Nepolitikin Zabavnik

MOVIZZZ

Ničije Dete – Ničije… ?

Odgledao sam ga tri puta za sad. Planiram ponovo. I ne shvatam zašto domaća kinematografija mora da bude vedra, svetla, prepuna blješteće kostimografije i scenografije iz najskupljih salona nameštaja ušuškana u blizinu prestonice, napumpana veštačkim steroidima sreće gde su svi glatko obrijani, gde se ne priča o tabuima i koliko smo u sred Evrope i dalje zatucani po nekim pitanjima. Da bi ljudi rekli ” OVO je dobro!” Da, ima filmova sa vrlo teškim temama koje imaju sve isti kraj – tragediju. Ljudi vole miris krvi. Nesreće. Naročito tuđe… To pogotovo. E, i to je onda dobar film. A ima dobrih filmova koji nisu ni “napucani” radošću , ni pretovareni stradanjem, snimljeni maestralno, svim mogućim sredstvima.

Ничије_дете

Vuk Ršumović je 2015. snimio film ” Ničije Dete “ i predstavio ga na venecijanskom festivalu. Dobio je pohvale, nagrade, i to je to…Vuk-Rsumovic-urucenje-nagrade-2 Malo su “izvođači umetničkih radova” – (Z. Radmilović.) – bili po koji minut u nekim emisijama da popune rupe u programu i film je za tren oka nestao pod sjajnim serijalom ” Andrija i Anđelka” istog režisera i tekstopisca koji je između ova dva projekta snimio još jedan:  ” Slobodan pad “, ali, ” Raja traži veselo! Ko’ će slušat tuđu muku!”. Greška. To nije tuđa muka. To je naše vreme. Ako živiš u vreme ovakvih ličnosti koje će obeležiti istoriju, ne okreći glavu jer u tom vremenu živi neko tu, do tebe, neko ko je odrastao sa vukovima. Koga su “spasili” i “upropastili” ljudi. A Ko zna ko je on bio uopšte? To niko nije stigao da sazna. Haris Pućurica -Pućke. – “Ničije Dete”.

Ova istinita priča počinje u rano proleće 1988. jednim lovom na vukove u vrletima bosanskih čuka, kada grupa lovaca pronađe dečaka u vučijoj jazbini u razdoblju od 10 – 12 godina. Divljeg, asocijalnog, ali potpuno zdravog, iako sa problemom komunikacije. On nije pričao. Iako je bio čovek, on je bio i Vuk. Lovci su ga predali SUP-u, gde je u filmu bolno objašnjeno stanje tadašnje svesti o ovakvoj vrsti zapuštenosti.

Nicije-dete_1-600x400

Dok u kabinetu razgovaraju nadređeni organ za slučaj divljeg dečaka i njegova sekretarica, nakon njegovog ravnodušnog rešenja da “stvar”, prepuste “Beogradu“, sekretarica ga pita za podatke? On nemajući nikakav odgovor na to, prepušta njoj da popuni formular. I ona to čini ko zna zbog čega, sama, po inerciji ili nekim ličnim osećajem. I tad nastade…

