Nepolitikin Zabavnik

VINYL

Camel – u potrazi za savršenim zvukom

  • OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Camel-3
Camel je jedan od onih bendova koji nikad nije stekao veliku popularnost, ali je izvršio ogroman uticaj na muzičkoj sceni, i veliki broj muzičara navodi upravo ovu grupu kao svoje uzore i inspiraciju u svom muzičkom radu. Navešću samo najpoznatije. Mikael Akerfeldt iz Opetha koji je izjavio da je deo pesme „Hessian Peel“ maznuo direktno od Camela, a i da ih je „slušao do besvesti“ u mladosti. Steven Wilson, prog genije je, čak, izrazio želju da remiksuje neke njihove albume, kao što je to uradio sa nekim albumima bendova Yes, Jethro Tull i Gentle Giant. Zatim, izvršili su direktan uticaj na Marillion koji su Camel nazvali „očevima“ pravca kojem i sami pripadaju, a to je „neo-progressive rock, a gitarista Stiv Roteri je “direktno zahvalan Endiju Latimeru za stil kojim svira gitaru”.
Camel-albums
Camel je, ustvari, čedo jednog čoveka, gitariste i pevača, Endrjua Latimera, osnovano 1971. godine zajedno sa basistom Dagom Fergusonom, bubnjarom Endijem Vordom i klavijaturistom Piterom Bardensom. Prvi nastup su zabeležili decembra 1971. godine, u Londonu, kao predrgrupa bendu Wishbone Ash. Prvi album nazvan po samoj grupi izdali su početkom 1973. godine, ali on nije doneo uspeh kakav je izdavačka kuća MCA očekivala, pa je brže-bolje raskinula ugovor sa bendom. Drugi album, koji su snimili za Decca Records, po nazivu „Mirage“ je oduševio kritiku (pre svega pesmom „The White Rider“ koja je direktno inspirisana Tolkinovim „Gospodarem prstenova“) i skrenuo pažnju publici da Camel imaju potencijala da postanu „nešto veliko“. Novina na drugom albumu je bilo ubacivanje flaute kao ravnopravnog instrumenta nakon čega su momentalno počela poređenja sa Jethro Tull-om.

Konceptualni instrumentalni album „The Snow Goose“ inspirisan istoimenom novelom Pola Galika koju porede sa klasicima kao što su „Mali Princ“ i „ Galeb Džonatan Livinston“. Kuriozitet je da su imali posla na sudu sa piscem knjige jer ovaj „nije dozvoljavao da bend koji reklamira porok kao što je pušenje ima veze sa njegovom knjigom“, aludirajući na omot drugog albuma „Mirage“ koji je ustvari modifikovan prikaz kutije cigareta pod istim nazivom – „Camel“. Zato su u naziv albuma morali ubaciti „The music inspired by…“. Međutim, ta sudska parnica je bila dobra reklama za album, pa se on obreo na top listama (neobično za jedan instrumentalni album sa orkestirajućim aranžmanima). Uspeh ploče je upotpunila i serija koncerata sa londonskim simfonijskim orkestrom, sa kojih će deo biti zabeležen na duplom live albumu izdatom 1978. godine.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=pZNOPJsB7H4&w=560&h=315]
Četvrti album „ Moonmadness“ učvršćuje uspeh benda i ploča se ponovo pojavljuje na top listama gde ipak ne ostaje dugo, svega oko dva meseca. Na toj ploči Latimer i ekipa su malo promenili zvuk i dodali malo džez uticaja. Na sledeća dva albuma, „Rain Dances“ i „Breathless“ Daga Fergusona je zamenio Ričard Sinkler iz benda Caravan. Oba albuma su prošla solidno i učvrstila pozicije Camela na sceni.

