Pošto se po gradu priča da je jedan od najboljih metal bendova sa ovih prostora – Obscured ponovo aktivan, odlučili smo da pozovemo Taru Kerca, bubnjara, tekstopisca i šefa benda šta ima novo. Ako vas zanima pročitajte kako je tekao naš razgovor.
-Priča se da ima zanimljivih novosti u vezi sa bendom?
Da, po ko zna koji put, došlo je do promena u sastavu, ali ovaj put pozitivno. Do pre više od godinu dana, jedan dug period, bili smo bez gitarista uopšte, nakon što se Rastko Zekić, konačno, oprostio od benda posle skoro 10 godina. Ovom prilkom mu se zahvaljujemo što je i nakon te finalne odluke, ispomogao da nastupimo na nekoliko bitnih događaja, dok ne nađemo zamenu. Ubrzo potom, gitarista Danijel „Dani“ Mesaroš, regrutovan je od strane Khargash-a, zbog pređašnje saradnje u bendu Bloodline. Dani se sjajno uklopio u ekipu, i kao trojac smo zgusnuli, za naše standarde, dosta svirki za proteklih godinu dana. Međutim, cilj je bio i ostao da imamo dve gitare, pogotovo kada nastupamo uživo. Davno otkriveni talenat i umeće mladih bendova nas je uvek fasciniralo, stoga smo doveli i Predraga „Peđu“ Andrejevića iz novosadskog thrash metal sastava „Deathonation“. Dakle, sada konačno imamo adekvatnu postavu za dalje pohode.
-Zašto baš naziv “Obscured”? I šta bi to trebalo da predstavlja?
Davno 2003-2004 godine i naziv i logo benda su mi nekako došli sami od sebe. Naziv se i tadašnjim članovima jako svideo, a totalno prirodno i spontano sam lično odmah rešio i logo koji se i dan danas koristi. Obscured u prevodu znači “nejasan, nepoznat, zamračen”.. kako god hoćete, a značenje je to da imamo posebnu formulu uz pomoć koje stvaramo muziku. Nismo slavili godišnjice benda, a postojimo već baksuznih 13 godina.
-Zbog čega su bile česte promene postave i koliko je to uticalo na vaš zvuk? Šta možemo očekivati od novog sastava?
Životni putevi,okolnosti i obaveze na školama/fakultetima uglavnom, jednostavno se kockice nisu poklapale do sada, videćemo šta nam nova etapa donosi. Što se tiče zvuka, ništa se tu ne menja, vizija postoji odavno i gledamo samo ka celokupnom ostvarivanju cilja. Čvrste temelje smo postavili drugim albumom „The Plague Within“, a nadogradićemo ih na sledećem svakako. Gledamo takođe da što više nastupa pružimo do kraja godine, kako bismo sakupili i usmerili energiju u pravom pravcu za snimanje narednog, trećeg albuma.
-Preslušali smo vaš drugi album “The Plague Within”. Mogu reći da je produkcijski rame uz rame sa svetskim bandovima. Koja je priča iza albuma?
Taj album je upravo produkt te naše “posebne formule”, prosto rečeno, svaki član benda podsvesno – instinkivno radi onako kako je najbolje za svaku individualnu pesmu… Utičemo jedni na druge idejama. Energija je veoma lična i maksimalna. Osnovni koncept svima u startu odzvanja u glavi i na kraju je samo pitanje tačnog redosleda pesama i usavršavanjem celokupnog albuma instrumentalnim deonicama. Dešava se, naravno da nekada neki prvobitno smišljeni detalji, solaže, pa čak i tekstovi, diktiraju razvoj pesama. Stoga, mogu reći da je tadašnja ekipa odradila sjajan posao, pogotovo naš producent Dejan Ilić iz benda HIGHWAY, koji je bio zadužen za maksimalnu tehničku profesionalnost na tom albumu. Takođe još jedan bivši gitarista Srđan Toljagić, na kome je bio sav teret usnimavanja svih gitarskih deonica, i koji je kao i Rastko, nakon odluke o prekidu saradnje, ispoštovao bend na nekoliko bitnih nastupa. Rastko i Srđan su izgradili zadužbinu mnogobrojnim rifovima koje su koristili do sad, pa čak i skoro celokupnim pesmama, koje će se verovatno naći na sledećem studijskom izdanju.
-Prošle godine ste izdali singl pod nazivom „Tears Ov Nergal“… Svakako još jedno sjajno ostvarenje, profesionalno i unikatno za naše prostore u svakom pogledu. Ima li kakvih zanimljivosti vezano za tu pesmu?
