“Pre samog navođenja horor književnog stvaralaštva koje je na mene ostavilo traga i uticaja kao čoveka koji se bavi pisanom reči, nužno je da napomenem da sam pasionirani čitalac, da sam uvek u potrazi za tamo nekom knjigom i da se shodno toj mojoj višedecenijskoj potrazi nikad nisam ograničavao niti opterećivao žanrom, pa samim tim ni hororom kao književnim izrazom. Moj jedini cilj bio je pronaći dobru knjigu.
To sam radio, to i dalje radim i radiću dokle god sam živ. I pronašao sam dosta takvih knjiga. Među njima svakako da ima i horor literature. Ovom prilikom predstaviću četiri dela domaćih autora i jedno delo koje se dešava na ovim našim prostorima, pa shodno tome ovaj moj izbor možemo nazvati DOMAĆI HOROR.”
- Besnilo – Borislav Pekić
Borislav Pekić sigurno da nije žanrovski pisac, pogotovo ne horor pisac, ali njegovo Besnilo iz 1981. odnosno 1983. godine je svakako uzbudljiv triler koji izlazi iz okvira žanrovske literature baš zato što je protkan elementima špijunaže, naučne fantastike, masovne histerije, horora, koncepiran na mitskim, biblijskim, naučnim i filozofskim korenima. Besnilo je Pekićev prikaz mračne budućnosti koja nam se već možda i dešava i koja neminovno vodi u propast homo-sapijensa. Pekić nas polako uvodi u priču koja se dešava na aerodromu Heathrow u Londonu, i tokom celog romana drži u neizvesnosti, u stanju šoka i blagog straha. Odbegli mutirani virus besnila, stvoren u laboratoriji, koji se abnormalnom brzinom širi među lјudskom populacijom na aerodromu predstavlјa opasnost po čitav svet. Aerodrom se pretvara u jedan veliki karantin u kojem su svi oni koji su u njemu zatvoreni i izolovani od spolјnjeg sveta, prepušteni sami sebi u toj borbi, sa nevidlјivim neprijatelјom, koji ih iz korena menja, i čini hodajućim užasom.
Tema kojom se Pekić bavio u svom Besnilu, na samom početku osamdesetih godina dvadesetog veka, aktuelna je i dan-danas. Pogledajte samo koliko je filmova i serija snimlјeno, knjiga napisano, video igrica napravlјeno na tu temu („28 days later“, „28 weeks later“, „28 Days Later: The Aftermath“, „Resident evil“, „The Walking Dead“…). Na kraju krajeva, ne treba zanemariti ovo što nam se upravo dešava sa ovim virusom Covid 19. Nije li to zapravo Pekić predvideo budućnost, našu sadašnjost? Ne znam, pročitaje Besnilo pa će vam se samo kasti.
- Naživo – Dejan Ognjanović
Roman koji sam kupio od autora lično sa lepom posvetom i koji sam platio 666 dinara. Roman koji sam mogao da kupim samo po toj ceni. Ni dinar više, ni dinar manje. Već tačno 666. i smatram, nakon što sam pročitao drugo i treće izdanje romana, da je to zapravo prava cena za ovaj roman, ne u smislu novčane vrednosti, već po pitanju same simbolike i onoga što je u njemu upakovano. Prosto rečeno teška đavolja rabota.
Slobodno mogu reći da je ovo jedan od najšokantnijih romana koji sam pročitao. Radnja se dešava u Srbiji, Nišu, Kosovu, tih prokletih devedesetih godina prošlog veka i dotiče gotovo sve iz tog vremena.
U ludilima i užasima koji su nastali raspadom Jugoslavije što je kulminiralo ratom, sankcijama, dekadencijom na svim nivoima, siromaštvom, padom morala, odlivom stanovništva, medijskim mrakom, Dejan je u svoj roman utkao elemente horora, užasa, satanizma, nastranosti i pornografije. I pritom nije imao milosti. Pisao je bez imalo ustručavanja i kompromisa. Znao je da će za buduće čitaoce to biti bolno, mučno, užasavajuće i šokantno iskustvo, ali da je roman napisan na drugačiji način sigurno da ne bi bio to što jeste.
Cela priča se konstruiše oko jednog snaf filma koji je protagonista romana igrom slučaja pogledao, a na kome je snimljeno izvođenje jednog crnog rituala, negde na teritoriji Kosova. U romanu se na još nekoliko mesta spominju i opisuju snaf filmovi koji su u najvećoj meri snimljeni na ovim prostorima.
Ovde neminovno moram da spomenem i dva domaća filmska ostvarenja: Srpski film (2010) i Život i smrt porno bande (2009) koja se takođe bave snaf filmovima i koja su po objavljivanju izazvala prilične kontroverze širom sveta i zabrane prikazivanja, pogotovo Srpski film u kojem glume velikani srpskog filma Srđan Todorović, Sergej Trifunović, Katarina Žutić… Međutim, roman Naživo nastao je mnogo pre ovih filmova. Ali da ne otkrivam previše..
