piše : Милан Ковачевић
U prošloj epizodi sam poput Nikolasa Kejdža u filmu National Treasure(2004) za vas iskopao nekoliko filmskih ostvarenja koja su iz nepravednih razloga zapostavljena i zaboravljena. Sada se bacam u kopanje po drugi put jer sam očigledno donekle uticao na vas, o poštovani čitaoci. Par poruka koje sam dobio, a koje se tiču efikasnosti mojih preporuka, dovoljan su mi dokaz za to. Još jednom ću se potruditi da vas ne zajebem – to mi svakako nije u interesu, kao što znate. Kako rekoh prošli put, ukusi su različiti ali određeni dragulji ne smeju pasti u ništavilo zaborava. Pročitajte – pogledajte – reagujte. Ne obećavam apsolutno zadovoljenje vaših čula, ali par sati filmske zabave je zagarantovano. Vežite se, slećemo – a možda i nećemo, barem neki od nas.
5. Taxidermia (2006)
Sočne li gnusnosti! Kada sam kao sasvim mladi filmski entuzijasta nabasao na ovaj film preko kanala Horrible Reviews, nisam ni slutio u šta se upuštam! Film koji nikako ne treba da gledate u krugu porodice. Ako mi ne verujete, možda će scena u kojoj seljoberu drkadžiji iz polnog organa šiklja plamen da vas razuveri! Što je najbolje od svega, to je samo vrh ledenog brega, ono što sleduje mnogo je gore, odvratnije i prosečnog čoveka provereno tera na pegliranje! Radnja filma je najmanje bitna – pratimo tri generacije muškaraca jedne opsene porodice. Jedan je voajer drkadžija(malopre pomenut), drugi je pregojeni takmičar u brzom jedenju a treći jezivi taksidermista. Za one koji ne znaju šta je taksidermista – u pitanju je čovek koji preparira mrtve životinje. Ovaj iz filma ipak ide korak dalje – al’ ne bih da vam kvarim ugođaj. Bolesno zabavno i obavezno štivo!
Od mene 7,5/10.
4. The Day Of The Beast (1995)
Kada bi paljevinska hevi metal pesma sa početka osamdesetih imala svoj film – to bi definitivno bio Dan Zveri! Sve je tu – sise, sačmare, đavoli i preterivanje. Katolički sveštenik se udružuje sa debelim metalcem kako bi sprečio rađanje antihrista i svršetak sveta – pametnom dovoljno. Nije ovo klasičan horor, ovo je originalna crnohumorna filmčina sa elementima apokalipse koja će svakog horor zemljaka sigurno zabaviti. Moram dodati da debelog metalca glumi jedan jedini Santiago Segura – narodu poznatiji kao ludi pajkan Torente, iz istoimenog serijala. Svetu je definitivno potrebno više ovakvih filmova. Mešavina žanrova ovog tipa nikako nije retkost, ali retko ko zaista uspe da dostavi kvalitetan finalni proizvod – ovaj film to definitivno jeste. Ponosno koračajući između apsurde budalaštine i suve genijalštine Eldía de la Bestia zadovoljiće sve ljubitelje opskurne zabave! Uz par piva i malo zlomrtvačke volje, zagarantovana zabava!
Od mene 7,3/10.
3. Sauna (2008)
Nas dva brata, oba ratujemo, ne plač’ majko ako poginemo – ili ako nas ščepa istinski kosmički užas na kakav nikako nismo bili spremni. U filmu ”Sauna” pratimo Erika i Knuta, dva rođena brata, koji po završetku rata između Švedske i Rusije bivaju određeni da ocrtaju nove granice svoje zemlje. U društvu dva Šveda nalazi se i ruska delegacija, pa svi zajedno lutaju bespućima i šumarcima radeći na istom dosadnom zadatku. Sve bi to prošlo relativno mirno da unutar nekakve močvare ne nailaze na bogomzaboravljeno selo – izolovano od ostatka sveta. Da stvar bude još gora, malo dalje od sela nailaze na kamenu strukturu koju meštani nazivaju ”Sauna” i klone je se k’o Đavo krsta. Navodno, nekakvo užasno biće tavori tamo. Sporogoreći i mučan film prošaran elementima nepatvorenog psihološkog horora. Nije za svakoga, ali ko se odluči za gledanje istog, neće ga zaboraviti, barem neko vreme.
Od mene 7,1/10.
2.Don’t Look Now (1973)
Ima nešto u toj kameri korišćenoj sedamdesetih godina što čak i vesele snimke čini depresivnim i teškim. Zamislite sada da snimljeni trenuci jesu sve, samo ne veselii i dobićete precizan opis ovog filma. Venecija je siva, možete da osetite neprijatan miris kanala a nekakvo zlo tumara klaustrofobičnim ulicama kada padne noć. U istom gradu mladi par(Donald Saterlend i Džuli Kristi) pokušava život da dovede u red nakon nedavne smrti ćerke. Susret sa mističnom vidovnjakinjom u restoranu ih ipak odvodi u drugom smeru – onom o kojem nisu ni razmišljali. Kompletan film je iznesen magijom kinematografije i ne očekujte nikakva prestrašivanja ili pak čudovišta. U pitanju je čista psihološka igra koja vas ušuškava u jorgane nelagodnosti, toliko da noć u Veneciji nikada više nećete gledati istim očima. Kraj filma je priča za sebe i svojeručno zakiva poslednji ekser u kovčeg u koji vas je film do sada smeštao. Bolje otiđite u Grčku na letovanje!
Od mene 7,5/10.
1.A Field In England (2013)
Debelog režisera Bena Vitlija zavoleo sam nakon gledanja njegovog prehvaljenog okult trilera Kill List(2013). Moram priznati da mi je taj film (ako izuzmemo malo dosadnjikav uvod) poprilično legao, nije savršen ali radi pos’o. O tom filmu više neću govoriti jer smatram da je daleko čuveniji od Poljane u Engleskoj, a meni je u interesu da vam predstavim filmove koji se nisu obreli u žiži interesovanja. Što se ovog filma tiče, u pitanju je surealan postmortem esid trip koji se poigrava sa mozgom gledaoca. Pratimo grupu dezertera koja bežeći od nemilosrdne bitke dolazi do volšebne poljane gde sreću opičenog i zastrašujućeg lika koji ih primorava da zajedno sa njim krenu u potragu za davno izgubljenim blagom koje je skriveno baš tu negde. Ko je taj lik? Niko ne zna – jedino što znamo je da pomera guzice našim dezerterima. Malo toga što upravo rekoh ima smisla, a baš takav je i ovaj film. Čist simbolizam sa po nekim krupnim kadrom muškog polnog organa! Pa ko je spreman da sprži par moždanih ćelija ovim prelepim crno-belim uradkom – nek’ mu je sa srećom. Jedan od protagonista izgovara jednu od meni omiljenih filmskih rečenica:
’’I think I have worked out what God is punishing us for. Everything!’’ – carski!
Od mene 7/10.
Leave a Reply