Nepolitikin Zabavnik

PREDSTAVLJAMO

Intervju Žanil Tataj – Žak : Svim srcem i dušom

                    Intervju pripremili Marinko i Daniel Tikvicki

Da li možete zamisliti pevača kojem glas gori dok peva i udara poput stene, a iza te buktinje stoji čovek koji poput mudraca, tiho i požrtvovano radi na sebi i svojoj muzici, a usput stiže da pruži podršku i kolegama sa scene?

 Žanil Tataj – Žak je regionalno poznati i priznati pevač koji se kreće u okviru hard rock-a/heavy metal-a i čuva baklju te iskre srednje generacije muzičara iz vremena bivše Jugoslavije. On je publici poznat od ranije kao pevač nekolicine značajnih hard rock/heavy metal bendova iz našeg regiona na potezu Slovenija-Hrvatska – 1989. godine je odneo prvu nagradu sa bendom Jersey na zaječarskoj Gitarijadi, a kasnije se našao u ulozi pevača Divljih Jagoda, sa kojima i dalje sarađuje. Danas, njegov samostalni opus postaje sve vidljiviji i pokazuje jaku autorsku ličnost. Pored toga što sarađuje sa mnoštvom ljudi na sceni, on je i muzički pedagog u pravom smislu te reči.

Zamolili smo Žaka da podeli sa nama svoju priču, ali i da svoje mišljenje o sceni, životu i umetnosti.

Dotkom: Najpre bih želeo da Vam se u ime redakcije portala Dotkom zahvalim na izdvojenom vremenu. Smatramo da Vas ne treba posebno predstavljati, pa nam kažite čime ste trenutno zaokupljeni, i koji su Vam planovi u narednom periodu?

Žak: S obzirom na trenutnu situaciju kod nas i u svijetu, dosta je teško raditi onako kako smo svi navikli, ali i dalje ne stajem sa aktivnostima barem što se snimanja pjesama tiče. Nedavno je izašao album Srčanog Udara, na kojem gostujem na dvije pjesme i dva video spota. Prije toga suradnja sa mojim prijateljem Zoranom Šerbeđijom na pjesmi „Ti si R’n’R”, za koju smo spot snimali u Holandiji, pa evo čeka se još par pjesama, također sa spotovima sa još par izvođača, ali o tome ćemo kada izađu, nešto treba ostati i tajna za sada…Nedavno je izašao i album sa mojim matičnim bendom iz Slovenije MARY ROSE „Resničen Svet” (slo. Stvarni svet), za kojeg smo odradili i par velikih promotivnih koncerata i onda su se stvari počele na globalnoj razini mijenjati i postepeno je sve stalo i ušli smo svi zajedno u ovo u čemu plivamo već skoro godinu dana. Još uvijek tu i tamo radimo probe sa mojim bendom u Rijeci i prosviravamo materijal sa pjesmama iz moje karijere, koji smo koncertno htjeli predstaviti publici kao promociju za DA CAPO tour, koji sam počeo pripremati za 2020. godine, no međutim od toga za sada ništa… Svi se nadamo da će ovo sve jednom završiti i da ćemo moći nastaviti sa radom, ali ne vidim da će se to jako brzo dogoditi.

Foto by NEON

Dotkom: Kažite nam nešto o Vašim muzičkim počecima, šta je najviše uticalo na to da postanete najpre umetnik, a potom muzičar, producent, pedagog? Ukoliko smo nešto izostavili, slobodno dodajte.

