Povod za razgovor sa momcima iz benda Lednik je izlazak debi albuma (rekao bih, konačno) i skorašnja promocija istog. Za Dotkom su pričali Edi (Tokoš) i Dražen (Đorđević). U redovima koji slede pročitajte šta smo divanili…
…Ako vas mrzi da čitate možete i pogledati ovaj intervju na našem YouTube kanalu : https://www.youtube.com/watch?v=_jFWvXBubJM&t=6s
- Rekao sam, konačno vam izlazi album. Da li se to i vama tako čini ?
EDI : Definitivno, da. Još malo pa će izaći. Trudimo se, vršimo poslednje prepravke u pet do 12, priznajem, ali, radili smo na njemu mesecima.
- Koliko je vremena proteklo od prve ideje do finalne realizacije albuma ?
DRAŽEN : Dosta, bogami. Pesme su, u suštini, dosta sazrevale. iskreno, ni mi kao bend u početku nismo znali šta ćemo da radimo, u kom ćemo pravcu da idemo. Kako je prolazilo vreme, tako su i pesme sazrevale i početkom godine smo doneli odluku da je vreme da ih snimimo u studiju. Album je snimljen u februaru.
EDI : Prva ideja kad smo shvatili da nam je koncept szareo za album je došle pre dve godine, ali smo bili svesni da još nemamo dovoljno novog materijala, a stare pesme nismo želeli da snimamo, jer su odudarale od novog koncepta benda. Mi nismo od onih bendova koji pošto-poto izbace demo, već smo hteli da se predstavimo publici savršenim studijskim uradkom. To je kompleksna muzika kojoj treba vremena. A i hteli smo da stvorimo neki naš vizuelni identitet i da sklopimo celu jednu priču koju ćemo imati iza sebe, iza benda LEDNIK. Bitan je koncept, jer mi smo koncept bend.
- Ko je sve učestvovao u snimanju ploče, je li bilo nekih gostiju, gde ste je snimali, ko je radio produkciju, miks ?
DRAŽEN : Nije bilo gostiju. Taman pred snimanje nam je u bend došao Alen (gitarista, ex-DREDDUP), tako da smo i njega ubacili u celu priču. Dodali smo još jedan sloj gitara da bi zvuk bio još lepši, još puniji.
EDI : Ja sam nešto razmišljao da ubacimo neke pozadinske ženske vokale, ali smo u međuvremenu odustali od toga, tako da smo album snimili samo nas četvorica. Miks završavamo Dražen i ja, iz prostog razloga što ne znamo ko bi to mogao da uradi bolje od nas, ko bolje razume ideju šta zapravo hoćemo. Što se tiče mastera, moguće je da će ga raditi jedan dečko koji studira audio-inženjerstvo. On je radio produkciju baš bendu “Suffering The Price” koji upravo treba da izbaci debi album, a za koji sam ja radio omot. Nije to još sigurno , ali dopalo nam se kako je to njima odradio.
DRAŽEN : Tokom meseca oktobra će se sve to odraditi.
- Pošto se evo, nalazimo u Soulpeddleru, klubu fabrike gramofonskih ploča, da li ste razmišljali i o vinilu ?
DRAŽEN : Razmišljali smo, naravno, ali za sada je to veliki zalogaj. Ne verujem da će ovaj album izaći na vinilu. Možda kasnije kao neko reizdanje.
EDi : Pazi, za vinil nikad nije kasno. Neki bendovi izdaju vinil i deset godina posle izdanja albuma. Ako sve ovo ispadne kako treba, to bi bio dobar način da se zaokruži priča. Možda i uradimo vinil.
- Hoće li biti diskova ? Hoće li biti fizičkog izdanja ?
EDi : Ja mislim da neće. Mislim da će ostati na digitalu.
- Bandcamp ?
DRAŽEN : Videćemo da li će biti Bandcamp ili jedan novi izdavač, zove se DistroKid koji, u suštini, to deli na više servisa koji ljudi koriste. Videćemo, možda bude i na jednoj i na drugoj platformi. To će biti odluka u zadnjem minutu 😊.
