Nepolitikin Zabavnik

DBUKS

“Priča o zemlji, Armiji i mladosti kojih više nema” – GORAN MILENOVIĆ : “A moglo je bolje”, osvrt na roman

Kako sam autor Goran Milenović iz Čačka, na poleđini knjige piše : “Ovo je priča o jednoj zemlji koje nema više, o Armiji koja više ne postoji, o jednoj mladosti – zauvek prošloj”. I to bi moglo biti sve što bi ja morao da znam o romanu “ A moglo je bolje”. Moglo bi biti da nisam skoro ista generacija kao Goran Milenović, pisac ove knjige. Pisac, gotovo hroničar što sam i sam. “ A moglo je bolje” je priča o Čačaninu Pavlu Grebiću, dvadesetogodišnjaku koji krajem tamo neke davne 1981. dobija poziv za vojsku i nerado mu se odaziva uplašen da će izgubiti sve što ima od života. A nema ništa. Tačnije, ima devojku koju skoro više ni ne voli, niti ona njega, njihova veza je samo navika i ništa više. Ima svoj nižerazredni fudbalski klub “Polet” za koji ne može da igra jer je kažnjen šest meseci neigranja zbog sranja koje je napravio na jednoj utakmici. Ima i svoj krug prijatelja, sa kojima besciljno luta od kafane do kafane, a ima i nezavršenu srednju školu jer je ponavljao četvrti razred.

Ne verovavši u floskulu da će “Armija od njega napraviti čoveka” svoju autodestrukciju produbljuje pijančenjem i “praznim hodom”. Kad ipak dođe vreme da ode u Sentu, na obuku za tenkovskog mehaničara, nevoljno odlazi, zabrinut da će ga svi zaboraviti i da će život za koji je znao prestati da postoji. Da se ne lažemo, svi mi koji smo služili “Titovu Armiju” smo isto razmišljali. I skoro svi smo i bili u pravu, mada je retko ko od nas to hteo kasnije da prizna.

Verovatno najveći kvalitet ove knjige su gotovo faktografski i fotografski opisi vojničkog života, kao i ogoljena razmišljanja prosečnog vojno sposobnog mladića tih godina u toj državi koja odavno više ne postoji. U redu, Pavle Grebić je bio sve samo ne prosečan vojnik. Skaćući iz jedne nevolje u drugu i praveći gomilu gluposti par puta je bio i kažnjavan vojničkim pritvorom, a i tadašnje “skraćenje vojnog roka” mu je visilo o vrlo tankom končiću.  

Moje impresije knjigom su tim veće jer sam prepoznao sebe u gomili situacija u kojima se Pavle nalazio, u muzici koju je Pavle slušao, u fudbalu koji je Pavle igrao…Jedino, količina alkohola koja je popijena u ovoj knjizi ne odgovara mom odnosu prema piću jer ja za života nisam popio ni deo onoga što je proklizilo kroz grlo Pavla i njegovih drugara.

Sjajni opisi Čačka, Sente, Đakova, kao i vojničkih spavaona, kantina i oficirskih kancelarija su kvalitet više, dok će nekome psovke i scene seksa možda zasmetati. Njima bih samo poručio : “Puritanci, sve je to život, onaj pravi život, kakav Pavle Grebić živi punim plućima. I ne misli da stane jer se boji da neće imati vremena za sve“.

Ne bih više ništa pisao o sadržaju romana jer mi je želja da ga pročitate, pa ne bih da vam otkrivam više nego što bi trebalo, ali moram da napomenem da je kraj upravo onakav kakav sam priželjkivao da će biti, kakav bih i sam napisao. Najefektniji mogući i verovatno najbolji način da se priča o Pavlu završi. Bar iz mog čitateljskog ugla.

Par sitnih primedbi zadržaću za sebe ili ću ih lično preneti mom kolegi poštaru, a piscu ovog romana, koji bi trebalo da pročitaju naši vršnjaci kojima je bez obzira na sve, Jugoslavija, JNA i to vreme ostalo u lepoj uspomeni (dobro, skoro svima, ne želim da ulazim u političke rasprave, ionako mislim da je najveći razlog za to činjenica da smo bili mladi, mnogo mlađi nego sada).  Naravno, možda bi mlađim generacijama ova knjiga mogla da pomogne da shvate kakvo je to zaista bilo vreme i stoga njima preporučujem ovaj roman za nijansu više.

“Ajdžu” (tako ga ljudi mnogo više zovu nego imenom) je ovo prvi roman i prva izdata knjiga, a kako sam kaže priprema zbirku kratkih priča gde će u nekima od njih u glavnim ulogama biti i poštari. Do izlaska te knjiga obavezno pročitajte “ A moglo je bolje” u izdanju izdavačke kuće “Legenda” iz Čačka.

 

(Visited 136 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. Жуња

    Ајџо,ходајућа легенда поште 32103,а и шире!

Leave a Reply