Žak: Već četrdeset i više godina je prošlo otkad sam se počeo baviti glazbom, uz moju pokojnu majku koja je bila vokalni pedagog, pijanistica i korepetitor u Narodnom kazalištu „Ivan Zajc”. Naravno, oko mene je konstantno bila glazba, mnogi pjevači su dolazili kod moje majke kući na privatne časove, usavršavati svoje vještine, svoju tehniku, operne arije, kao i kompletne vokalne dionice iz poznatih opera. Ja sam jednostavno živio s tim od malih nogu. Nakon toga sam krenuo u glazbenu školu, što je nekakav normalan slijed i tok moga odrastanja. Svirao sam violinu, pa sam posle prešao na violu, no, međutim, između svega toga, uvijek je bio taj otklon od klasične glazbe, koju svakako i dan-danas mnogo volim i obožavam, i smatram da bez klasike ne bi bilo ni rock’n’rolla, ne bi bilo ničega od onoga što mi danas poznamo kao modernu glazbu. Uz to sam počeo spoznavati i otkrivati i druge vrste glazbe, a to je rock, hard rock, symphonic rock… od Beatles-a, Elvisa Presley-a pa nadalje. Jednostavno sam shvatio da je moj put već tada bio zacrtan, da u biti ne želim biti reproduktivac, nego produktivac, jer u mojoj glavi ima previše ideja, tako da ne želim svirati čitav život nešto što je netko drugi napisao, po nekakvim tuđim željama kako to mora zvučati. A ako već to nešto tako i radim, onda to mora biti obrada po mom viđenju kako bi pjesma trebala zvučati. Zapravo je to nekakav logičan i normalan slijed svakog glazbenika, ako je krenuo u jednom smjeru da možda jednog dana završi u drugom smjeru. Naravno, usput sam učio i sve ostale instrumente, od klavira, gitare, bas gitare, svega što ima žice. Što god ima žice meni je to interesantno, evo nedavno sam kupio ukulele, pa mi je sad interesantan, jer ga mogu nositi sa sobom, ne moram nositi gitaru – mogu svirati na ukuleleu. Produkcija je isto tako jedan đir koji dolazi sa vremenom, da bi čovjek imao pod kontrolom sve ono što radi, kada želi dobiti zzvučnu sliku onoga što radii, na pravilan način. Onda se moraš početi baviti produkcijom direktno, ne samo u  tehničkom smislu, nego jednostavno vođen željom i znanjem za onim što želiš dobiti od pojedinog djela, zar ne? Pošto radim i za dosta drugih izvođača, moram biti izvršni producent, jer moja vizija onog što na kraju bude, koje na kraju rezultira produktom ili pjesmom, je ona vizija od početka kad kreiram pjesmu za nekoga, onda znam kako ta pjesma mora u konačnici završiti. Pored toga, bavim se i pedagogijom isto skoro tridesetak godina, jer to mi je nekakav sopstveni uvjet i kad sam odrastao i stasao u glazbenika i pjevača, odmah sam spoznao vokalnu tehniku, zahvaljujući svojoj majci. Jednostavno sam shvatio da ima jako puno talentiranih mladih ljudi, i nije mi strano raditi sa njima, volim davati znanje onima koji to stvarno žele. Već 13 godina radim u privatnoj glazbenoj školi koja se do prošle godine zvala ‘’Vocal studio Maraton”, ali smo od devetog mjeseca 2019. godine krenuli sa radom kao glazbena škola pod licencom svjetskog brend ’’Yamaha Music School”, tako da smo napredovali na jednom svjetskom nivou, i sad radim kao vokalni mentor u jednoj od najpoznatijih glazbenih škola u svijetu.

Dotkom: Koliko je teško odvojiti profesionalni rad i ono lično, intimno bavljenje muzikom, kakvom je Vi doživljavate, ili je to kod Vas drukčije, neodvojivo?

