Nepolitikin Zabavnik

PREDSTAVLJAMO

“Želimo da edukujemo ljude” – intervju sa bendom SOULSHINE

foto : Dragana Selaković Druu

foto : Dragana Selaković Druu

Za SOULSHINE sam čuo nedavno kada mi se drugar iz detinjstva, Nikola Oršoš – Miki sa sjajem u očima pohvalio kako ima novi bend i kako sviraju bluz-rok. ” Moraš doći da nas pogledaš, sviramo tu u komšiluku, u Soulpeddleru, uskoro“. Pošto mi je taj klub u komšiluku, nisam mogao propustiti tu priliku. Pogledao sam ih, ostao otvorenih usta i odmah zakazao intervju sa njima. Naprosto sam morao da saznam otkud ideja o sastavljanju benda tog tipa, kako je došlo do realizacije, šta im je cilj i još svašta nešto. U dogovoreno vreme pojavilo se šestoro od osmoro članova benda što je i meni imponovalo, jer je to bio znak da su ozbiljno zainteresovani za priču. Opravdano odsutni su bili samo Boško Dudvarski, pevač i Žarko Tatić, gitarista. Pre mene je stigao, kako i dolikuje šefu benda, Živko Milić Žile, usna harmonika i bek vokali, a za njim su stizali Slobodan Sremački, bubanj, Branislav Lukić, gitara, Nikola Oršoš Miki, bas gitara i dve dame, Ivana Kaluđerović Šiđanski i Maja Brukner, pevačice. Neki su bili razgovorljiviji, neki baš i ne toliko, ali mi je drago što su svi uzeli učešće u jednom od najzanimljivijih intervjua koji sam uradio do sada. Šta i o čemu smo razgovarali pročitajte u redovima koji slede:

foto : Dotkom

  • Žile, ti si menadžer benda. Da li si ti i šef, koliko ima demokratije u grupi i čija je zadnja?

ŽILE : Kažu da je moja zadnja, haha. Ima demokratije, zajedno donosimo odluke, ali neko mora da preseče.

  • Kako je nastao SOULSHINE ?

ŽILE : Ideja je nastala odavno. Ideja da se napravi jedan bluz bend koji će da prati tokove modernog bluz izraza. Sticajem okolnosti, Bane, naš gitarista me je doveo u jednu od inkarnacija Vojvođanskog Bluz Benda i tamo sam našao i Srekija (Slobodan Sremački, bubnjar)  kojeg znam odavno , ali nam se putevi nisu baš nešto ukrštali. Neko vreme smo mi svirali, ali nije išlo. Menjali su se pevači, nijedan se nije nešto dugo zadržao. Sve je to bilo onako, manje-više loše, dok nije u bend ušetala jedna devojka koja je plenila ne samo pojavom, već i glasom, a pre svega stavom. To je bila naša sadašnja pevačica, Maja Brukner. Pošto je VBB tada bila jedna neozbiljna priča, nas trojica izađemo iz benda (Maja je ostala još neko vreme) i gotovo odmah im predložim da osnujemo bend . U nekim pričama sam već imao Ivanu (Kaluđerović Šiđanski) i Žareta (Tatića), a posle kraćeg ubeđivanja ubedimo mi i Maju da nam se pridruži i to je već bila okosnica grupe. Tu je već uskočio i Miki (Nikola Oršoš) na bas gitaru, a Bole (Dudvarski) je poslednji došao u bend. Ja sam njega pozvao više da nas on, sa dosta iskustva na sceni, čuje i da svoj sud. Mi nismo sumnjali u to da li imamo kvalitet, ali trebala nam je potvrda takve vrste. On se nešto nećkao i tek posle dva-tri meseca došao na jednu našu probu. Njegov prvi utisak je bio otprilike : “ Šta je ovo, ne znam nijednu pesmu koju ovi sviraju, nije baš moj ni fah, ali je odlično !” Onda smo mi njega nagovorili da nam bude gost na prvom koncertu i specijalno za njega uvrstimo u repertoar dve pesme koje je on odabrao za tu priliku. Vrlo brzo je postao naš pridruženi član, a još brže i punopravan član. Isprva je on pokušavao da repertoar uskladi sa svojim željama, ali sam ja decidirano odbio da sviramo Kokera ili Kleptona. Nisam mu obrazlagao tu moju odluku, već sam mu stalno govorio da ću mu ja pronaći pesme koje mu odgovaraju. Sasvim slučajno sam otkrio pesmu “Good day for the blues”, benda Storyville i odmah sam shvatio da bi Bole to sjajno mogao da iznese. I… nisam pogrešio. Tada je shvatio da imam dar da mu nađem pesmu koja mu odgovara i više se ne buni, haha.