- Nakot – Goran Skrobonja
Kvalitet jednog književnog dela ogleda se u tome da vam pisac svojim delom u potpunosti preokrene koncepciju, usadi crv sumnje i indoktrinira neku ideju i misao u um koja vam neće dati mira i koje će vas konstantno nagrizati i terati na razmišljanje i preispitivanje. To sam doživeo samo nekoliko puta u životu. Prvi put kao mladić dok sam čitao Kingovog Kudžoa kada sam navukao manični strah od pasa, kojeg se nisam mogao osloboditi dugo vremena. Drugi put nakon pročitane Murakamije trilogije 1Q84 kada sam odbijao da pogledam u noćno nebo sumnjajući da ću ugledati dva meseca kako obasjavaju mrklu noć, baš kao što se dešavalo u romanu. U trećem slučaju u pitanju je Skrobonjin roman Nakot koji me je prilično uznemirio, tako da bih ga se uvek setio kada bih ugledao neku bebu i posle dugo vremena nakon što sam ga pročitao. Da, jednostavno, čim bih video neko novorođenče,usledio bi flešbek na Skrobonjin Nakot, taj novi soj i novu vrstu koja je svojim moćima sejala smrt, strah i užas i odmah bi osetio neku nelagodu i nespokoj. Skrobonja je u ovom svom romanu u potpunosti izokrenuo stvari jer je nešto što je simbol nežnosti, dobrote, neiskvarnosti, čistote u romanu predstavio kao potpunu suprotnost toga, što u vama kao čitaocu izaziva neopisivi užas. Skrobonjine bebe iz Nakota su mi baš toliko bile strašne i užasne, zato se na ovoj listi i našao ovaj roman.
- Iver – Oto Oltvanji
Iver je jedan uzbudljivi saspens roman kroz koji se provlače elementi krimi romana, istorije, umetnosti, misterije, blagog horora, ljubavi, požude, seksa, egoizma, surovosti… Gotovo jedna filmska priča koja se čita u dahu. Roman se odigrava širom Srbije. U Beogradu, Subotici, Bačkim Vinogradima, na Zlatiboru, Nišu… pa je samim tim još zanimljivi i privlačniji za čitaoce sa ovih prostora. Iver govori o porodici Vitas, jednoj veoma uglednoj i popularnoj vojvođanskoj porodici koje je izrodila generacije umetnika, koji su stekli veliku popularnost i slavu. Muzičari, slikari, glumci i književnici, Vitasovi su svuda ostavljali svoj trag, pritom naglašavajući svoju veličinu i bitnost. Tu se neminovno nameće pitanje: „Postoji li tajna njihovog uspeha?.” To je i glavna ideja oko koje se gradi konstrukcija samog romana.
I kao što sam napomenuo u pitanju je blagi horor ali se ovaj roman našao na ovoj listi baš zato što se bavi jednom od tema sa kojima se ranije nisam sretao. U pitanju su kradljivci tuđe sreće to jest svojevrsni energetski vampiri koji na jedan magijski i obredni način uvećavaju svoju moć crpeći tuđu sreću. A kako to izvode saznaćete ako krenete sa čitanjem.
- U brdima gradovi – Klajv Barker
Na početku moram da naglasim da Barker kao pisac na mene kao čitaoca i pisca nije ostavio neki utisak. Pročitao sam nekoliko njegovih knjiga, mašta mu radi 1000 na sat u to nema sumnje, ali ništa više od toga. Ni jedan njegov roman ili priča me nisu nešto preterano dirnuli. Možda sam očekivao mnogo više od jednog velikog imena horora modernog doba. Možda su u pitanju neadekvatni i loši prevodi pa se mnogo toga izgubilo u prevodu. Ne znam stvarno. Međutim, po pitanju filma Gospodari pakla, koji je i Barker na osnovu svoje priče i režirao, moram reći da sam se tog filma užasavao kao tinejdžer.
Kako se onda jedan engleski velikan horora, bez obzira na moje prethodne tvrdnje, našao na listi koji se tiču ovih naših prostora? Priča U brdima gradovi odigrava se u tadašnjoj Jugoslaviji, na području Kosova, gde su se dvojica ljubavnika slučajno zadesila usred drevnog obračuna dva gradića Podujevo i Popolac. U pitanju je borba gradova-heroja koji su zapravo divovi sačinjeni od tela žitelja ova dva gradića. Divovi su satkani od stotine tela koja su nekim drevnim metodama povezani u ogromno biće u kome su ljudska tela funkcionisala baš poput organa, mišića, kostiju. Meni ni ova priča nije ništa posebno. Ništa me nije žacnulo, uplašilo ili nateralo na razmišljanje ali mi je posebno drago što je eto opet to Kosovo bilo inspiracija za pisanje jedne priče. Ima toga nečega na ovim prostorima što inspiriše na mrak, horor i krv. Priča je objavljena u sklopu Barkerove prve Knjige krvi.
Miljan Ristić je srpski književnik koji živi i stvara u Negotinu. Piše prozu, poeziju, aforizme. Takođe, piše i recenzije muzičkih albuma, knjiga i filmova. Njegovi literarni radovi objavljivani su u više književnih listova, publikacija, fanzina, kao i internet magazinima, blogovima, portalima, a pojedini tekstovi prevedeni su na engleski, nemački, francuski, španski jezik. U internet svetu poznat je kao eXperiment. Pod tim pseudonimom stvara na svom blogu/portalu eXperiment. U toku 2016. i 2017. godine bio je glavni urednik Buktinje – časopisa za književnost, umetnost i kulturu. Za taj vremenski period objavljeno je ukupno 7 brojeva Buktinje od broja 47. do 53. U martu 2017. postao je član Srpskog književnog društva.
Uređuje emisiju Radio eXperiment koja se emituje na digitalnom UnderGRAND radiju, svake nedelje od 17h
priredio : Milan Kovačević
Leave a Reply