EDi : Poenta nam je da se to čuje što dalje i što češće. Nadam se da će naas šerovati ti poznati kanali za post rock i post metal.
- Kad bi neko pitao ko vas nikad nije slušao šta biste mu rekli, koji je to žanr, na čega/ koga ličite i uopšte, opišite taj vaš zvuk ako je moguće.
EDi : Šta mi sviramo ? Gitarsku muziku.
DRAŽEN : Na samom početku, nas dvojica smo želeli da sviramo nešto sasvim drugačije, ali smo, u međuvremenu, skontali da volimo obojica post rok i post metal zvuk, da slušamo slične bendove koji sviraju baš to. ideja je da sviramo instrumentalnu muziku, sa dosta melodija, sa dosta gitara, eventualno nekim čudnim ritmovima i teškim rifovima. Nešto u stilu bendova Pelican, Russian Circles…
EDi : Da kažemo da sviramo post rock, to nije dovoljno zato što se i taj pravac razvio u mnogo podžanrova. imaš alternativni post rock, neki bendovi ne koriste ni distorzije, više sui m clean gitare. Mi, opet, više se orijentišemo na groove, u duši smo metalci, haha. Mi i potičemo iz metal i HC scene pa se to dosta oseti i u našem zvuku. Volimo distorziju, jak zvuk, a opet ubacujemo i ambijentalne delove pa možemo ukratko reći da je to crossover post metala i post rocka.
- Da li ste razmišljali o uvođenju vokala u vaše kompozicije ?
DRAŽEN : Ja sam protiv uvođenja vokala u naše pesme. Mislim da ako je pesma dobro napisana da joj ni ne trebaju vokali. Može se sve reći i samo instrumentalno. Može iskazati emocije i bez reči.
EDi : Zaista nismo razmišljali o tome. Priznajem, ja sam na trenutak imao ideju, već sam rekao o ubacivanju nekih ženskih vokala, ali samo kao pozadinu u jednu pesmu, bez teksta. ili neki “growl”, neka lična emocija, ali svakako bez teksta. Ne vidim Lednik kao bend koji ima pevača.
- Edi, ti si svirao u bendovima koji se žanrovski razlikuju (Null, Tethyal, Furtive Forest, Granje), ali sve je to ekstremna muzika. Da li zbog tog voliš i ekstremne sportove ?
EDi : Zapravo, prvo sam zavoleo ekstremne sportove.To je moja ljubav od malena, zaista. Prvo su bili BMX, pa skate, biciklizam. Nekako me je to još onda uhvatilo i još me ne pušta. istina, ne vozim više rolere, ali sam baš često na biciklu. Mislim da su subkultura ekstremnih sportova i subkultura ekstremne muzike povezane na neki način. Primer, pogledajte neke bajkerske filmove, čućete u pozadini neki post rock ili hard kor, ili neku alternativu. Čak i na festivalima ekstremnih sportova gostuju neki bendovi poput, recimo, Russian Circles. Ja bih nekako spojio čitav taj svet pod jednu kupolu da tako lepo funkcioniše. Da odem malo u prošlost, ja sam i kalifornijski pank, bendove kao što su Millencolin, Bad Religion zavoleo preko roleraških i skejterskih filmova jer su mi jednostavno, ušli u krv kao pozadina nečega što jako volim.
- Osim sviranja, baviš se i ilustracijama, digitalnim artom i čime još ? Ti si odradio omot albuma ? Video sam da si odradio omot za novi album benda Suffering The Price ?
EDi : Da, ja sam odradio omot Lednikovog albuma. Najsvežiji rad mi je omot albuma benda Suffering The Price. Radio sam još razne covere. Na omotu našeg albuma hteo sam da budem dosta koncizan i da na ilustrovan način prikažem neku priču koju pričamo kroz našu muziku. Hteo sam da prikažem dubinu svemira i žrtvu Univerzuma, čoveka koji je prikazan kao neki poluskeleton. Za sada su reakcije baš dobre, ljudi su rekli da im se dopada. Ja sam zadovoljan kako je ispalo. inače, bavim se i obradom fotografija, dosta ilustrujem…
- Dražene, svirao si u bendovima Carved i Masque Of Betrayal. imaš i svoj Dichotomy Engine projekat / bend. Rekao bih da je ovo prvi tvoj studijski snimak sa bendom. Da li sam u pravu ?
