piše : Милан Ковачевић
Ponovo se slušaju gramofonske ploče, synthwave udara sa zvučnika i filmovi koji barem estetski podsećaju na nepražaljenu dekadu svuda su oko nas! Osamdesete su se vratile – osim što nemamo novca, smrtonosni virus pritiska ljudstvo i propast civilizacije je sasvim izvesna… al’ tu smo negde – barem što se gorepomenutih stvari tiče!
U vremenima sveopšteg retroizma bilo je pitanje vremena kada će svojevrsna posveta hororu osamdesetih ugledati svetlost dana. Na moju veliku radost uspeo sam da je pogledam pre nego što je šišmiš virus pogodio ovu bogomprokletu državu pa recenziju pišem nepristrasno. Pretpostavljam da bi ste sada čitali hvalospev epskih razmera da sam film pogledao ovih dana – podojen dosadnom karantina.
Grupacija mladih entuzijasta odradila je fenomenalan posao okupljajući neke od najvažnijih faca žanra i dostavila nam neverovatna ČETIRI I PO sata edukativne horor zabave! Kao ultimativni žderač horor filmova odlepio sam u momentu kad ugledah nacrt za ono što je trebalo da bude ovaj film. Veoma ambiciozan projekat finansiran je u celosti od strane fanova, pa je za fanove i napravljen. Naročito za mlade fanove – koji sa nekim fundamentima vezanim za žanr nisu upoznati.
Dame i gospodo – U POTRAZI ZA TAMOM!
Direktor David A. Weiner relevantno iskustvo stekao je radeći na setovima raznih filmova od kojih je definitivno najpoznatiji Cast Away(2000) koji sam pomenuo u Top 5 filmova o izolovanosti. Što se njegove režiserske karijere tiče In Search Of Darkness je sin prvenac što nikako ne treba da vas obeshrabri. Sam narativni metod je prilagođen, kako tvrdokornim fanovima,tako i ljudima koji filmove obrađene u dokumentarcu nisu nikada pogledali. Sramota me da priznam al’ nekoliko pomenutih filmova nisam pogledao čak ni ja, pa me film relativno lako ubedio da ispravim tu grešku – hvala mu na tome.
Ekipa koja je za ovu priliku okupljena predstavlja sam crème de la crème omiljenog mi žanra. Da ne bih u startu davio sa podužim besmislenim spiskom, potrudiću se da o nekolicini uključenih kažem ponešto. Posle bližeg određivanja pojedinaca pretpostavljam da će se ova filmska komadina naći na vašim tanjirima.
Line up:
Džon Karpenter – Da su kreatori ovog filma nekim čudom izostavili čika Džona, bilo bi to kao da uz roštilj ne konzumiraš pivčinu – BLASFEMIJA! Naravno, roštilj može da prođe i sa nekom drugom cugom ali dokumentarac o horor filmovima osamdesetih ne može da prođe bez jednog jedinog Karpentera! Da ne bih previše prostora zauzimao nekim sitnijim faktovima, evo vam prečice do mog teksta u celosti posvećenog njemu.
Tom Atkins – Ljudska veličina u pravom smislu te reči i otelotvorenje mačo mena sa džiberskim brkovima. Gospodina Atkinsa će prepoznati svi koji su iole zabacili udicu u vode klasičnog horora. Glumio je u kultnim ostvarenjima kakvi su: Halloween 3(1982), The Fog(1980), Night of The Creeps(1986), Creepshow(1982), Maniac Cop(1988) i još mnogo drugih..malo li je?! Tom Atkins ima 85 godina i još uvek snima – tvrdokorno!
Tom Holland – Hvaljeni ali i osporavani režiser Tom Holland stoji iza čuvenog Čakija kojeg svi vrlo dobro poznajete. Riđokosa manijakalna lutka koja nema milosti i krvoločna je poput pristalice radikalne stranke vam ne znači ništa? Pogrešili ste recenziju u tom slučaju! Proverite odmah Child’s Play(1988)! Iz Hollandovog pera potiču još dva epohalna ostvarenja Psycho 2(1983) i Fright Night(1985)
Stuart Gordon – Nažalost, ovaj veliki gospodin napustio je svet pre svega mesec dana. Njegova zaostavština u vidu autentičnih lavkraftovskih horor filmova govoriće u njegovo ime. Kada uzmem u obzir da je Gordon mozak koji stoji iza Re-Animator(1985) i From Beyond(1986) ne mogu a da ne skinem kapu suvom geniju. Delovi njegovog intervjua iz ovog dokumentarca su nažalost jedni od poslednjih koje je dotični dao. Nadam se da si našao mir u bezumnom haosu. R.I.P. (1947-2020)
Jeffrey Combs – Logičnim redosledom predstavljam vam glavnog aktera Gordonovih filmova Re-Animator(1985) i From Beyond(1986). Kad god vidim lice Džefrija Kombsa ne mogu a da ne pomislim na kultne scene iz Reanimatora. Ukoliko vam njegovo ime još uvek ne znači ništa, pogledajte pomenute filmove pa se vratite na dokumentarac. Džefri je faca, a i car!
Keith David – Na svetu postoje dve grupe ljudi koje bih mogao da slušam zauvek, prva grupa su proroci sumnjivog morala koji govore o smaku svetu, druga su članovi člumačke postave filma The Thing(1982). Šta vam nije jasno? Informacije iz prve ruke od čoveka koji je doživeo sam kraj filma!
Joe Dante – Još uvek nisam odlučio koji vukodlački film mi je omiljeni. Konkurencija osamdesetih je nikad jača, a Dante sa svojim filmom The Howling(1981) definitivno ima ulogu jednog od favorita.
Takođe moram pomenuti i čuvene Gremline(1984) jedan od filmova koje sam imao prilike da pogledam još kao sasvim mali dečak. Siguran sam da ste svi barem jednom videli malene čupavce o kojima govorim.
Bill Moseley – apsolutni ludak u pravom smislu te reči i grozomorno lice koje stoji iza mnoštva noćnih mora. Glumio je u raznim horor ostvarenjima od kojih bih posebno izdvojio ulogu psihopate Otisa u Rob Zombijevoj trilogiji o Fajerflaj porodici. Popularnost stekao glumeći u The Texas Chainsaw Massacre 2(1986). Jeziv i krajnje teatralan lik, čak i u stvarnom životu.
Cassandra Peterson – Čuvena Elvira gospodarica tame – glavom, bradom i bujnim poprsjem. Pretpostavljam da ne moram da govorim previše.
Sean S. Cunningham – Čovek zaslužan za postojanje franžize Friday The 13th(1980). Režiser originala i producent nekoliko nastavaka.
Heather Langenkamp – glavna junakinja kultne Strave u ulici brestova(1984) i jedna od najuticajnijih ženskih karaktera u istoriji horor/slešer žanra.
Doug Bradley – Što se kaže, najslađe za kraj. Čuveni Pinhead – prokleti Hellraiser, nazovite ga kako hoćete. Svi smrtnici brzo prepoznaju ćelavu lobanju ukrašenu ekserima. Nešto više o horor biznisu i o franšizi izgovara baš u ovom dokumentarcu. Dovoljno da pogledate isti, zar ne?
Da se razumemo, nisam naveo ni polovinu uključenih u ovaj projekat jer bi mi za to trebalo barem dva članka, a to se nikako ne bi svidelo glavnim i odgovorim urednicima Dotkoma – ipak ovo mora da bude zanimljiv sadržaj a ne puko nabrajanje. Kroz seriju intervjua prolazi još hrpa veoma bitnih likova. Od glumaca i kostimografa do šminkera i samih zaluđenih fanova – svako ima nešto da kaže. Čak se i prokleti Corey Taylor pojavljuje u filmu, ako ne znate o kome je reč, dovoljno je da vam kažem da je u pitanju frontmen benda Slipknot, multiinstrumentalista i tvrdokorni fan horor žanra. U narodu poznat i kao mirođija u svakoj važnijoj supi.
Hronološka forma u kojoj je film prikazan veoma je zahvalna za gledanje pa smo u prilici da pratimo filmove od 1980 do 1989 godine. Ima tu svega, od popularnih naslova do nekih malo skrivenijih dragulja. Primetio sam da je nekoliko klasika izostavljeno al’ pretpostavljam da jednostavno za sve nije bilo vremena. Teško je napraviti best of kada dekada pruža toliko vrhunskog materijala. Ipak smo u dobu koje sa punim pravom nazivam – zlatno doba horora!
E sad, da ne bude da je u pitanju savršenstvo bez mane, moram se osvrnuti na ono što mi je zaista zasmetalo, a to je totalno ignorisanje kultnih filmova sa ne-američkog područja. Osamdesete su žarile i palile svuda po svetu, ne samo u Americi, tako da mislim da bi podnaslov THE DEFINITIVE ’80S HORROR DOCUMENTARY mogao biti prešaltan u THE DEFINITIVE AMERICAN ’80S HORROR DOCUMENTARY.
Mnogo toga je, ruku na srce, preskočeno ili zanemareno što me navodi na pomisao da bi ovaj dokumentarac mogao da funkcioniše čak i kao mini-serija – uz dodatnih tri,četiri sata trajanja. Serijalima Friday The 13th i A Nightmare on Elm Street je dato previše vremena s’ obzirom da su u pitanju naslovi obrađeni stotinama puta u raznim dokumentarcima, pa istinskim fanovima deo filma može delovati repetativno – meni u nekim trenucima zaista jeste. Ko još ne zna apsolutno sve o Frediju?!
Da ne bude da sam matoro lajalo, moram priznati da sam apsolutno zadovoljan priloženim. Ovaj film definitivno nije ništa novo za tvrdokorne fanove koji ovu materiju drže u malom prstu, ali za mlade fanove koji tek treba da zaplivaju morem klasičnog horora – ovo je otkrovenje i obavezno štivo. Nije zgoreg biti upoznat sa nekim činjenicama vezanim za kultna ostvarenja.
Zanimljiv fakt vezan za budžet filma jeste da je od zahtevanih 60.000 funti skupljeno čak 300.000, i to sve uz pomoć dobrovoljnih priloga i donacija. Horor zajednica može da bude jaka, samo nam fali dobrih ideja – očigledno!
Da bi opravdali uloženo, režiser David A. Weiner i ekipa objavili su da rade na novom dokumentarcu koji će biti urađen u istom maniru, ali će biti posvećen filmovima naučne fantastike – In Search of Tomorrow(2021). Mene ta najava, iskren da budem, čini jako srećnim čovekom, jer koliko volim stravu i užas, toliko volim i fantastiku. Kombinacija ovih žanrova mi je takođe često na meniju!
Pretpostavljam da sam rekao sve što treba da znate. Pretpostavljam takođe da sada definitivno imate vremena – pa se brže bolje bacite na gledanja ovog dokumentarca. Možda on neće promeniti vaš život ali će kvalitetno ispuniti isprazno vreme čačkanja nosa i nužne dokolice. Idealan film za sve fanove horora, bili oni zaluđeni fanatici ili pak kežualci. Ukoliko ipak mrzite horor filmove, više volite stvarnu stravu i pristalica ste vladajućeg režima – preporučujem još jedan odličan dokumentarac za vas: Adolf Hitler – The Greatest Story Never Told. Taj je za nijansu duži i traje skoro šest sati. Bud’te dobri i pozdravljam vas.
Leave a Reply