Žak: Teško, općenito, ja to nikad nisam uspijevao, niti sam želio odvajati profesionalni rad i glazbu od svog privatnog života, jer moj privatni život i sve vezano za mene je isključivo glazba… Znači (osmeh), sve što ima veze sa mnom ima veze sa glazbom, od početka mog radnog dana, od ustajanja dok ne legnem, sve je vezano za nju…. Moj privatni život je tekao tako i u ranoj mladosti, kad sam radio nekakve čudnovate poteze u životu, ali uvijek imajući onaj cilj ispred sebe. Nikad mi ništa nije bilo toliko bitnije od glazbe, ali je moj privatni život patio. Moje bivše žene, sve je to patilo, ali ja u principu nisam odustajao od svoga puta, i jednostavno su se stvari morale rušiti tokom života, i to tako mora biti… Naravno, sad kad sam došao u nekakve ’ajmo reći ozbiljnije godine, kad iza sebe imam skoro četrdeset godina staža, shvatio sam da moram imati osobu uz sebe koja može sve to podneti, i mene kao takvoga, jednostavno da je sa mnom radi toga što je to što ja radim dio moga života i dio mene, inače ne bi bilo u redu. Tako da, sva sreća imam jednu dugogodišnju vezu, u kojoj sve stvari funkcioniraju, jednostavno… Naravno, ponekad moram tu svoju želju da sam stalno sam u glazbi da malo skratim tu i tamo, pa da se malo više posvetim svojoj dragoj obitelji. Relativno mlad sam sve obavio, imam dvoje djece, odnedavno sam postao i djed, tako da u principu s jedne strane ostvario taj nekakav aspekt svega toga i mislim da sam sad puno slobodniji da i dalje radim ono što radim. Zato sam u punoj radnoj snazi i konstantno sam u akciji.

Dotkom: Poznati ste kao pevač, kompozitor i producent, možemo slobodno reći prilično svestran umetnik, ali nam otkrijte kojim muzičkim instrumentima vladate, i da li postoji neki koji bi voleli da umete da svirate i da Vam je to, za sada, neispunjena želja?

Žak: Ono što sam maloprije rekao, ja sam pjevač, kompozitor i producent. U biti sam najpoznatiji kao pjevač, dosta snimam bas i gitare na snimkama koje radim, a produkcija mi je jednostavno by-the-way, zbog projekata na kojima radim, tako da, ipak moram voditi računa o mnogim stvarima u procesu stvaranja, te moramimati stvari pod kontrolom. Kad radim za druge ili za sebe ili svoj bend, zajedno sa svojim ljudima sa kojima surađujem, znam što želim postići i što želim dobiti od pjesme koju radim. Ali, eno kad sam već spominjao, svestran jesam, ali uglavnom evo instrumente koje sviram, to sam već i spomenuo, znači, skoro svi žičani instrumenti, od violine,viole, čela, kontrabasa, gitare, bas gitare, sviram i bubnjeve, sviram klavir. Kupio sam nedavno ukulele i to isto sviram, tako da u principu volim sve instrumente koji su sa žicama. Nisam neki ljubitelj puhačkih instrumenata, niti sve što moram puhati, mislim da već to moram dovoljno raditi kad pjevam i koristim dosta svog… Fizički se trošim  i zbog zraka i zbog tehnike koja nije jednostavna, da bi moj vokal do dan-danas funkcionirao. Tako da nemam neke aspiracije da učim neke instrumente koji nisu žičani, ali u biti sve što jeste sa žicama bih volio jedan dan imati u rukama, pa možda malo pročačkati. Ali u biti koristim instrumente koje svakodnevno koristim, koji mi trebaju za posao, a neispunjenih želja u biti nemam, što se toga tiče.  

Dotkom: Pretpostavljamo da je u velikoj meri nagrada stručnog žirija na Zaječarskoj gitarijadi 1989. godine, dok ste bili u bendu Jersey, uticala na dalji tok Vaše muzičke karijere. Koje Vam je najznačajnije priznanje koje ste dobili kao umetnik?