DRAŽEN : Jeste, haha. Sve sam do sada radio sam u studiju. To je tako čudno ispalo. Dodao bih samo da sam svirao bas u beogradskom bendu “Uzemljenje” . To je alternativni bend koji i dalje funkcioniše, ali sam se ja preselio u Novi Sad i nisam učestvovao u snimanju njihovog debi albuma. A za ona druga dva benda koje si pomenuo se tako nameštalo da su se bendovi raspadali pre odlaska u studio iako su bile komponovane i pripremljene pesme za snimanje. Bilo je nekih demo snimaka, ali kod većine takvih bendova ulazak u studio je prelomna tačka kada treba odlučiti da li će grupa nastaviti ozbiljno da se bavi muzikom ili će sve ostati na nivou hobija. Ovo što radim na projektu Dichotomy Engine ne računam jer sam tu sam i to je mnogo drugačije nego snimati album sa bendom.
- U zadnjih nekoliko meseci osvežili ste i postavu. Od trija ste postali kvartet. Kažite mi nešto o tome ?
EDi : Skoro je godinu dana kako smo kvartet. ipak, samo smo u Zemunu svirali nas četvorica i onda smo odlučili da radimo na albumu. Odlučili smo se na taj potez jer nismo bili zadovoljni zvukom, punoćom zvuka i nismo mogli da odradimo neke gitarske slojeve pa nam je trebao još jedan iskusni gitarista koji nas razume. imali smo ideju da to odradimo sa looperom, i radimo povremeno, ali to jednostavno nije to. Alenov dolazak nam je olakšao posao jer hoćemo jači zvuk, više gruva, masivnije…To je moj kompanjon iz benda Tethyal. On je bio logičan izbor, jer znamo da je u tim vodama, da zna naš pređašnji rad, da razume muziku i šta mi hoćemo, tako da je dopunio dosta toga. imao je puno posla da preranžira neke pesme, čak jednu pesmu ni nismo snimili, a hteli smo, jer nismo bili zadovoljni kako je to ispalo, ali to je normalan process. Žao mi je zbog toga, ali to sve ide u rok službe jednog benda. Prosto se nismo našli u viđenju te pesme i ona nije otišla na album.
- Koliko je to teško reći :” E, ovo ne valja, to nećemo snimiti “!
To je isto kao i kad pustiš neki bend i posle minut-dva shvatiš da to nije tvoj izbor. Da te jednostavno “ ne radi”. E, tako je i sa pesmama koje treba da se snime. Sviraš je, sviraš, ali osetiš da nešto ne štima. i, škartiraš je…
- Pomenućemo i četvrtog člana benda, Dimitrija, basistu…On svira i sa Tentacle Wizardima, koliko to njemu predstavlja problem ? Sviranje u dva benda ?
EDi : Lednik je njemu i dan-danas izazov. Drugačija je ritmika nego u njegovom matičnom bendu. Mada, kad smo tražili basistu, javljali su nam se “bolji” basisti. Ne bolji, možda tehnički jači, ali smo sa njim osetili tu neku hemiju, nešto je kliknulo. Funkcionišemo sa njim možda bolje nego sa nekim “jačim” basistom. On je inaš prijatelj i sjajno se uklapa u celu Lednikovu priču. To je to.
- Kako objašnjavate tu hemiju u bendu koju osećam svaki put kada vas gledam? Da li se i privatno družite ?
EDi : Pa, nije baš da smo kao kumovi pa da se viđamo svaki dan, ali družimo se, u konekciji smo. Ja često odem do Dražena, razmišljamo o muzici svakodnevno i pričamo o njoj. Jednostavno, radi nas…povezuje nas ta muzika.
- Mislite li da ste uspeli tu hemiju da prenesete i na album ?
