Nepolitikin Zabavnik

Fudbal

Kad porastem biću…Petar Borota

Image result for petar Borota photos

Petar Borota je bio odličan golman. Ipak,svi ga pamte po kiksevima. Petar Borota je bio,dobar slikar,kažu. Ipak,svi ga pamte po aferi krađe slika Paje Jovanovića iz jednog manastira. Petar Borota je bio roker,jedan od retkih među fudbalerima, koji,zna se, preferiraju lakše i narodnjačke note. Ipak,svi ga pamte po dugačkom šorcu.

Rođen je 1952. u Beogradu. Branio je za OFK Beograd šest godina, tri godine za Partizan, 4 godine za Čelzi i dve godine po portugalskim klubovima Portimonenseu i Boavisti. Kažu da je znao da odbrani što niko nije mogao, da je pravio čudesne parade, vadio iz rašlji, bacao se napadačima u noge. Džaba. Njegovu karijeru obeležili su kiksevi, greške koje su se dešavale amaterima, pacerima…Uprkos tome, navijači su ga obožavali. OFKovci, Grobari, navijači Čelzija. Moj dobar drugar, stari OFKovac, Borotu najbolje pamti po golu koji mu je dao Vabec iz Dinama, negde 1973., otprilike sa 35-40 metara. Borota je odbio da stavi živi zid, a Vabec ga je stavio u rašlje, brzinom đuleta bez silazne putanje. Dinamo je na Karaburmi tim pogotkom pobedio 1:0. Grobari ga pamte kad je protiv drezdenskog Dinama dobio pacerski gol kada je stavio loptu na peterac iako nije bilo prekida igre. Protivnički igrač se prišunjao i dao gol koji je crno-bele koštao ispadanja iz Kupa Šampiona. Još bolje, svi pamte kada mu je Šestić uradio to isto u jednom od “večitih derbija”. U reprezentaciji se “proslavio” golom koji mu je dao Rumun Jordanesku sa pola terena.

Image result for petar Borota photos

Verovatno je mali broj građana Srbije koji nije gledao film “Kad porastem biću Kengur“. Scena kada golman koga glumi Nikola Đuričko posle odbranjenog penala ulazi u gol zajedno sa loptom da bi uzeo kačket koji mu je spao sa glave je direktno inspirisana epizodom koja se desila Boroti. U sezoni 1980/81 u utakmici protiv Votforda Čelsi je vodio sa 1 : 0 do pred kraj utakmice kada je Borota krenuo da dribla protivničke igrače, jednog, pa drugog, pa trećeg… Negde peti mu je uzeo loptu i dao gol za izjednačenje. Ponekad je degažiirao loptu tako što je prvo ispucao u prečku, što je redovno prouzrokovalo čupanje kose na trenerskoj klupi Čelzija.

Borotina karijera u Čelziju flertovala je s pankom, bar u smislu nekonvencionalnosti i buntovništva. Čak je u jednom intervjuu opisao svoju londonsku epizodu u kojoj mu je prišao panker i zatražio da mu autogram ispiše na ruci. Sve se završilo u obližnjoj tatu radnji gde je ovaj vlasnik čiroki frizure istetovirao isti taj autogram.

Kakav na terenu, takav je bio i u životu. Izbegavao je odlazak u vojsku što se tada smatralo skoro izdajom zemlje i jedva je izbegao zatvor, najverovatnije zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti. Pošto mu je hobi bilo slikarstvo, organizovao je i izložbe svojih slika i u Beogradu i u Londonu još dok je bio aktivan fudbaler. Sredinom devedesetih je uhapšen zbog navodnog organizovanja krađa slika Paje Jovanovića iz jednog manastira kraj Bečeja. Šest meseci je proveo u istražnom zatvoru,i kada je izašao bez krivične prijave, razočaran odselio se u Italiju. Tamo se snašao ,radio je u jednoj galeriji, a i tamo je imao nekoliko izložbi svojih slika. Umro je 2010. u Đenovi,u svojoj 57-oj godini.

Kao navijač Čelzija dobro pamtim kako su mu se “plavci” “odužili” minutom ćutanja na utakmici protiv Liverpula koja se odigrala par dana posle njegove smrti  kada mu je prepuni “Stamford Bridž” odao poštu .

Na semaforu je pisalo Petar Borota (1952-2010) – jedan od nas !

 

(Visited 243 times, 1 visits today)

Leave a Reply