Žak: Da, što se tiče „Jerseya“ i nagrade stručnog žirija, to je apsolutno bio jedan neočekivani dobitak za bend. Možda ne toliko za bend, koliko je bio jedan veliki kickstart za mene, kao vokalistu i onoga što jesam, umjetnika koji se i dan-danas razvija. Samim tim što smo dobili tu nagradu, što je „Jersey“ tada bio jako razvikan, odjedanput, uticalo je na to da sam ja nakon „Jersey“-a dobio ponudu da dođem u „Divlje Jagode“, kojima je tada trebao vokalista jer su ostali bez njega. Znači, sa te strane mogu reći da mi je Zaječarska gitarijada doprinjela jako puno za moju današnju karijeru koju radim, i možda da se to nije dogodilo, možda ne bi krenula drugim putem, nego ko zna kako bi stvari uopće završavale. O tome ne želim da razmišljam. Nešto nemam mnogo priznanja, jer se nisam bavio takvim stvarima, natjecanjima. Znam da smo dobivali na Riječkom „Ri Rock-u“ dvije godine zaredom. Zaječar je bio u to doba definitivno jedna od najjačih stvari koja se dogodila. Kao solista sam dobio nagradu na Splitskom festivalu, u doba kad sam se malo tražio u nekim drugim smjerovima, a da nije rock. Dobio sam drugu nagradu stručnog žirija za aranžman za svoju pjesmu KAO MORE na Splitskom festivalu kao debitant. To je u principu jedno veliko ostvarenje za mene kao autora. Mislim da nekih drugih nagrada konkretno više nemam, ali one nisu bitne.Meni je u biti svaka nagrada izlazak na binu, prezentiranje onoga što radim, dobiti od publike reakciju, i publiku koja cijeni to što radiš. Za mene je to nagrada, i jako sam zahvalan da već trideset i pet, odnosno četrdeset godina, da mogu imati upravo to kao najveću nagradu za svoj rad.

foto by Mirsad Grga Demirović

Dotkom: Publika Vas u većini slučajeva prepoznaje kao pevača Divljih Jagoda, a nedavno ste i gostovali u novoj verziji kultne numere “Sama si” – kako je došlo do te saradnje u samom početku i koje je Vaše iskustvo u radu sa njima?

Žak: Većina, da, naravno, čak i više od deset godina sam bio član „Divljih Jagoda“, sa manjim i dužim prekidima, počevši od 90. pa do 93., pa od 94. do 99. pa do 2003. Uglavnom, dosta sam radio sa njima, nažalost, uvijek kažem nažalost, u to vrijeme kad su Jagode bile u samom zaletu da napravimo jednu evropsku ili čak svjetsku karijeru, dogodio se prokleti rat koji je upropastio sve, i nas, i ljude, i napravio je upravo to što se danas događa, mislim na netrpeljivost, i tako dalje. Ja se ograđujem uopće od toga, od politike, od svega, ali smatram da je to jedna grozna situacija koja se svima nama dogodila. I, da, kultnu numeru „Sama si“ sam već na albumu „Sto vijekova“ otpjevao u prepjevu koji sam napravio na engleskom jeziku, pod nazivom „Living in my dreams“. Zele se odlučio da ponovo radimo jedan totalno novi aranžman, da napravimo duet, meni je to bila izvrsna ideja, jer u principu jedino Zele ima glavnu riječ što će se dešavati u „Divljim Jagodama“, i koje će se pjesme izabrati za novi album. Ja sam rekao da mi apsolutno paše ova ideja, a Livio i ja ćemo podijeliti ulogu, super će zvučati. Obojica smo različiti pjevači, pjesma će dobiti jednu lepu nadogradnju, i aražmanski i obrt pjesme sasvim drukčije nego što je ikad prije bila, tako da uživam u toj pjesmi,  izvoditi ću je uživo i sa svojim bendom kad krenem na sviranje, na svirke. Tako da, „Sama si“ će biti dio i mojih nastupa. Moje iskustvo, kao što sam maloprije rekao, sa Jagodama sam dosta dugo, radimo i dalje radimo zajedničke projekte, zajedničke koncerte, kad Zele pozove za nekakav veliki koncert gdje je bitno da se pojavi još neki pjevač osim Tonija i Livija. Radili smo koncert u Švedskoj, gdje sam bio specijalni gost. Uglavnom, neki veliki koncerti koji su u planu, vjerojatno ću se pojavljivati tamo sa njima, jer smatramo da publika želi i treba dobiti u biti taj još jedan dio vokalista koji su odradili svoje godine u „Divljim Jagodama“, i koji jednostavno mogu dati koncertu jednu drukčiju dinamiku. To iskustvo je fenomenalno, pogotovo što volim  u zadnje vrijeme reć’, da ova zadnja postava – to nije sad nikakvo ulizivanje ikome, to govorim javno i ne stidim se toga, i da mi ko šta zamjeri, uopće me ne interesira, ja jako dobro znam šta pričam i što ja osjećam – a to je da je ova zadnja postava u kojoj su sad „Divlje Jagode“ po mom mišljenju najjača postava koja je ikad svirala, ikad iznosila u biti zvuk „Divljih Jagoda“. Šta god ko mislio, to je moje mišljenje, i ja uživam s njima biti na bini, jer taj bend tada zvuči toliko svjetski da je to van pameti. I naravno da sam odrastao uz njihovu glazbu, i glazbu „Bijelog Dugmeta“,  i samim tim što sam ušao u taj ured „Divljih Jagoda“ to je jedno veliko, veliko iskustvo, i mene kao glazbenika i čovjeka koji se bavi ovom vrstom posla, koji nije u biti u nekim najkomercijalnijim vodama, tako da sve najbolje mogu samo reći… Naravno, uvijek postoje i one ružne stvari koje se dešavaju, ali to sad uopće nije potrebno spominjati, uvijek ističem samo ono najbolje i koristim se epitetima.