DRAŽEN : Mislim da je muzika koja izvlači to iz nas.Kad se nađemo na probi i kad krene samo sviranje, kad se sve namesti kako treba, tačno se oseti ta neka energija koja izlazi iz nas. Edi svaki put da 100 % od sebe na bubnju i to je jako bitno da bubnjar ponese bend…
EDi : Ceo koncept benda je da nemamo frontmena, nego svako ima svoju ulogu i svi su podjednako bitni u bendu. Niko nije u pozadini. A što se tiče hemije koju kažeš da osećaš, verovatno je zbog toga što smo potpuno iskreni i dajemo sve od sebe i živimo za tu muziku, taj trip. Ovakva muzika i ne može drugačije da se svira.
- Edi, znam šta voliš privatno da slušaš. Obićno pominješ novije bendove i novije albume. Da li slušaš i neke retro stvari (tipa – sedamdesete, osamdesete) i kakvo je tvoje mišljenje o novim bendovima koji neguju retro zvuk ? isto pitanje i za Dražena ?
DRAŽEN : Nisam baš u toku sa novim trendovima i tendencijama, ali što se tiče tih starijih bendova, postojao je jedan period (pre nekih 5-6 godina) kada sam dosta slušao tu stariju muziku i istraživao je. Pročeprkao sam diskografije nekih bendova koje sam propustio. Tada sam otkrio bend T2 koji me je baš oduševio. i još neke slične muzike sam tada otkrio i poskidao sa interneta gomilu albuma iz tog vremena i slušao baš intenzivno. Tako sam i otkrio peoveznice sa post rockom. Voleo sam ja progressive metal i ranije, ali ovo mi je baš bilo otkrovenje. Volim od tih starih bendova Pink Floyd, Rush, Genesis, Led Zeppelin, sedamdesete uglavnom. Osamdesete me manje rade, haha. Novije bendove mi nabacuje Edi i ima tu svega.
EDi : Kad sad razmislim, dolazim do zaključka da najčešće slušam bendove nastale devedesetih i dvehiljaditih i ne može se za njih više reći da su to novi benovi, jer postoje već 20 godina. Tada su se svi ti tzv. “post” pravci razgranali u to vreme. Doživeli su ekspanziju u zadnjih 10 godina opet. Mnogo više nego što to ljudi na ovim prostorima kontaju. Volim i novije grupe da čujem, ali kako idem stariji nekako se vezujem za bendove koje sam otkrio u mladosti. Problem je što ima jako puno muzike, ne može se to postići nikako. Recimo, ISIS mi je jedan od omiljenih bendova , ali i oni su baš napredovali, evoluirali. Uporedi ono što su svirali pre 20 godina i sada i videćeš koliko su odmakli. To je lepota stvaranja, lepota muzike. Što se tiče baš retro zvuka, ja volim taj neki post-punk. Volim dark, Bauhaus, Gang Of Four, volim i Misfitse. Dorse jako volim. Oni su bili ludaci i mnogo ispred svog vremena. Mogu misliti kako je ta muzika tada zvučila ljudima. Toliko je bila progresivna. Kad slušam stariju muziku volim da se u mislima ubacim u to vreme i probam da shvatim kako su oni razmišljali u to vreme. Mislim da ima jako puno dobre stare muzike, ali treba dosta istraživati. Pink Floyd su majstori za mene, iako su mainstream, ali su institucija. Kao i dvadeset godina kasnije – Prodigy. Volim staru Metallicu. Tada sam bio klinac, ali mi je ostalo to nešto od njih.
- Dražene, sa Dichotomy Engine puno eksperimentišeš sa zvukom. Ko, po tebi, to radi najbolje na svetu ?
DRAŽEN : O, pa ima puno ljudi koji to dobro rade, ali neki moji favoriti su Frost, Noveller, Nadja, oni su mi baš jako dobri. Ne mogu sad ni da se setim. ima tu nekih noise izvodjača koje volim i koji utiču na mene i moj zvuk. Pogotovo u nekom poslednjem periodu. Sa Dichotomy Engine plivam kroz sve ekperimentalne pravce. i nema nikakvih granica.
- Ovo pitam skoro svaki bend sa kojim radim intervju. Navedite mi neke nove grupe, iz NS, Srbije, regiona na koji bi ljudi trebalo da obrate pažnju.
