VILIJAM S. BAROUZ
“ GOLI RUČAK”
Vilijam S. Barouz ( 1914 – 1997 ) je bio američki romanopisac, slikar, esejista, najuticajniji umetnik postmodernizma 20 – og veka, ekscentrik, otvoreni, neskriveni homoseksualac, diler i ovisnik o heroinu, kao i predvodnik Beat generacije ( underground pokret mladih intelektualaca željnih novih iskustava koji svim silama žele da se otrgnu od konformističkog društva tadašnje Amerike ). Imao je uticaj na mnoge zvezde muzičke scene kao što su: Lou Reed, Tom Waits, Nick Cave, Kurt Cobain, Mick Jagger, a sa saradnjom sa bendom “ The Doors ”snimio delove peme “ The celebration of the lizard “, kao i sa Kurtom Cobainom maksi singl “ The Priest “. Pod uticajem alkohola i heroina, igrajući se Vilijama Tela, Barouz je ubio svoju ženu tako što je umesto u čašu na njenoj glavi, metak poslao u slepočnicu. Povodom toga njegov se život nastavlja u borbi sa krivicom i mržnjom prema samome sebi, što dalje podstiče njegovu kreativnost u pisanju, a pisanje donosi još jedno neprijatno iskustvo.
Roman “ Goli ručak “ je objavljen 1958. godine, da bi 1966. godine zbog svoje provokativne seksualne i narkomanske tematike završio na suđenju. U svim njegovim delima se prelazi granica života i književnosti, gde pisac predstavlja svoj život ispunjen besramnim udovoljavanjem niskim porivima. To je jedan otvoren, nekonvencionalan stil pisanja propraćen eksperimentisanjem drogama i alkoholom. Ukoliko niste ljubitelj romana o parodiji, drogama i seksualnosti, onda Barouz definitivno nije pisac za vas.
“ Goli ručak ” je neverovatan, uznemirujući roman, najkontroverznija knjiga američke književnosti koja je bila zabranjena u Bostonu i Los Anđelosu, roman u kojem se ne očekuje pristojnost i cenzura, već sloboda govora, misli i svesti, gde je glavna tema ovisnost o heroinu, seksualnost tj. homoseksualnost. Glavni junak Vilijam Li predstavlja piščev alter ego, koji kroz svoje putovanje, upoznaje različite ljude i upada u različite situacije. To je jedna zbirka kratkih, nepovezanih konfuznih priča o narkomanskom zavisniku, koji ostaje na strani homoseksualaca, kriminalaca i duševnih bolesnika.
“ … Krajnji rezultat drogiranja – posebno heroinom, kad je narkoman u mogućnosti da uzima velike doze – je stalna depresija malog mozga i stanje veoma slično završnoj šizofreniji: potpuni nedostatak afekata, autizam, i stvarno odsustvo moždanog zbivanja. Narkos može osam sati da blene u zid. Svestan je svoje okoline, ali mu ona ništa emotivno ne znači, i samim tim ga i ne zanima. Sećanje na period kada je bio teško zavisan od droge je slično vraćanju trake magnetofona na kojoj su snimljenja zbivanja koje je samo veliki mozak osetio. Prosto izlaganje spoljnih zbivanja: – išao sam u radnju i kupio žuti šećer. Vratio se kući i pojeo pola kutije. Ufiksao tri grena i tako dalje – U ovim uspomenama nema ni traga nostalgije. Međutim, čim priliv droge padne ispod norme, krizna materija preplavi telo. Euforično dejstvo droge proizilazi iz njenog neposrednog stimulisanja centra za orgazam. Meni izgleda verovatnije da droga blokira čitav ciklus napetosti, pražnjenja i odmora. Orgazam kod narkomana nema nikakvu funkciju. Narkosa nikad ne muči dosada, a dosada je uvek znak neispražnjene napetosti. Po osam sati može narkos da bulji u svoju cipelu. On žustro stupa u akciju tek kad mu iscuri peščani časovnik droge… “
Pored toga što je roman preteča kultnog “ Trainspottinga “, jedna četvrtina romana sadrži SciFi elemente, ali i roman u kojem je autor razotkrio licemerje američke srednje klase. Barouz je bio pobunjenik totalitarne vlasti i njenog manipulisanja ljudima, bio je u potrazi za životom koji se ne iscrpljuje pokoravanjem kapitalističkom društvu, kao i smislom postojanja bez političkog monopola i kontrole. Ceo roman govori da kontrola ne vodi nikakvom praktičnom cilju, nego samo još većoj kontroli… kao i droga.
“ … Krajnji rezultat potpune ćelijske slike je rak. Demokratija je kancerozna, a birokratske kancelarije su njen kancer. Biroi puštaju koren bilo gde u državi, pretvaraju se u zloćudne kao što je onaj Biro za Narkomaniju, pa rastu li rastu i uvek razmnožavajući svoju sopstvenu vrstu, dok ne uguše telo – domaćina, ako se ne kontrolišu ili iseku. Biroi ne mogu da opstanu bez tela – domaćina, pošto su pravi parazitski organizmi. ( kooperativa – zadruga, međutim može da opstane bez države. Tim putem treba ići. Izgrađivati nezavisne jedinice radi zadovoljavanja potreba ljudi koji učestvuju u radu te jedinice. Biro dejstvuje na suprotnom principu izmišljanja potreba, da bi opravdao svoje postojanje). Birokratija je pogrešna kao rak, jer skreće sa ljudskog evolucionog puta beskrajnih potencijala, diferencijacije i nezavisnog spontanog delovanja u potpuni parazitizam jednog virusa. Birokratske kancelarije umiru kad se sruši državna struktura. Bespomoćne su i nesposobne za samostalan život kao izbačena pantljičara, ili kao virus koji je ubio telo – domaćina… “
Zbog svih svojih ekscentričnih i smelih opisa homoseksualnosti i narkomanije, kao i slobodnog jezičkog izraza, učinili su da Barouz bude predstavljen sa rezervom. 1991. godine David Cronenberg je snimio film po priči iz knjige i pod istim nazivom, a Vilijam Barouz je jednom prilikom u jednom razgovoru sa Patti Smith rekao:
“Izgradi dobro ime, održi ga čistim. Ne pravi kompromise, ne opterećuj se time da treba da zaradiš gomilu novca ili postaneš uspešna – brini o tome da radiš nešto dobro i da činiš prave izbore kako bi zaštitila svoj rad. Ako izgradiš dobro ime, ono postaje vrednost za sebe.“
Aleks Sanders
Leave a Reply