  • Da li ste Boleta uzeli u bend jer ste računali na podršku starije generacije, jer je moja tašta njegov veliki fan i stalno je navijala za njega u emisijama “Nikad nije kasno” I “Ja mogu sve” (gde je, čini mi se, i pobedio) ?

ŽILE : To nije tačno, jer da smo to hteli, Bole bi pevao Kokera ili Olivera Dragojevića, haha. Zamisli kad Bole sad peva pesmu od benda Clutch. Clutch je sve što Bole nije, ali to odrađuje sjajno.

  • Svirate u osnovi bluz, sa gomilom uticaja sa strane. Čuo sam tu i hard rok i soul, čak i garažni rok. Šta Soulshine u stvari, svira ?

ŽILE : Sviramo pre svega, Amerikanu. Amerikana je pojam koji obuhvata sve žanrove koji se sviraju u Americi. Od kantrija preko Dilana, do bluza i zajdeka. Mi smo nekako najviše vezali prostorno za Teksas, tj za bendove od Teksasa do juga Amerike. Ne sviramo striktno baš “južnjački rok”. Jeste dosta toga poteklo od Allman Brothers banda i oni jesu temelj, ali mi ne sviramo “southern rock”.

BANE : Mogli bismo da napravimo jednu ekskurziju u Teksas , da utvrdimo gradivo, haha.

IVANA : Mnogo je nezahvalno etiketirati svu tu muziku koju mi slušamo ili sviramo, i prelako ljudi razvrstavaju muziku u neke’ koševe’, a najjednostavniji opis našeg repertoara je: sviramo sve ono što nas pokreće i što nam donosi dobre emocije – koje mi prenosimo publici.

MAJA : Dobra pesma je dobra pesma. Nema tu …

  • Kupili ste me odmah, na početku koncerta sa “Bad Penny” od mog omiljenog Rori Galagera. Osim te, bilo je još par poznatih pesama, tzv. hitova, ali ostatak večeri sam se i ja, koji prilično pomno pratim scenu, baš trudio da prepoznam stvari koje svirate. Neke i zbog promenjenih aranžmana, a neke jer ih jednostavno nisam čuo do tada. Čini mi se da ne podilazite publici sa vašim repertoarom ?

ŽILE : Uglavnom ne podilazimo. Trudimo se da prosečnoj publici približimo neke pesme za koje smatramo da zaslužuju da ih više ljudi čuje, da im približimo kvalitet. U neku ruku, da edukujemo ljude koji su došli da nas slušaju. Bude tu i par hitova, čisto da presečemo, ali veći deo našeg repertoara čine pesme koje tek istinski zaljubljenici prepoznaju.

MAJA : Meni se dopada kada mi priđu ljudi I kažu bukvalno : “Ja ne znam ove pesme koje svirate, ali mi se jako dopadaju. I dopada mi se način na koji ih izvodite”.

SLOBODAN : To nam se juče desilo u SNP-u, na humanitarnom koncertu. Ta publika nije baš publika koja je fan muzike koju sviramo, ali smo baš dobro primljeni.