Dotkom: Kakvo je Vaše mišljenje o hard rock/heavy metal sceni u vreme bivše SFRJ, i da li se može uporediti sa današnjom situacijom? Možete nam reći i nešto o trenutnoj situaciji u Sloveniji, što se toga tiče, i da li pratite neki mlađi bend ili bendove u regionu, za koje smatrate da su vredni pomena?

Žak: Mi smo svojevremeno imali dosta bendova, hard rock i heavy scena su bile dosta jake nekada, ima ih naravno i sada, međutim, teško je to sad uspoređivati. Nekako je onda vrijeme bilo drukčije, u odnosu na današnje. Svjetski trendovi su se promijenili. Ništa više nije kao nekada, znači, svi koji smo tada počeli raditi i baviti se glazbom i dalje smo ovdje i ustrajemo u tome što radimo. Neki su se i prodali samo za pare, mjenjajući stilove glazbe i prilagođavajući se trendovima koji nose novac. Neki od te garde smo ostali u tome, ne želeći se prodati samo za pare i slavu, jer slava nije sve, niti je novac sve. Treba biti zadovoljan iznutra, ja sam u principu jako zadovoljan što i dalje radim glazbu u kojoj uživam maksimalno. To ne znači da sam strogo i nužno vezan za heavy i za hard rock, radim sve stilove glazbe, i uživam u svakom svom djelu koje pravim, ili bilo kakvom projektu na kojem radim, u raznim glazbenim suradnjama i u svemu što ima veze sa glazbom. Što se tiče situacije u Sloveniji, ona je slična kao i u svim ostalim našim bivšim državama, možda ih malo samo ističe to što su proevropski orijentirani  i već odavno su u Evropi, te uvijek su bili jedna država koja baš nije pripadala ovom našem cijelom džumbusu. Tako da recimo sa jedne profesionalnije strane puno je jednostavnije raditi gore, i znam da kad se radi da možeš doći do maksimuma profesionalnosti i svih onih ostalih momenata koji su bitni da bi ovaj posao dobro funkcionirao uopće, za razliku od nekih drugih zemalja gdje se to još uvijek onako u povojima, neke stvari idu na bolje, ali u principu sve je to velika borba. Situacija u Sloveniji možemo reći da je jedno dva-tri nivoa iznad Hrvatske i Bosne i Srbije, ali i dalje zaostaje za većim djelom zapadnog svijeta, koj se ovom vrstom posla bavi na visokom nivou puno duže od svih naših posljeratnih država. Pošto sam svojevremeno živio i u Njemačkoj i prošao cijelu zapadnu evropu i upoznat sam s tim kako tamo funkcioniraju stvari, tako da mogu reći samo jedno,a to je … daleko smo mi još od svega toga.

