Slavko Čović, ili “Pravoslavko”, kako ga njegov internet brat blizanac zove, mi je “bežao” nedeljama da popričamo o njegovim fotografijama i generalno fotografiji kao umetnosti. Napokon, kockice su se namestile. Pročitajte šta ima da kaže čovek koji stvara rukama ono što zamisli u dahu.
- Kada si počeo da se baviš fotografijom?
Fotografijom sam počeo da se bavim pre 4 godine, mislim…
- Pored redovnih obaveza da li i fotografija spada u njih ili je to ljubav ili nešto treće?
Fotografija mi ne spada u redovne obaveze već je više kao hobi i ljubav prema fotografiji.
- Kojim aparatom fotografišeš i zašto?
Prvo sam koristio CANON A1 analogni, dok nisam upao u vodu sa njim i uništio elektroniku, to mi je najdraži aparat.
- Služiš li se modernim kompjuterskim alatima za obradu istih?’
Kompjuterskim alatima se ponekad služim u slučaju da mi pregori fotka ili želim da bude crno bela, ali ništa šminkanje.
- Mogu li se danas pored svih tehnologija fotografi izdvojiti na pro i amatere?
I pored današnje tehnologije mogu se fotografi deliti na pro i amatere, mada ako baš nemaš talenta, možeš se malo osloniti na tehnologiju…
- Kako biraš motive?
Što se tiče motiva uglavnom nosim aparat sa sobom i čekam da se pojavi dobar kadar, situacija, inspiracija!
- Postoji li neko za koga bi rekao ” voleo bih da umem kao on/ona” ? Smatraš li da se čovek rađa sa talentom i koliko znači talenat ako se čovek njemu ne posveti kroz rad?
Smatram da se čovek radja sa talentom, sa raznim talentima, i kroz život treba da ih otkrije, a isto tako mislim da ako si anti-talenat kroz vežbu i upornost i ljubav možeš da dobiješ talenat.
- Ti se ne baviš samo fotografijom kao umetničkim izrazom, šta još radiš?
Pored fotografije bavim se crtanjem, slikanjem i muzikom.
Nekako je lepo kad spojiš vizuelno i audio jer ide jedno s drugim. Crtanjem se bavim od kad znam za sebe, a ubrzo je došla i muzika i sve je to jako lepo kad se spoji, samo što to zahteva vremena i moraš da znaš šta će biti hobi a šta profesija. Ali dobro je što danas ne moraš da budeš profesionalac da bi zaradio. Bitna je kreativnost, a ovo su samo alati kroz koje se izražavaš.
…nadovezujem se na tvoje treće pitanje; volim analogne fotoaparate, volim film, to filmsko zrno nekako je živo, nije digitalno i plastično, lepo staviš film, ograničen si sa 36 fotki i nikada ne znaš kako je ispalo, dok ne izradiš fotke. E, u tome je čar analogije, da imam digitalni aparat, verovatno bi me smorilo, jer možeš da škljocaš beskonačno i brzo postane dosadno. Danas čovek pravi sve da bude brzo i na dohvat ruke i na kraju će svi sedeti u foteljama za računarom ne bi li bili što brži i zaradili što više novca. Dok ja izradim film ovaj je već odradio tri posla. Umetnost nije drolja pa da možeš da je imaš kad god je poželiš.
Leave a Reply