MIKI : Ja sam već na drugoj probi hteo da odustanem, jer nisam baš znao te pesme koje treba da sviram, haha.

foto : Goran Kuprešak

  • Ivana, pitanje za tebe : Maja je u subotu rekla kako je posle tebe došla u bend i otela ti glavni mikrofon. Pošto sam našao podatak da si i ranije pevala, uglavnom prateće vokale, da li ti je to nekako prirodna uloga u grupi ili planiraš da se izboriš sa Majom za više prilika da budeš glavni vokal ?

IVANA : Ne znam. Videćemo. Uopšte nije bitno. Puno zavisi i od pesme… Meni je divno da imam tako dobar osećaj što sam deo benda da mi je svejedno da li sam prateći ili glavni vokal. Ne biram uloge. Ali jednako doprinosimo svi. Ako osetim da će neku pesmu Maja bolje izneti od mene i otpevati je kvalitetnije, ne pada mi na pamet da to kvarim. Kažu da su nam glasovi potpuno različiti, a da sjajno zvuče zajedno. To me raduje…

  • Maja, završila si glumačku akademiju i video sam na subotnjem koncertu da si ceremonijal-majstor. Da li i u privatnom životu voliš da privlačiš pažnju. Koliko je ta energija na sceni gluma, a koliko deo tvog karaktera ?

MAJA : To sam sve ja. Ništa ne foliram. Istina je da sam na sceni malo luđa, ali, u suštini, ne glumim. Prirodna sam na bini.

  • Ja te pamtim još iz benda “Ruke u Vis” . Koliko se pevanje u “Soulshine”-u razlikuje od onoga u “Hands Up”-u ?

MAJA : Mnogo, mnogo. Prvo, mnogo sam zrelija sada kao pevačica. “Ruke u Vis” je deo moga sazrevanja. Tada nisam ni imala neke pevačke ambicije nego mi je, jednostavno, saznanje da sam deo benda, imponovalo. Vremenom sam izgrađivala sebe kao pevačicu, pratila neki svoj osećaj i evo, doterala do “Soulshine”-a.

iz privatne arhive benda

  • Juče ste nastupali i u SNP-u na humanitarnom koncertu. Objasnite mi kakav je to koncert bio ?

ŽILE : Bio je to humanitarni koncert benda Apsolutno Romantično i drago nam je da nas je naš prijatelj i brat Pera Alvirović pozvao da učestvujemo. Prihod od kupljenih ulaznica namenjen je lečenju Svetlane Šarkanj, zaposlene u Srpskom narodnom pozorištu. Učestvovali su Vlada Kanić, Mladen Jovičić, Neron i mi. Repertoar smo malo prilagodili publici ovaj put i baš smo zadovoljni kako je sve ispalo.

BANE : Nas je interesovalo kako će nas publika primiti jer ovo nije bila naša publika uopšte, ali sam zadovoljan kako je prošlo. Bilo je dosta aplauza.

SLOBODAN : To je publika koja je došla da sluša Peru i Kinu i Apsolutno Romantično, a ne nas. Po reakcijama i aplauzima bih rekao da im se dopalo.

MAJA : Mene je svekrva pohvalila, haha. To je baš kompliment.

iz privatne arhive benda

  • Većina publike ne uzima zaozbiljno kaver bendove. Zašto je to tako ?

ŽILE : Mislim da su kaver bendovi tome doprineli. Znam za dosta bendova koji sviraju isključivo obrade koje ne bih slušao nikad u životu. Opet, imam nekoliko favorita među njima na čije svirke idem redovno. Recimo, “Cave Dogs” –  Tribute bend Nika Kejva iz Beograda su fantastični. Oni mi se dopadaju što ne kopiraju Kejva od “A do Š” već tim pesmama daju svoj lični pečat. E, upravo to i mi pokušavamo. Da svim pesmama koje izvodimo damo nešto svoje, autentično. I aranžmanski pokušavamo da budemo drugačiji i po izboru pesama. Ne možeš ni omiljenu hranu da jedeš svaki dan. Neophodna je neka promena. To je naš cilj.

foto : Goran Kuprešak

  • Znate šta mi je strašno zanimljivo. Znam otprilike gde su pojedini članovi svirali ranije – Fotomodel, Pečat, Neron, Garavi Sokak, Apsolutno Romantično. Ruke U Vis… Sve to zajedno nema nikakve veze sa ovim što SOULSHINE radi. Kako ste sve to uklopili u bluz-rok ?