Ima jako puno bendova za koje čujem, poslušam i osobno nemam jako puno vremena da pratim neke bendove iz našeg regiona, jednostavno, stvari kod mene idu od uha do uha,  „Aha, čuo sam ovo, super mi je, čuo sam ono, to mi je dobro….“. Ima bendova koji su dobri, svaka im čast, ali  teško da se ja mogu imena sjetiti, i onda bi rađe preskočio uopće odgovor na takvo pitanje. Ali da ih ima, ima ih, zaista. Ima konkretno bend koji ja jako volim, riječki bend „Sillycons“, čiji je pjevač bio kod mene u klasi vokalne tehnike, tako da eto konkretno jedno ime koji su jako zanimljiv bend. Ima ih naravno iu Sloveniji, Bosni i u Srbiji, ali eto, pustimo sad imena….

Dotkom: Molimo Vas da nam otkrijete šta se krije u Vašoj biblioteci, šta preferirate i preporučujete od literature. Koliko dodira ste imali sa fanzinima i rock/metal publicistikom i šta mislite o tome?

Žak: Biblioteka, ha? Pa, ja svakako volim čitati, teško da nekako nađem par dana za redom da inače mogu, dogodi se, dogodi se, naravno…. Volim čitati dobre krimiće, fantasy, SciFi… Volim čitati Rifkina (Jeremy Rifkin, prim.aut.), njegovu realnost, Orvela, Dan Brown i mnogi drugi,a u zadnje vrijeme sam na Lee Childsu, tko je čuo za njega, piše izvrsne krimiće, onako dosta su zabavni i dobro izbrijani. Naravno, tu je i Blade Runner … U principu volim čitati dinamičnu literaturu, isto kao i kod glazbe. Evo u zadnje vrijeme sam dosta čitao biografija, o Freddyju, Bruceu Dickinsonu, recimo takve stvari me još interesiraju, čisto da vidim malo kako je nečiji život išao u tom smjeru, kako je postao to što je postao, od čega je to krenulo, tako da su u biti to isto jedna fascinantna djela gdje se malo upućujemo u to. Čak možda planiram i jednu svoju autobiografiju napisati, ali o tom potom. Što se tiče fanzina, jako sam tu tanak, svojevremeno su u našoj mladosti postojali su kultni časopisi koji su izlazili ko gljive, Pop pa Rock, bio je časopis Bravo, nakon toga sve je otišlo u u tu neku digitaliju, jednostavno sam prestao pratiti neke stvari i skoro apsolutno nemam nikakva znanja o tome, tako da nemam nešto posebno misliti. Možda fale te neke stvari, a opet nisam uopće mjerodavan da pričam o tome. Možda toga ima dovoljno, zahvaljujući evo, takvim portalima kao što su ovaj i svi portali koji i dalje održavaju nekakav način pisane riječi, pa ako ništa drugo, možemo reći da su i to nekakvi fanzini tog tipa, pa sad evo, ispravite me ako griješim, smatram da ste vi svi u tome mnogo jači nego ja.

foto by NEON

Dotkom: Vaš novi EP ‘’DA CAPO’’,(recenzija)koji je izašao za One Records, pored toga što neguje čvrsti zvuk, u svom dubljem sloju krije ekološku dimenziju, vešto isprepletenu stihovima. Da li je to bila Vaša namera, i kakav je Vaš odnos prema prirodi i onome što nas okružuje, naposletku, da li sebe smatrate ekološki svesnim?