Ime: Haris

Prezime: Pućurica

Ime oca: /

Ime majke: /

Datum rođenja: /

Mesto rođenja: /

Nacionalnost: /

Državljanstvo: SFRJ

nicije_dete

Neverovatno je koliko su u ovom filmu svi dali 101% sebe. Denis Murić na jedan neverovatan način uspeva da dočara lik dečaka koji “nije znao da hoda u cipelama”. Da je snimljen u Hollywood – Denis bi zasenio popularnu Džodi Foster u filmu “Nell“. Film je snimljen sa gomilom entuzijazma i to je ono što se oseća iz njega, iako mračna, ova istinita priča nas vodi kroz život dečaka koji, po mišljenju psihologa, nije oduvek  živeo sa vukovima, od njegovog pronalaženja do pronalaženja njega samog u sebi. On jeste imao detinjstvo, ali drugačije, i mamu i tatu, ali drugačije, i drugačije drugare i drugačiji jezik… Scena koja opisuje događaj koji se zaista dogodio je zapanjujuća i postavlja pitanja šta bi se dogodilo sa istim takvim slučajem da ga nije zadesilo sve ono što je zadesilo SFRJ 1991. Scena se odvija na dvorištu gde se u prisustvu svog druga Žike , “Pućke”, kako su ga domci prozvali, igrajući se na kiši kao divlja zver dolazi u dodir sa ogromnim psom koji nije prijateljski nastrojen. Scena u kojoj je romansirano opisano koliko je ” zakon jačeg” jači od bilo kog napisanog zakona…

Haris, koga maestralno glumi Denis Murić, dečak koji će sigurno ostaviti traga na ” celuloidnoj traci”, stiže u centralno sirotište SFRJ u Beogradu. I tu ostaje 2 godine…

maxresdefault

Ovakav film bi uz neko “pompezno ime” sigurno završio i u Kanu i u Hollywood- u. Pa i bez toga što nije tamo, ni ovde nije prošao baš sjajno. Kod publike. Jer, koga briga priča o “balkanskom tarzanu” na pragu 21. veka? Domaća publika se većinom ponela kao da je sramota što je i to deo njenog sveta. A sramota i treba da ih bude što ne vide koliko je verno dočarana jedna neverovatna priča. Uz sve to istinita, i kao takva preneta sa mizernim izmenama u priči na filmsko platno. Da li je umetnost uspela da natera zombija da gleda u drugu stranu?

“Bio je to krupan plavušan, plavih okica, sa veoma dugačkim rukama, stalno slinav. Socijalni radnici su ga doveli u aprilu ili maju 1988, sa pričom da su ga našli lovci na tromeđi Bosne, Srbije i Crne Gore, u vučijoj jazbini. Ne znamo koliko je bio star. Cenili smo 10-12 godina”– seća se Dragan Rolović, danas direktor Zavoda za vaspitanje dece i omladine Beograd, čiji lik sjajno glumi Miloš Timotijević. Ni ostatak glumačke ekipe ne zaostaje ni trenutka u filmu. Lik Žike, dečaka za kog se Haris vremenom veže glumi Pavle Čemerkić.

Nicije dete 5_Pavle Cemerikic_

” Imao je poseban odnos prema životinjama. Sećam se jednom, bila je nedelja i ja sam dežurao kad je u dvorište uleteo rotvajler. Većina dece nije bila tu, već u gradu, ali oni koji jesu pobegli su u zgradu. Odjednom se pojavio Pućke iz šetnje. Prišao je i čučnuo. Rotvajler se zaleteo ka njemu. Ne znam da li mu je mališan nešto šapnuo, tek rotvajler se toliko umirio da ga je dečak za ogrlicu, mirnog kao pudlicu, doveo do direktorove kancelarije, gde smo ga vezali. Sutradan smo nestanak psa oglasili preko Studija B i ubrzo se pojavio vlasnik “– sa smeškom će Rolović.

nicijedete

Dečak uz pomoć svog drugara Žike, skoro do detalja doslovno prenosi sliku tog neobičnog prijateljstva kao i celo Pućketovo socijalizovanje u domu narednih dve godine. Pućke napreduje, trud uložen u njega daje plodove… Ali Raspadom SFRJ svaka republika zahteva povraćaj “svoje” dece. I Pućketov odlazak za Bosnu svima teško pada. Nažalost, ali i na sreću, režiser i tekstopisac nam ostavlja ” na maštu” – šta se posle Pućketovog odlaska zaista dogodilo, jer nezvanično je poginuo u sukobima zaraćenih strana u Bosni iako niko ne zna na čijoj. A možda i nije…

43

Ničije Dete” je film sačinjen od bisera prosut pred svinje. A svinje obično žive na Farmi

13090180

(Visited 692 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. Lidija Petric

    Bravo!

Leave a Reply