SLOBODAN : To je baš fora. Važna je muzika, dobra muzika.

ŽILE : Ovakvu vrstu muzike nisam svirao nikad. Svirao sam neke bluz standarde, malo sa Hantersima,”Dedas & Babas”…

IVANA : Nije to neobično. Svi smo zreliji, iskusniji…

ŽILE : Svesno bežimo od klasičnog bluza i beogradskih bendova koji su skroz u tome. Tražimo svoj izraz. I ako si primetio usnu harmoniku ne sviram u svakoj pesmi. Jednostavno, ne pripada svakoj melodiji taj usnjak, a neću na silu da je ubacujem gde ne ide.

SLOBODAN : Svi su isključivo u funkciji benda. Tamo gde mogu da doprinesu I da budu korisni…

ŽILE : Zamisli samo mene u “Always believe in you” koja je potpuno gitarska stvar kako kvarim sve sa usnom harmonikom.

foto : Goran Kuprešak

  • Pitanje za svakog ponaosob : Imate li neku pesmu, favorita u repertoaru ? Neku stvar koja vam je potpuno legla ?

MAJA : Meni je favorit uvek neka najsvežija pesma koju smo obradili. Trenutno je to Kaz, ta njena balada koju sam onako najavila na koncertu u “Soulpeddleru”. I da…Šemekijina verzija Tinine pesme “ Steamy Windows”.

BANE : Generalno volim da sviram čvršće gitarske stvari.

MIKI : Moj favorit su “Arc Angels

IVANA : Sviđa mi se Rhiannon Giddens, Kaz Hawkins, volim Grega Allmana… a opet volim i pesme gde pevamo svo troje. Taj troglas zvuči snažno. Ali, mislim da ćemo mi tek doći do omiljenih pesama. Još uvek se tražimo. Ako ćemo pravo, mi smo još mlad bend.

SLOBODAN : I meni trenutno jako prija da sviram tu pesmu od Kaz (Hawkins). Maja to jako dobro donosi i baš mi je, što bi rekli, ‘legla’…

ŽILE : Ja jako volim dve pesme od benda “Black Dub”. I “ Nomad “ i “ Last Time” obožavam, a ni ne sviram u njima, jer su daleko od toga da im treba usna harmonika, haha. Imao sam sreću da upoznam i sedim pored oca pevačice (Trixie Whitley), Chris-a Whitley-a koji je po meni jedan od najvećih bluzera ikada, odmah posle R.L. Burnside-a kojeg obožavam na svaki način. Međutim, poroci su ga upropastili i umro je mlad još odavno, a bio je jako talentovan. Tu je negde, on bio naša generacija.

BANE : Naša je sreća što više nismo mladi, haha.

iz privatne arhive benda

  • Maja, jesi li zapostavila glumu ? Šta ima na tom polju kod tebe ?

MAJA : Da, skroz. Ne znači da ništa neće biti više na tom polju, ali trenutno nemam ništa u planu što se tiče glume. Pevanje me skroz ispunjava. Bila bi grehota da svu ovu energiju koju imam, Bogu hvala, negde ne izbacim i čini mi se da iako sam završila glumu, da mi je muzika, nekako veća ljubav.

  • Kroz celu ovu priču već sam i dobio odgovore, ali, da vas pitam – Ko je zadužen za sklapanje repertoara ? Da li se favorizuje nečiji muzički ukus više od ostalih ?