Žak: EP je izašao prošle godine, tako je, a pošto sam čovjek koji jednostavno, bez obzira na čvrsti zvuk, voli da je lirika pametno napravljena, i sve što radim uvek razmišljam o tome da li ta pjesma mora imati neku poruku malo dublju ili mora biti relativno pitka. S obzirom da ne volim plitke stvari u porukama o kojima pišem u stihovima, onda nastojim da svaki tekst bude malo drugačiji, da zavisi o dinamici pjesme ili što želim pjesmom postići, ili već da uspijem dobiti takav tekst, tako da se ponekad danima borim kako bi tekst trebao zaista zazvučati. Ponekad jednostavno krenem od samog sebe, ili uzmem od prijatelja tekst koji je već napisao i onda izbjegnem maltretirati samog sebe sa određenim temama. Znači, u biti, priroda i okoliš, znamo gdje je problem, znamo više-manje gdje to sve ide, tako da sebe definitivno smatram ekološki osviještenim, koliko je god to moguće. Ne mogu biti sto posto, jer prestali bi živjeti, funkcionirati, preselili bi se svi na planine i živjeli kao Heidi. Mislim da je to teško, nemoguće, ali smatram da u onome što radim svakodnevno,  i način na koji funkcioniram da je to dobitna kombinacija. Sam sam sebe uvjerio da mogu funkcionirati i da znam da smo si, prije svega, odgovorni za ono što nam se dešava. To je konkretno pjesma koja aludira na temu ekologije i svega što činimo našoj jedinoj Zemlji i Majci Prirodi, a koje će nam se obiti o glavu, i već nam se događa. Mislim da zaslužujemo sve što smo napravili, i stvari tek kreću i kombiniraju se, pa ćemo vidjeti dokle ćemo već stići.

Dotkom: Koja umetnička grana, a da nije muzika, Vas najviše raduje i inspiriše, i da li se družite sa filmovima i stripovima, kada Vam to slobodno vreme dozvoli?

Žak: Ja obožavam filmove i uživam u njima. Ima dana kad recimo ne radim ništa, pa si priuštim jedan maraton od jutra do mraka, jednostavno, ne gasim se. Uživam u filmu i naravno u filmskoj glazbi. Dodatna radost mi je filmska glazba, koju bih jedan dan volio napraviti za neki film ili za bilo koje takvo djelo, ako se pruži prilika. Ako ne, opet nema veze. I stripove sam čitao kao mlad, naravno, svi smo čitali stripove, Alan Ford, Zagor Te-Nej, Blek Stena, Kapetan Mark, Spajdermen, Supermen, Asteriks i Obeliks, to je ono čega se sad ovako na brzinu mogu sjetiti, Mister No, Dilan Dog i takvi stripovi koji su bili učestali, i čitalo se svakodnevno kad se moglo. Nakon toga naravno nisam više uspijevao niti se mogu vratiti u taj period i početi opet čitati stripove, jer nemam vremena, moj život je negde sasvim drugdje. Ali, na neki način, moj život je doslovno strip. Ponekad, kako mi vrijeme dozvoli, tada ili slušam glazbu i bavim se glazbom konstantno tokom dana, em sam po studijima, em sam u školi, ili sam na probama sa tri benda, jednostavno nemam vremena, i onda ono malo vremena što imam pogledam neki film ili pogledam neku seriju koja me interesira, tako, pročitam neku knjigu ili eventualno prolistam neki strip ako dobijem mogućnost. Ali, u principu nemam prilike, jer niko mi ništa ne donosi, a na kioske baš i ne odlazim da kupujem stripove, tako da eto, moje slobodno vrijeme se provodi tako.

Dotkom: Kako Vam se čini budućnost, gledano u muzičkom i ljudskom smislu? Ukoliko želite da poručite nešto umetnicima koji će tek zakoračiti u svet, slobodno.

