Nataša Škorić je pre godinu dana bila razlog zašto se pojavila rubrika „Digitalna galerija“ na Dotkom stranici.
Njene slike uhvaćenog sutona nad Dunavom su nas oduševile, ali nismo imali pojma gde da ih svrstamo niti kako da ih što bolje prezentujemo svetu. Toliko dobrih fotografa izgubljenih na internetu, bez šanse da se igde pojave uživo, nateralo nas je da napravimo „online“ galeriju u kojoj će fotografije stajati dok postoji i sam sajt. U nadi da će nekom izlagaču biti zanimljivo da predloži nekom autoru pravu izložbu, gde će digitalno postati stvarno delo, dostupno i za one koji nisu na internetu.
Sada, nakon godinu dana, Nataša nam donosi totalno drugačije fotografije iz njenog objektiva. Putujući okolo inspiraciju je našla u proleću i njegovoj zelenoj boji. Sama autorka je o tome rekla sledeće:
Početkom proleća ove godine (čak i pre proleća), oduševila sam se zelenom bojom koja se odjednom ponovo širila prirodom nakon duge i hladne zime.
Sve je prosvetelo u isto vreme, ali i mnogo poranilo.
Imali smo mnogo sunčanih dana, a još je sunce bilo dosta nisko ceo dan, što mi je dalo mnoge prilike da odem da fotkam po Fruskoj Gori, oko Dunava, od Sremske Kamenice do Bačke Palanke, i u Banatu oko Carske Bare.
Nisko sunce po ceo dan nam daje tople boje, i lako je onda uhvatiti lep kadar, bilo da je široki ili makro. Priroda je u to dobe godine po meni najlepša, i mogu satima da sedim i posmatram je kako se menja tokom dana pod uticajem svetla.
Nažalost, zelena boja nije se dugo zadržala. Izgorela je od pretoplog sunca.
Preko leta sam otputovala do Francuske, i tamo naišla na bujnu prirodu. Zelena boja do vrha drveća, šume su bile totalno zelene, osećaj je bio kao da je zeleno sve, od zemlje do neba. Pod je bio pokriven debelim slojem mahovine, ali onako kao da je neko sredio da tako izgleda. Imala sam osećaj da sam u drugom svetu, kao u raju. Biti u takvoj prirodi vam daje osećaj poniznosti i želju da je zaštitite. Jedino još što se može učiniti za nju, je da se aparatom ili kamerom uhvati ta beskrajna lepotu.
Meni još srce puca od sreće sto sam bila tu, među toliko visokog drveća i bujne Prirode, koja kao da je razumela svu ljubav koju osećam prema njoj i da me je sasvim pustila u Sebe.
Ovo su mi najlepše uspomene ove godine.
Nadam se da sam uspela da prenesem svoju emociju kroz fotografije.
Nataša Škorić
Leave a Reply