DRAŽEN : Jedan od novijih novosadskih bendova koji mi se baš svideo je BULKA. imali smo sa njima i neke kontakte preko FB i razumemo se prilično.Nadam se da ćemo uskoro zakazati neku zajedničku svirku. Onda, FRAKHTAL, to su mladi momci koji odlično sviraju nešto slično kao i mi. Tu je i metal bend DAGON (pozdravljamo Relju), HILL iz Beograda…
EDi : Definitivno TENTACLE WIZARD, TETHYAL (bez obzira što nisam više deo njih), odličan bend. Pominjem bendove koji se trude da budu malo drugačiji, da pobegnu od klišea…Ja poštujem svakog ko svira, pogotovo klince…šta god da sviraju, meni je to super, samo nek se svira. Možda za nijansu više poštujem neke ljude koji su skloni eksperimentisanju. Baš pomenuti klinci FRAKHTAL, koji ne idu linijom manjeg otpora, nego prave nešto svoje. Thrash metal je sigurno prihvaćeniji u Novom Sadu ili neki prosečan pank, ali oni furaju svoje. Ne degradiram bendove koji sviraju thrash ili punk nego iznosim opšte prihvaćene činjenice. Treba raditi ono što voliš. iz regiona bih pomenuo cure iz Zagreba, TUS NUA. Sviraju jako lepu muziku, ambijentalnu, slojevitu. FROM ANOTHER MOTHER iz Osijeka, sviraju neki crossover. Podsećaju me na COHEED & CAMBRIA jako. Progresivno svašta-nešto sviraju. Ako uđemo u HC, moram pomenuti bend BRONZE. Dobri likovi, sjajni drugari. “Cigla-malter”, ali to odlično iznose. REFLECTIONS OF INTERNAL RAIN su jedna od boljih stvari koja se desila hardcore sceni. I REFLECTIONS iz Gornjeg Milanovca su odlični. MiND PRiSON isto. ima stvarno gomila dobrih bendova. Pojavljuju se neke nove face koje dobro sviraju i dobro rade. Može se slobodno reći da ja naša scena baš dobra, jaka. Svejedno koji žanr – metal, HC, “post žanrovi”. Opet, voleo bih da vidim malo više “besnih klinaca”, da ne ostane sve na nama, mi smo već “srednja” generacija. Ali, mogu da kažem da ima kreativnih ljudi.
DRAŽEN: U Srbiji je simptomatično da se novi bendovi odjednom pojave, ali odjednom i nestanu. To sve ide u nekim talasima. Žao mi je što bend PLAVO više ne postoji, oni su bili baš super. ANA NEVER su odlični…
- Ok, ima bendova. Ali, da li ima publike ?
EDi : Mislim da ima. Malo sve to zavisi od nekih faktora. Često sam u Beču i idem po svirkama i slična je situacija. Nema tamo neznamkako više ljudi po underground koncertima. Bio sam na svirci benda TRNA iz Rusije koji ima label iza sebe pa je bilo nekih 70-ak ljudi. Da je bilo 500 gledalaca pa da kažeš : “ E, to je Beč”. Jednostavno, sve zavisi od raznih faktora. Ovde kad se sve doboro ispromoviše i poklope neke stvari…Recimo, da smo uložili 1000 evra i zakupili MKC “Petefi Šandor”, izreklamirali se, odradili dobru tonsku probu …Da smo odlučili baš da se izreskiramo možda bi došlo nekih 300 ljudi na našu svirku. Tako je WOLFRAM uradio onomad i svaka im čast za taj potez. Publike ima, ali ih treba animirati…i ne treba svirati često, to može biti kontraproduktivno. Neki bend svira u CK, pa za nedelju dana u “domu”, pa onda opet negde ubrzo. To ne treba raditi. Bend mora biti mobilan, da može da se iscima i da ode do Beograda, do drugih gradova. Mi planiramo neku turneju , već smo kontaktirali neke ljude da sviramo u Segedinu, Zagrebu…ima i predrasuda, velikog ega, sujete među bendovima, ali nećemo o tome…Toga je uvek bilo.