Da, predstavili smo ga kao lyric video na društvenim mrežama. Čudan i zanimljiv deo priče oko toga kako je nastala sama kompozicija i njen naziv, je u tome da je Srđan Toljagić imao kostur za pesmu i deo orkestracije još davne 2012 godine. Demo verzija pesme je dugo stajala u fijoci i čekala da se dese neke promene po pitanju produkcije. Dejan Ilić je zasukao rukave i uspeo da iznese do kraja sve što je zamišljeno. Tekst je takođe postojao gotovo u originalnom obliku još tad. Radni naziv pesme je slučajno bio i ostao kao finalni: “Tears Ov Nergal” u čast jedne od ikona svetske metal scene, pevača poljskog sastava Behemoth, “Nergal”. koji je u tom periodu posle duge borbe uspešno pobedio leukemiju i nastavio karijeru. Moze se reći da je ovaj singl već tipično “Obscured” pesma, jer svojom atmosferom i težinom komplementira hitu sa drugog albuma: “The Appalling of The World Above”, za koji takođe postoji video spot. Izdavanjem novog singla smo nekako i prebrodili prelazni period benda, kao što rekoh – duže vreme bez gitarista i ostale prepreke.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=O4RUuWRsVvg&w=560&h=315]
-U jednoj recenziji za vaš prošli album piše da ste izdali najprofesionalniji metal album u Srbiji. Kako komentarišete takav epitet ? Jeste li ga plasirali van granica i ako jeste kakav je feedback bio?
Mogu reći da takve epitete cenimo i doživljavamo kao nagradu za istrajnost i trud. Feedback je takav kakav je, retko ko voli kombinaciju svega što mi stavljamo u pesme. Samo uzak krug ljudi prepoznaje našu energiju i “trip”… Pomenuta recenzija je dokaz da treba verovatno ubacivati efekata i semplova do iznemoglosti, ali, mi smo hteli ostati iskreni sebi i svojim muzičkim osećanjima. Mada uvek možemo uzeti da radimo obrade najpoznatijih svetskih pesama i da se prekrstimo u “Popscured”, to je bar donekle lako, zar ne?
-Recite mi ko vam piše textove, tj. da li ste svi uključeni u rad? Gde pronalazite inspiraciju?
Tekstove 101% piše moja malenkost, a inspiracija je opskurna. Hahaha.. Uvek su me fascinirale okultne, mitske i religiozne teme. Ukratko, moji tekstovi su refleksija svega što se dogadja u meni i oko mene. Pokušavam da povežem ta dva sveta sa muzikom koju volim, jer na kraju krajeva, osećam se spokojnim jedino dok sviram bubnjeve i dok radim na pesmama, aranžmanima ili tekstovima. Pored crtanja i slikanja, to je taj potrebni beg od realnosti koji prenosi čoveka dalje.
-Šta privatno slušate i šta je uticalo na vaš muzički ukus?
Privatno, sve od Silvane do Nirvane, ne može ništa da me/nas iznenadi. Oldschool death metal, grindcore, rani black i thrash, sve to nas je inspirisalo i uticalo u većoj meri na bend, ljubav za tvrđim zvukom, i želja da se nešto slično ali sa ličnim pečatom odsvira i usnimi. Da možemo jednog dana, makar da se osvrnemo i čujemo kako smo bili mladi I ludi.
-Malo smo gledali najave za vaše nastupe, dosta delite binu sa bendovima koji sviraju drugačiji žanr od vas. Moje mišljenje je da bi trebalo da budu mešoviti bendovi na svirkama. Vaše?
Teško je danas organizatorima da zadovolje svačije žanrovske potrebe i ukuse, pogotovo u metalu… Tu dakle leži ta neka naša skrivena uloga. Ne gledamo to pod-žanrovsko deljenje metala kao neku bitnu stvar, kao što to mnoge naše kolege gotovo religiozno rade. Zato i spajamo I death I black I thrash, pa u zadnje vreme i symphonic elemente, jer ipak smo svi u istom košu. Mnogi “drugi ljudi” nas gledaju u generalnom žanru “metalu”, sa iste – neopravdane visine. Ali, verujemo da bolja vremena za slične nama tek dolaze. Pogledajte u inostranstvu kako to danas lepo funkcioniše, bolje nego ikad… Silni festivali velikih razmera, gomila najcenjenijih izvođača. Divota!
–Da li tvrđi zvuk u Srbiji doživljava renesansu ili tapka u mestu i čeka bolja vremena?
Mogu samo da se pozovem na evoluciju. Nadam se da ide u dobrom pravcu. Inače, više sreće želim klubovima i organizatorima nego nama bendovima.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=lCjF34Mc5Vs&w=560&h=315]
1 Pingback