Pojava panka i odlazak klavijaturiste Pitera Bardensa je prilično uzdrmala Latimera pa je počeo da eksperimentiše sa elektronikom i zvucima na koje fanovi Camela nisu navikli, pa je album „I Can See Your House From Here“ podbacio i po mišljenju kritike, a i publike. Kao dobra stvar se pokazala što je u bend došao Kolin Bas koji će svirati akustične i bas gitare od tada, pa do današnjih dana i biće jedini član benda koji će ostati veran Latimeru. Osma ploča „Nude“ biće realizovana 1981. godine i predstavljaće istinitu konceptualnu priču o japanskom vojniku koji je proveo mnogo godina na napuštenom ostrvu i nije znao da je II svetski rat završen. Prošao je nešto uspešnije  od prethodnog albuma , ali je bilo jasno da se situacija u rok muzici preokrenula u korist panka i da progresivni rok bendovi, kao što je Camel, mogu da očekuju samo „mrvice sa stola“ i podršku samo svojih „zadrtih“ fanova jer su neki drugačiji zvuci i momci zagospodarili muzičkom scenom.
Sledeća dva albuma „The Single Factory“ i „Stationary Traveller“ su doneli prilično drugačiji zvuk od onog na šta ih je Camel navikao, pa je publika izignorisala ta izdanja, a ni izdavačke kuće nisu bile zainteresovane da potpišu ugovor sa Camelom pa je Latimer raspustio bend i preselio se u SAD, u Kaliforniju.
Camel-live
Posle sedam godina hibernacije Latimer se vraća albumom „Dust And Dreams“, prvim izdatim za Camel Productions, sopstvenu izdavačku kuću. Album je inspirisan Stajnbekovim remek-delom „Plodovi gneva“ i po jednima je teško razočaranje, a po drugima veličanstven povratak u progresivne vode. U pauzi koja je potrajala pet godina Camel je izdao seriju živih ploča na kojima su bili koncerti odsvirani u sedamdesetim i osamdesetim godinama, ne bi li podsetio stare fanove da je bend ponovo aktivan. Sredinom devedesetih izlazi „Harbour Of Tears“ . Pod direktnim uticajem gubitka oca, izdaje prilično mirnu ploču na kojoj priča priču o irskoj porodici koja emigrira u SAD u potrazi za boljim životom. Album „Rajaz“, izdat 1999. godine za mene predstavlja istinsko remek-delo i moram priznati da sam ga slušao toliko puta u životu da svaki njegov ton znam napamet. Na ovoj ploči se uticaj Pink Floyda čuje najviše u karijeri benda, mada je bilo dosta priče o tome kako je Camel „povremeno Flojdovska kopija“. Pesme kao što su „Lost & Found“, „Sahara“ ili naslovna „Rajaz“ predstavljaju za mene nešto najbolje što je Camel ikada odsvirao. I ne samo Camel.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=S8n3usXreL0&w=560&h=315]
Većina publike očigledno nije delila moje mišljenje pa je ploča samo donekle vratila bend na stare staze, ali to je verovatno bilo iluzorno očekivati jer je prošlo skoro 30 godina od osnivanja benda, a vremena i stanje u muzičkoj industriji, kao i trendovi su se mnogo promenili. Četrnaesti album grupe, ” A Nod And A Wink“, izašao u julu 2002. godine posvećen je preminulom bivšem članu benda Piteru Bardensu koji je umro nekoliko meseci ranije i prvi je album na kojem nema nijednog instrumentala.
Ispostavilo se da je to i poslednji studijski album grupe koja je i dalje aktivna, svira koncerte i ide na turneje. Jedini studijski snimak koji je Camel uradio posle toga bio je ponovo odsviran i snimljen album „The Snow Goose“ , izdat 2013. godine. Zdravstveni problemi sa rakom kostiju koji je Endi Latimer uspešno izlečio otkazali su neke turneje i koncerte, ali je Camel i dan-danas često na sceni, mada će teško doći u naše krajeve. Razlozi su mnogobrojni, a najveći je što je baza fanova Camela i ostalog progresivnog zvuka u Srbiji prilično mala.
Camel-danas
Ovim tekstom sam pokušao da to bar malo promenim i ako jedan čitalac ovog  teksta počne da sluša ovaj sjajan bend ispuniću svoj cilj…

(Visited 136 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. …Da, nisu postali toliko razvikani kao drugi bendovi iz tog razdoblja psihodelicnog i progresivnog roka, ali su izvrsili veliki utjecaj na bendove koji su dosli poslije njih. Jos uvijek se sjecam kako sam nedavno skidao neki njihov Best of s YT, i pjesme su stvarno zakon (Lady Fantasy, Lunar Sea,…), iz neke druge dimenzije….

Leave a Reply