piše : Milan Kovačević
Svojski se trudim da održim određeni kontinuitet na novonastaloj stranici i da svakodnevno dostavljam kvalitetan sadržaj vama, o cenjeni čitaoci. Kako na dnevnoj bazi izbacujem kraće recenzije i preporuke, ne stižem da se upustim u dubinsku recenziju i isporučim vam dugometražni materijal koji će okupirati vaše sive moždane ćelije na desetak minuta. Pretpostavljam da je kratka forma ono što svakom prija, pa ću u ovoj TREĆOJ po redu epizodi o zaboravljenim horor filmovima nastaviti da utabavam svoj ukus u vaše gladne mozgove. Jeste li spremni, deco?!
5. Next of Kin (1982)
Nemojte pomešati ovaj film sa filmom istog naziva u kojem glumi Patrik Svejzi. Naslov ’’Next of Kin’’ može imati desetine konotacija, pa zbog toga ovaj isti naziv nosi više ostvarenja, i to različitih žanrova. Kako se ja ovde bavim hororom, govorim vam o filmu režisera Tonija Vilijamsa. U filmu pratimo mladu damu koja posle majčine smrti odlazi u starački dom koji je bio u vlasništvu pokojnice. Tamo pronalazi majčin dnevnik koji datira mnogo godina unazad i u kojem se opisane određene sumnjive radnje koje na još sumnjiviji način počinju da se rekreiraju u sadašnjosti. Kada posle par susreta sa nepoznatom uhodom naša junakinja shvati da je žrtva dugogodišnje zavere, stvari počinju da se odmotavaju na jedan krajnje užasavajući i nasilan način. Mislim da je ovaj film pravi zaboravljeni dragulj ranih osamdesetih i da na savršen način kombinuje atmosferu tematski sličnih prethodnika iz dekade ranije, sa idejama koje su tek nadolazile u dekadi koja je definitivno uzdigla žanr.
Od mene 7/10.
04. House Of 1000 Corpses (2003)
Da, znam – pitate se zbog čega smatram ovaj film zaboravljenim. Pa ukratko, kroz moje pijane konverzacije sa ljubiteljima žanra shvatio sam da jako malo ljudi poznaje lik i delo Rob Zombija. Nije da dotični ima neke neverovatno kvalitetne filmove i da apsolutno svi moraju da ga znaju, ali posvećenost žanru koja iskreno struji iz ovog čoveka ne sme biti nezapažena. Prevashodno muzičar, ovo je prvi film u kojem Zombi sedi na direktorskoj stolici. Kako je kombinacija muzičar-glumac-režiser uglavnom katastrofična, nisam imao visoka očekivanja pre gledanja ovog filma. Baš takav stav mi je doneo sasvim prijatno iznenađenje u vidu sat i kusur vrhunske kemp horor zabave. Što se radnje tiče, dva mlada para putuju ruralnim delom Teksasa u potrazi za izvesnim ubilačkim urbanim legendama pa ih njihova nezdrava zainteresovanost za takvu tematiku odvodi u srce užasa, kada naiđu na bolesnu porodicu Fajerflaj. Ovaj film uzima sve najbolje, najgroznije i najupečatljivije iz horor baštine sedamdesetih i približava tu grozomornu smesu mlađim naraštajima. Ovo je prvi deo trilogije o porodici Fajerflaj, i moram da kažem da je serijal upitnog kvaliteta. Bilo kako bilo, ovaj film valja – naročito uz pivo.
Od mene 6,8/10.
3. Joy Ride (2001)
Prvi put pogledah ovaj film sa nevinih sedam godina i malo je reći da sam se usr’o u gaće. Sada kada ga pogledam, više mi je smešan nego strašan, ali prvo gledanje filma u kom kamiondžija psihopata vozilom zlostavlja troje mladih zaista ostavlja utisak. Za razliku od prethodne preporuke, ovo je film koji bi zaista trebalo da se svidi svima – čak i ljudima koji nisu nužno ljubitelji žanra. Ovde horor đuska sa trilerom i obrnuto. Verovatno ste iz pređašnje naznake zaključili o čemu se radi, ali ponoviću. Troje mladih se vozika automobilom kroz nekakva bespuća i preko civilinog band radija razgovara sa kamiondžijom koji malo po malo otkriva svoje ubilačke namere. Posle ovog filma više nikada istim očima nećete gledati svog komšiju Bosanca koji vozi krmke za Rusiju – ogromnim, zlokobnim šleperom.
Od mene 7,1/10.
2. Bone Tomahawk (2015)
Tako mlad, a već tako zaboravljen! Istorijska nepravda načinjena je nad ovim filmom jer je iz nekog razloga prošao duboko ispod radara. Pogledajte samo face koje se pojavljuju u ovom filmu i još više ćete utonuti u ambis bunila. Pobogu – Kurt Rasel, Patrik Vilson, Metju Foks, i kao jagoda na šlagu – jedan jedini Sid Hejg, laka mu zemlja bila. Žanr poznatiji kao vestern horor veoma je potentan i nešto u čemu lično jako uživam. U suštini, izolovano selo na divljem zapadu noćima biva napadano od strane nekoga ili nečega što krade konje, žene, đecu i ostale stanovnike. Kada se odabrana bratija organizuje da ispita ovaj fenomen, shvataju da imaju posla sa užasavajućim kanibalističkim plemenom koje ne zna za milost. Malo kasnije počinje šorka koja će one sa slabim stomakom naterati na pegliranje – provereno. Ja sam, malo je reći, uživao. Centralni deo filma u kojem naši junaci putuju pustarom možda malo zamara mozak, ali ono što sleduje definitivno će vam se iskupiti za jedno ili dva zevanja.
Od mene 7,2/10.
1. The Sentinel (1977)
Najpotceneniji film na svetu – tačka! Kada pričamo o podžanru poznatijem kao apartman horor, naravno da svima prvo na pamet pada film Rozmarina Beba, i to se dešava sa punim pravom. Ipak je u pitanju film neupitnog kvaliteta kojem zub vremena nije naneo niti jednu ogrebotinu. Ali, ovo je veliko ALI, nikada mi neće biti jasno kako je film poput Sentinela ostao u zapećku filmske istorije. Ovaj film ima sve – pamtljive karaktere koji uspevaju da te zainteresuju, fantastičnu muziku, dobro razrađenu radnju i najvažnije od svega – STRAŠAN JE. Da, dobro ste čuli, film sa kraja sedamdesetih koji nije izgubio ni gram užasa kojim je raspolagao još u ono vreme. Čak je i sama radnja više nego jednostavna, mlada glumica iz TV reklama se useljava u apartman koji na prvi pogled izgleda sasvim normalno. Nešto kasnije stvari polaze po zlu i ispostavlja se da njen apartman nije jedino mesto na kojem zlo igra kolo – pre će biti da cela zgrada odiše đavolijom. Njeni sustanari bukvalne su komšije iz pakla, a dozu užasa koju isti emituju morate videti sopstvenim očima. Dakle, batalite sve što trenutno radite i pronađite ovaj film. Redak je kao trinaesta plata ali ko uspe da ga nađe, biće mi večno zahvalan!
Od mene 7,4/10.
Leave a Reply