- Povod za ovaj razgovor pored albuma je i promocija istog. Kada, gde ?
DRAŽEN : CK13, 26. Oktobra u 21h , subota. Sviraće tri benda – FRAKHTAL, LAZAR i LEDNIK. Dođite na vreme , FRAKHTAL kreće prvi, oko 9, pola 10. Poslušajte ih, super su momci…LAZAR, alternativni post-rock, odlični. Nismo ih davno čuli, prvi put sviramo sa njima, ali su stvarno sjajni. Biće to instrumentalno veče za sladokusce 😊.
EDi : Tako smo i poslagali benove i napravili nekakvu gradaciju jer iako na prvi pogled slični, to su ipak različiti žanrovi. Neće smoriti ljude, verujte. Ubeđen sam da se publika nas zaželela i da će biti puna “ Crna Kuća”. Upad 300 dinara. Dođite ! “Plaćanjem karte podržavate nezavisnu muzičku scenu”.
- Gde vas još možemo očekivati posle toga ? imate li nešto već zakazano ?
EDi : Zakuvava se…Planiramo. Znaš, nekako smo bili blokirani čitavu ovu godinu snimanjem i organizacijom albuma. Napolju nema smisla nikog kontaktirati ako nemaš nešto opipljivo iza sebe. Šta da mu ponudiš ?
DRAŽEN : Kad nemaš izdanje iza sebe, ne smatraju te dovoljno ozbiljnim i tu propada prilika.
EDi : Nešto planiramo sa bendom HILL, u Beogradu. Njih možete čuti na PANONNiA DRY FESTiVALU u novembru, u NS. Senta, definitivno…Decembar. Subotica je sigurno u planu.
- Tamo će vas sačekati Daniel , naš saradnik 😊, sigurno.
DRAŽEN : Pregovaramo nešto za Mađarsku da vidimo da nešto tamo odsviramo. Segedin, najverovatnije. Oni su mnogo ozbiljni i tamo mora koncert da se ugovori bar tri meseca ranije.
EDi : Na proleće ćemo videte da odemo da sviramo u Beč, imam tamo neke dobre kontakte. Zagreb je u planu…Temišvar takođe. Kod gospodina Flaviusa iz METHADONE SKIES…Samo čekamo izdanje pa da krenemo da bukiramo koncerte. imamo puno opcija, kao što vidite.
- Za kraj, recite samo taj krajnji datum kad možemo da očekujemo album ?
EDi : 16. Decembar 2027. godine ! 😊 . Šalim se ! Računajte oko 20. Oktobra. Plus, minus…Malo smo u nekom haosu, pošto i van toga imamo lične haose svoje. Želja nam je da izađe par dana pred svirku, taman da ljudi malo čuju album. 80 % materijala smo već svirali , 20 % je potpuno novo, ali sve će prvi put biti snimljeno.
- Koliko pesama ima na albumu. Koliko traje ?
DRAŽEN : ima 6 , ali dužih pesama. Ne računajući intro i intermission. Traje oko 45 minuta.
EDi : Levitirali smo između EP-ja ili albuma i ipak odlučili da to bude neki školski čas. To je idealno vreme trajanja albuma, po meni. Self izdanje, ali šta da radimo. Samo nek izađe…Ako hoćemo nešto više, moramo mrdnuti guzice. Ja sam u kontaktu sa nekim ljudima iz Ukrajine gde je post metal scena izuzetno jaka da vidimo neki label tamo. Pričali smo o tom vinilu, on ima poentu kad putuješ i sviraš po raznim mestima, zemljama. Tamo ćeš ga i prodati…Fanovima, kolekcionarima. Kao i majice. E, da, biće i majice gotove za koncert u CK. Biće svega…
DRAŽEN : Lepe stvari stižu…
EDi : Ako ti se ne svidi album , slobodno nam reci.
- Sumnjam da će se to desiti, ali ću vam reći. Sigurno ću reći…
- Ništa, hvala vam na razgovoru !
EDi, DRAŽEN : Hvala i tebi !
Leave a Reply