Žak: Glazbe i dalje ima genijalne, ja imam doma terabajte i terabajte vrhunske glazbe, koja samo čeka da netko dođe i kaže „Žak, daj mi nešto genijalno za slušati…“. Onda mu ja ponudim sve i svašta, ali to naravno ništa nije mainstream jer mainstream glazba odlazi debelo u kurac i svi mladi koji danas slušaju tu glazbu, da ne pričamo o cajkama, što već spada u nekakav trend i razvaljivanje mozga ljudima i gubljenje samih sebe, ili padanje pod trendove i ono šta društvo sluša – to slušam i ja. Na žalost, to je ono zlo što se danas dešava, a mladi, usprkos svemu, imaju mogućnost otkrivanja glazbe, a da su opet toliko nezainteresirani da bi otkrivali glazbu. I zato mislim da se isto tako u glazbi dugoročno neće neke stvari dobro odvijati, ali opet, uvjek će biti izuzetaka i mladih koji žele slušati. Međutim, stvari se, jednostavno, po mom mišljenju, realno gledajući ne odvijaju na najbolji mogući način. Ipak, ono što poručujem mladim umjetnicima, ili onima koji će tek postati, apsolutno moraju biti iskreni, isključivo raditi ono što osjećaju, i ne misliti da li je to ispravno ili nije ispravno, i da li će s tim postići svjetsku slavu ili neće. Iskrenost u svemu što se radi je u principu najnagrađivanija stvar koja se u životu može dogoditi. Nikada se ne prodavati isključivo za novac, govorim sad o umjetnicima koji to stvarno misle i žele raditi, ne o onima koji su u stilu one-hit-wonder-a ili koji će igrom sreće ili sisa i guzica uspjeti doći do nekakve pozicije. To nema trajnosti, to neće trajati. Sve ostalo traje, znači, jednoga dana kad nas ne bude, neko će ipak reći „Onaj neko, ostavio je iza sebe bar kvalitetan rad.“, a ostali su samo šuplja priča. Samo iskrenost, ljubav prema onome što radimo, i samo biti svoj u tom što radimo, i ne odstupati od svoga puta.

foto by NEON

Dotkom: Jedno aktuelno pitanje, koje nas sve muči podjednako: šta mislite o celoj ovoj situaciji sa koronavirusom i kako to utiče na kulturna dešavanja, koncerte, andergraund?

Žak: Ovo sa koronavirusom traje već skoro godinu dana, jako brzo ćemo doći i do cijele godine ove katastrofične situacije svugdje na planetu. Ne bih želeo da o tome naširoko pričam, niti se želim preterano izjašnjavati, ali svakako želim prokomentirati. Što se tiče same Korone, spadam vjerojatno u onu kategoriju ljudi koja vjeruje da virus postoji, jer živimo sa virusima već tisućama godina, od kad je čovjeka. Bez virusa i ostalih mikroorganizama mi ne možemo funkcionirati, ali takođe spadam i u grupaciju koja ne pada na cjelokupno medijsko ispiranje mozga i propagandu koja udara konstantno 24 časa i ljude čini ovcama, budalama, da ne upotrijebim neku goru riječ. Toliko o tome.

Da je cijela ova situacija uspjela uništiti sve što je bilo dobro i što je krenulo ka nečemu boljem, i u glazbi i općenito umjetnosti, cijelom smislu života, vidljivo je u svim segmentima i sve je – stalo. Ne možemo ni reći „Nama je sad bolje, a drugima nije”, svi smo u istom loncu i kuhamo se skupa, niko nije pošteđen sem „elite”, koja je i zakuhala sve ovo, time ostvarujući enormno veliki profit. Mislim da je svima poznato ko tu pripada, ne moram navoditi imena. U principu, mi smo svi samo „stoka sitnog zuba”. Netko se i snalazi, netko ne, ja lično radim dosta online i što se tiče škole, snimam za druge i slično. Jednostavno, borimo se za dio kolača koji nam se oduzima sve više i više. Iz tog razloga, vjerujem da će se kad-tad dogoditi i neko veće sranje na planeti, kao što i vidimo da se u SAD-u dešava, neće se stati na ovome i toga moramo biti svjesni. To je moje mišljenje, stojim čvrsto iza njega i ne može me nitko uvjeriti u suprotno. Došli smo do toga da nitko ne svira, nitko ne radi, ne privređuje, sve stoji. Kultura propada, nema glazbe, nema koncerata, niti će ih biti, iako tvrde da će se to sljedećeg ljeta promeniti, ja sumnjam u to. Dao Bog da se varam. Možda zvučim revoltirano, ali to i jesam, ne samo zbog glazbe i uništavanja svega što je lijepo, nego zbog cijele planete i nametanja stvari od već pomenute elite, neproverenog cijepiva, zametanja straha, strahovlade – ne mogu se otrgnuti utisku.

Dotkom: Zahvaljujemo Vam se na iskrenom i lepom razgovoru.

Žak: Hvala svima!

(Visited 2 times, 1 visits today)

Leave a Reply

%d bloggers like this: