piše : МИЛАН КОВАЧЕВИЋ
Užasnog li sveopšteg stanja! Sedim pogrbljen u sobi i očekujem humani asteroid koji će da me spasi vaskolikih muka. Da nema filmova, knjiga i muzike verovatno bih sebi prerezao vene kovertom iz koje sam izvadio podsetnik da struja mora biti plaćena. Izolacija je grozna stvar, naročito nama materijalno neobezbeđenima. Lako je bogatašima, oni u jednoj sobi imaju bilijarski sto, u drugoj bazen, a u trećoj ormar pun alkohola dovoljan da namiri polovinu zemaljske kugle – imaju šta da rade. Nama siromašnima ostaje da se snalazimo kako znamo i umemo. Tu na scenu nastupa internet! Na svu sreću još uvek nismo postali deo Evrope koja korišćenje raznih sajtova za ilegalno preuzimanje sadržaja smatra krivičnim delom. Da se razumemo, ne podržavam pirateriju ali užasna vremena zahtevaju užasno mere! Zato ostani kod kuće i pokušaj mozak da nahraniš nekim od sledećih filmskih ostvarenja – top pet(5) filmova za izolaciju o izolaciji! Moram napomenuti da sam namerno izostavio neke od klasika kinematografije jer ja sam ovde da vam preporučim nešto novo i sveže, a ne da po ko zna koji put pišem o Isijavanju ili o Stvoru, te filmove ste do sada svakako morali da pogledate!
05 – Resolution (2012)
Koliko mi se samo dopao ovaj film! Početkom prošle godine sam se konačno usudio da odem na dugo očekivanu operaciju nosa kako bih na isti mogao da dišem pa sam svoj post-operacioni karantin proveo gledajući minimum četiri filma na dan. Jedan od njih je bio i ovaj film, snimljen od strane meni tada nepoznatog mladog dvojca Džastina Bensona i Arona Murheda. Premisa je veoma jednostavno, ispižđeni čovek zatvara svog dugogodišnjeg prijatelja (koji je notorni narkos) u zabačenu kuću u divljini kako bi se ovaj konačno izborio sa svojom zavisnošću i zarad sebe pokušao da batali drogu. Naravno da izvesni demoni vezani sa zloupotrebu metamfetamina kreću da muče našeg druga narkomana, ali i pored njih čini se da nešto nije u redu. Da li prijatelji postaju žrtve paranoje izazvane izolacijom ili je u pitanju užas neshvatljiv običnom čoveku? Neću da vam kvarim, to saznajte sami jer se radi o zaista jezivoj vožnji koju ne bih želeo da razotkrivam previše. Jedna od zamerki koju imam odnosila bi se na konkretan izgled našeg narkosa jer mi isti deluje kao čovek kojeg bi jedno tuširanje vratilo međ’ normalne ljude – definitivno su trebali da ga nagrde malo više. Al’ opet, ja do sada nisam upoznao nijednog zavisnika od kristal meta pa možda nisam čovek koji je najbolje upoznat sa njihovom estetikom, samo sam ih zamišljao daleko oronulije. Za film koji je snimljen za svega dvadeset hiljada dolara, što ga čini niskobudžetnim, mislim da dobijate mnogo više nego što možete da očekujete. Bež’te na rehabilitaciju!
04 – Bad Boy Bubby (1993)
Gledanje prve polovine filma u kojoj bivamo upoznati sa Bubijem i njegovom ne baš normalnom majkom nabavljanje ovog filma čini definitivno isplativim! Moram da vas upozorim da je u pitanju skup nešto ekstremnijih scena pa ovaj film gledajte sami, nikako u društvu sopstvene majke, sveštenika ili simpatije. U filmu pratimo Bubija, zaostalog tridesetpetogodišnjaka koji je zarobljen u podrumu od strane svoje posesivne majke koja ga godinama laže da je spoljni svet zatrovan i da bi ga izlazak na površinu ubio. Način na koji ovaj dvojac ubija vreme ne želim da vam otkrivam, ali možete i sami da pretpostavite. Jednog dana ipak, sve se menja iz korena kada Bubi odluči da izađe iz podruma bez obzira na sve, pa shvata da spoljni svet ipak nije smrtonosan kako mu je majka celog života govorila. Film u tom momentu prelazi iz totalne boleštine u nešto prihvatljiviju crnu komediju pa smo u prilici da pratimo desocijalizovanog Bubija kako pokušava da se snađe u surovom svetu o kom do tada nije znao apsolutno ništa.
Film na verodostojan način dočarava Bubijev problematični karakter koji je u konstantnom pokretu uslovljen novitetima na koje svakodnevno nalazi. Ako niste latentni psihopata uživaćete i u drugom delu filma a ne samo u uvodu koji bi se u najmanju ruku može okarakterisati kao gnusan. Uskoro i nas čeka izlazak iz podruma, a do tada čuvajte se psihopata!
03 – The Lighthouse (2019)
Krenuo sam, priznajem, da pišem recenziju Svetionika. Krenuo sam, ali sam i stao. Kada sam shvatio da se radi o dokumentu koji bi po broju upotrebljenih slovnih znakova prevazišao sve što sam do sada napisao, morao sam da odustanem od te ideje! Znam da ste vi, dragi muški čitaoci, lenštine kojima pažnju ne mogu da održe ni jako velike grudi izblajhane Nemice, pa sam rešio da taj rad ne dovršim. Ljubomorno čuvam do sad urađeno i možda se jednog dana smilujem pa sve pustim u promet, u fizičkom formatu naravno! Da se vratimo na film – takođe jednostavna premisa. U ovom filmu pratimo mladog radnika (Robert Patinson) koji dolazi na zabačeno ostrvo kako bi radio kao pomoćnik svetioničaru kojeg igra lucidni i uvek rado viđeni Vilem Dafo. Maleno klaustrofobično ostrvo, grozni vremenski uslovi i odusustvo bilo kakvog prijatnog oblika života dovešće dvojicu protagonista u nezamislivi mentalni sukob koji će eskalirati u sranje epskih razmera. Dva muškarca sa jezivim tajnama zatočena zajedno u nemilosti izolovanog ostrva, kad je to izašlo na dobro?! Uključite u sve to i ogromnu količinu alkohola i zabava je zagarantovana. Film je napravljen od strane meni vrlo dragog i obećavajućeg direktora Roberta Egersa(The Witch) pa nije čudo što se odmah po svom izlasku našao na mom filmskom meniju. Ovde vas takođe moram upozoriti, ali ne na uznemirijuće scene, već na samu prirodu filma. U pitanju je film sa nešto drugačijim narativnim metodom pa ne mogu da kažem da je napravljen za običnu raju koja uživa gledajući Vojnu Akademiju. Takođe, urađen je u stilu stare škole, objektivi korišćeni za snimanje stariji su od samih glumaca pa dobijamo nešto drugačiji vizuelni prikaz od onoga na šta smo do sada navikli. Ako ste prikriveni mrzitelj sveta ili lik koji se na kućnim žurkama pravi pametan razbacujući se nebitnim faktovima – ovo je idealan film za vas. Meni je savršeno odgovarao, verovatno zato što sam prikriveni mazohista… i upamtite, nikad ne prosipajte svoj pasulj!
02 – Pandorum (2009)
Branim ovaj film kao što narkoman iz prve preporuke brani metamfetamin. Da, znam, pun je nesavršenosti, naivan je i određene scene su preglumljene do apsudra, ali ovaj film ima dušu!
Nazivan je spiritualnim naslednikom kultnog Event Horizon-a(1997) i baš to me je nateralo da ovom potcenjenom biseru dam šansu – paz’te sada ovo! U dubokom i mračnom svemiru, ogromni prekovasionski brod Elizijum nosi poslednje što je ostalo od čovečanstva. Zemlja je uništena i poslednja nada za čovečanstvo jeste da ljudski tovar Elizijuma završi na novootkrivenoj planeti koja je udaljena boga-pitaj-koliko svetlosnih godina. Da bi dugački put bio prevaljen bez uzaludno utrošenog vremena hiljade ljudi je stavljeno u hibernaciju gde spavaju čekajući dolazak do planete spasa. Međutim, dva člana posade bude se iz veštačkog sna kako bi odradili svoju smenu u komandnoj sobi gde shvataju da stvari možda nisu onakve kakvim se čine te da je brod infiltriran od strane nepoznatih bića koja imaju izraženu ljubav prema konzumaciji ljudskog mesa. Brod je u sred svemira, nema se gde pobeći i naša dva junaka jedina su šansa čovečanstva. Ima li veće izolovanosti od one koju svemir nudi? Čisto sumnjam! Mogao sam ovde preporučiti i fantastični Gravity(2013) ali znate i sami da su meni draži filmovi koje je kritika popljuvala do maksimuma. Možda vas privuče činjenica da glavne uloge pripadaju Benu Fosteru i Denisu Kvejdu, reč je ipak o renomiranim facama. Film poseduje čak dva plot tvista, od kojih je jedan vrlo očigledna baljezgarija dok je drugi suvo zlato. Kada sam uključio Pandorum nisam očekivao apsolutno ništa. Kada sam završio sa gledanjem Pandoruma, na licu mi je ostao smešak. Niska očekivanja majka su prijatnog iznenađenja drugovi i drugarice, pa je film dobio jednog novog fana u vidu moje malenkosti. Pogledajte, pa me častite pivom ili me pljunite kad me sretnete na ulici – ravnodušni nećete ostati.
01 – Cast Away (2000)
’’Ali, čika Milane, šta je ovo?! Mi od tebe očekujemo prikaze strave,užasa i psihološke patnje!’’
Shvatam, možda ovo niste očekivali kao moj numero uno ali ima li realnijeg užasa? Teško da će iko od vas dragi moji čitaoci ostati zatočen sa ljudožderima u svemirskom brodu, teško da će vas progutati tama svemirske izolacije ili nekog vanzemaljskog užasa – ovo je prava stvar, ovo je mogući scenario. Istina, šanse da vam se to dogodi ravne su šansi da student sociologije smuva Staniju Dobrojević, al’ opet, moguće je. Tom Henks je legenda pa ga ne moram posebno predstavljati, al’ eto čisto da znate da on svojeručno iznosi ovo remek-delo. Kada se avion FedEx-a sruši iznad nepoznatog ostrva, cela posada gine a Tom Henk je osuđen da apsolutno sam tavori na ostrvu i pokuša da preživi ono što se isprva čini nemogućim. Ako u vama ima čovečnosti automatski ćete krenuti da saosećate sa nesrećnikom kojeg izolacija i samoća toliko psihički unište da on neironično počne da razgovara sa odbojkaškom loptom. Da to ne bude najgora stvar pobrinuće se uvek neprijatna zubobolja. Zub boli, stomatologa nema, lekova nema, šta ti je činiti? Kad vidite šta je Tom Henks uradio ostavićete sendvič nepojeden – vrlo mučna ali vrlo efikasna scena. Svi mi koji smo odrasli čitajući Robinzona definitivno ćemo uživati u ovoj modernoj interpretaciji, a ako među vama dragi moji, postoji jedinka koja iz nekog razloga nije pogledala ovaj film ne vidim razlog da to odmah ne učini. Ovo je jedan od filmova za koje ruku stavljam u vatru – čiste savesti ga preporučujem svima. Napet je, drži pažnju i što je najvažnije šalje veoma jaku poruku. Naravno, ukoliko si bezosećajni skot koji nikada ne bi priznao očigledan kvalitet, gadiš se mejnstrima i nisi naklonjen filmovima koje je pogledalo više od milion ljudi, javi se zarad nekih opskurnijih preporuka, za svakog imam po nešto!
Ljubi vas brat i izdržite!
Leave a Reply