOKS 10

At first, box club counted around 40 competitors, which, having in mind the difficulties around acquisition of needed props, and the fact that not everyone was that talented to be on a first team, could not be involved in active work and competing.
More talented than the rest, at that time, were: Vlada Stanisavljević – Beli, Đura Stanisavljević, Svetozar Cvejić – Cica,  Aleksa Bančić – Dempsej, Petar Krstonošić – Bimba, Milivoj Pavlica – Kusa, Nikola Matica, Jožef Teleki,  Đorđe Nikolić,  Miša Uzunović, Vladimir Bajčev, Rada Todorov – Popaja, Milutin Popov and a few other guys.
The best of them were Vlada Stanisavljević – Beli ,who couple of times had won a title of a champion of Yugoslavia in his category.
BOKS 4

(Joca Leđenac i Vlada Stanisavljević – Beli)

 Aleksa Bančić – Dempsej who got his nickname by well-known American boxer Jack Dempsey, because he, the same as an American, had the devastating blow and often knew to take blows deliberately, waiting for the right moment to use his unusually heavy blow and in one strike solve the match and knockout his opponent.

( Aleksa Bančić – Dempsej )

As much, very good was and Svetozar Cvejić – Cica who had completely different style of boxing. Namely, he patiently collected points circling around the opponent and with minor bumps he simply “pecked” and that’s how he got the matches by judges voting.
Also we have to mention and Jovica Bančić – Baba who in his entire career had lost only one match and it was from the later Champion of the Balkans.

BOKS 18

Boxing club ” Slavija” had given a couple of champions of Vojvodina and Serbia and some of the competitors were highly ranked in Yugoslavia Championship.
 BOKS 14

(BC “Slavija – in Jagodini)

It’s worth to say that BC “Slavija” acted on a football field and, so to speak, borrowed space from their friends in FC “Slavija” and on their matches there was often more spectators than on the football matches.
Boxing club competed for couple of years in a team and individual Championships of the city, because as I mentioned before, five boxing clubs were present in the city then.
BOKS 15

Boxers of Slavija in 1946-before the show

However, it didn’t last long. At the end of forties, by the fusion of three clubs  –  Slavija, Radnički and Vojvodina to FC “Sloga” scattering of other clubs had begun. Boxers, one by one, moved to Vojvodina, boxing section maintained artificially for couple more years but with less and less finance and even less competitors Box club practically seized to exist. Since that time, up to today, favourable conditions had never been created for resuscitation of this sport at the Sport Company of “Slavija”. And how things stand in Novi Sad, even wider than that, situation for box isn’t any better.
Youth of today likes better to sit at the computer or chase the pokemon, than to engage in a “Noble skill”.
Omladinsko-sportsko-drustvo-Slavija-Nestor-Ergelasev_slika_L_16829341
In writing of this text, the monograph ” Omladinsko Sportsko Društvo Slavija” (Youth Sport Society Slavija) of author Nestor Ergelašev had helped a lot.
Also we give our thanks to BANČIĆ family on given photographs and shared memories.
 

(Visited 322 times, 1 visits today)

4 Comments

  1. Interesuje me u kojim prostorijama i na kojoj lokaciji se nalazio bokserski a i fudbalski klub “Slavija” ?!!

  2. Zaljubljenik u boks...

    Mali dodatak ovoj lepoj priči:

    Boks je u Novom Sadu bio veoma popularan i pre II svetskog rata, a Novosađanin Jakob Himelsbah je, od 1938. do 1940. godine, bio profesionalni prvak Kraljevine Jugoslavije u lakoj kategoriji. Titulu je osvojio pobedom nad legendarnim Lukom Popovićem, a izgubio posle poraza od takođe legendarnog Lazara Džepine.

    Sa braćom Štefanom i Ernestom on je, inače, držao boksersku školu u tzv. “Srpskom kraju”, neposredno pored prodavnice “Sidro” koja je postojala i posle II svetskog rata.
    S obzirom da nisam autohtoni Novosađanin, ne mogu da lociram ove toponime, ali je priča autentična – čuo sam je, svojvremeno, upravo od Vladimira Bajčeva kojeg spominjete u ovom tekstu.

    Bajčev je, inače, sa braćom Stevanom i Antikom Pocmanom i još nekim prijateljima, pokušavao da i sam napravi boksersku školu koja će biti pandan onoj koju su držali Himelsbahovi i tako je, zapravo, nastao Bokserski klub “Vojvodina”.

    Bajčevljev otac Nikola je, naime, Vladimiru i drugovima za to ustupio salu svog restorana “Plava pećina” koji je radio u suterenu njegovog hotela “Evropa” i tu je 1938. godine formiran BK “Vojvodina”. Uz braću Pocman i Bajčeva kojem je tada bilo tek 15 godina, prvi članovi su bili Rada Todorov Popaja, Boško Milošević, Cica Cvejić. Imre Kasa…

    Ni lokaciju “Evrope”, odnosno “Plave pećine” ne mogu, nažalost, tačno da odredim, ali sudeći po fotografijama koje posedujem (nova, dosta moderna zgrada) morala je biti negde u sadašnjem centru grada.

    Uprkos mladosti, Bajčev je do 1940. odboksovao tridesetak mečeva i, među ostalima, tukao amaterske prvake Kraljevine Jugoslavije Antuna Pfajfera i Josipa Subotnika iz zemunskog BK “Dempsej”. Tada je prešao u BK “Bata” iz Borova u kojem su bile i legende poput Tihomira – Tikana Pavlovića ili Save Tarane.

    Onda je, pred ustašama, 1941. godine pobegao u Novi Sada, pa odatle, pred mađarskim okupacionim snagama, u Beograd, da bi se, potom, pridružio četnicima Draže Mihajlovića i učestvovao u borbama za Kraljevo i Čačak i imao život dostojan romana koji će, nadam se, jednom biti i napisan.

    Srdačan pozdrav!

    • postman

      Veliko vam hvala na ovom dodatku našoj priči. I hvala vam što čitate Dotkom…

      • Zaljubljenik u boks...

        Nema na čemu, iskreno bilo mi je zadovoljstvo da, u granicama sopstvenog znanja, dopunim vašu priču o boksu, kao što mi je zadovoljstvo da čitam i druge priče koje objavljujete,,,

Leave a Reply