ŽILE : Svako od nas predloži neku pesmu za koju misli da bi odgovarala celom bendu. Ako se ispostavi da je to tačno, ulazi…

SLOBODAN : Repertoar je podložan promenama. Zadnji je menjan tri puta, haha.

ŽILE : Bićeš u čudu kad ti kažem šta smo sve izbacili iz repertoara. Dve-tri pesme od Kejla, Kleptona više ne sviramo…

IVANA : Bilo je i pesama koje smo obradili i ubacili u repertoar i tek naknadno shvatili da to – nije to. Ne želimo da budimo mlake emocije, haha.

MAJA : Bilo je slučajeva da se celom bendu neka pesma dopadne, meni ne leži i gotovo. Otpada.

ŽILE : Konsenzus mora da postoji, ali je najvažnija stvar da ako se pevačima neka pesma ne dopada ili im ne leži, skidamo je sa plejliste.

MAJA : Bole je bio malo tvrd po tom pitanju, ali smo ga izbacili iz komforne zone i sad je zavoleo sve što peva, haha.

SLOBODAN : Da se razumemo, izbacili smo ga iz komforne zone pesama koje on zna. Sad kad je čuo neke druge pesme, jednostavno ih je zavoleo, prihvatio i peva bez problema. Uživa u tome.

ŽILE : Dobro, napravimo mi njemu i poneki ustupak. Recimo, čuo si u subotu da je pevao pesmu od Bad Company : ”Feel Like Making Love”. To je baš želeo da otpeva i izašli smo mu u susret mada nikad nisam hteo da slušam Bad Company. Glup izgovor, ali nisam ih voleo jer se raspao moj omiljeni bend u to vreme (Free) da bi nastao Bad Company. Sad kad vidim, prvi album koji su Bad Company uradili bolji je od svega što su Free uradili, haha.

foto : Goran Kuprešak

  • E, nisam vas pitao za Nišvil. To sam propustio, a načuo sam. Svirate li na ovogodišnjem “Nišvilu” ? Je li ta vest tačna ? Kako je došlo do toga ?

ŽILE : Sin našeg gitariste Žareta Tatića, Deki nas je predložio. On radi rasvetu tamo na festivalu i predložio nas je. Mi smo ima poslali naš CV i promo-spot i oni nas iz prve prihvate i pošalju zvaničan poziv.

  • Da li se zna neki line-up ovogodišnjeg Nišvila ? Baš me zanima.

BANE : Koliko ja znam, nastupa Tihomir Pop Asanović sa svojim bendom. Za njega sam čuo.

ŽILE : Imali smo želju da nastupamo i na EXIT-u ove godine, ali kad se pravila lista bendova nismo još bili spremni I nismo hteli da se usudimo bez garancije da ćemo zvučati kako treba da se prijavimo. Ima vremena, još smo mladi, haha.

foto : Goran Kuprešak

  • Za kraj, kakvi su vam planovi ?

ŽILE : Nismo se okupili da budemo bend koji će svirati samo po klubovima. Ovih par prvih koncerata su malo i iznuđeni. Malo smo dali gas, a da nismo hteli, ali sve je to posao jednog benda. Znači, ne interesuju nas svirke po klubovima, a nemamo mi svi zajedno ni vremena za to. Imamo svoje poslove, porodice…Više smo okrenuti nekim festivalima, grupnim svirkama, da širimo našu misiju, obradujemo ljude nečim novim…

  • Da li možda imate ideju da uđete u studio. Da ovekovečite nešto na CD-u?

ŽILE : To je ideja svih ideja. Imamo i to u planu, sigurno.

  • Dobro, hvala vam na izdvojenom vremenu. Bilo mi je jako drago da porazgovaram sa vama i da vas predstavim našim čitaocima…

ŽILE : Hvala DOTKOMu !

(Visited 552 times, 1 visits today)

Leave a Reply