Još jedno popodne,
Dan je beskrajan i siv,
Septembar loše meša karte
Taj stari uličar i bandit
Ona spava pored knjige
Kao fora, sprema ispit,
A četvrtak pun kvarnih želja
Namćorast, težak i pripit
Trgla se iz sna
I zastala ispred ogledala
Kosa iza uva, osmeh
Pa samu sebe pogleda
I u nedogled se ogleda
Ali nešto ko da ne štima
Nebo presom misli pritiska
Srce iz grudi kida klještima
Pa opet zamagljen vid,
Kroz prozor straha asteroid
Razbija sreću na parčiće
Kadrovi jedan na drugi sve više liče
Vata, igla, krv
i neki hormon
Poli…ne znam koji
Morbidni humor i osmeh smaragdni
Ali i dalje lepa
Naspram svog tog ružnog sveta
Koji tumara po ulicama
I samom sebi smeta
Iz čiste dosade i dokolice,
Tek onako radi reda
Po koja nespretna pirueta,
Parada besmisla i tereta
Nenad Baraković
Leave a Reply