Ona dugačka ulica kojom iz Rumenačke idete do novog Bulevara Evrope, zove se ulica Kornelija Stankovića. Baš sam neki dan prolazio tuda i pitao sam nekoliko ljudi koji su prolazili ili se tu zatekli, a jedna gospođa je čak i nastanjena u toj ulici, da li znaju ko je bio Kornelije Stanković i niko nije znao da mi kaže. Čak ni približno. Neverovatno…
…Zato sam zamolio mog drugara, istoričara Gorana da mi kaže ko je bio Kornelije Stanković, ali je on preko telefona samo progunđao :” Kompozitor i pijanista, skupljao je narodne melodije, radio je slične stvari kao Vuk Karadžić, ali u domenu muzike. Nemam vremena, zaista, počeće mi čas”. Tako je on mene “skinuo” na brzinu, ali postoji Gugl, Vikipedija i gomila sajtova na kojima se može naći naknadna pamet.
A tamo piše ovako : “Kornelije Stanković je bio PRVI školovani srpski kompozitor, pijanista, dirigent. Rođen je i umro u Budimu. Poživeo je kratko, tek 34 godine, od 1831. do 1865. godine. Pošto je rano ostao bez roditelja, jedno vreme je živeo u Aradu, kod starije sestre. Od detinjstva je imao veliku naklonost prema muzici što je i odredilo njegov životni put. Studije muzike pohađao je u Beču, u klasi profesora Simona Sehtera, inače dvorskog orguljaša. Političke okolnosti tih godina, apsolutizam Aleksandra Baha, nacionalne revolucije 1848. godine i snažna borba Srba za svoj jezik, književnost i kulturu u Korneliju Stankoviću je produbilo želju za sakupljanjem narodnih pesama, melodija i kompozicija i on je sa tom praksom započeo ubrzo po dolasku u Beč na studije, a kasnije je nastavio na putovanjima po Srbiji i Vojvodini. Objavio je ukupno sedam knjiga harmonizacija pod nazivom “ Srpke narodne pesme”, a komponovao je i “građanske pesme” na stihove Jovana Jovana Jovanovića Zmaja, Đure Jakšića, Jovana Subotića i Đorđa Maletića. Zabeležio je i prvi notni zapis prve srpske himne “ Uskliknimo s ljubavlju”.
Harmonizujući narodne napeve, usavršavao je i nadograđivao svoju muzičku ličnost. Kornelije Stanković je bio i ostao na čelu našeg romantičarskog pokreta. Osim toga, dao je veliki doprinos i u negovanju crkvene muzike pa je tako napisao dve “ Liturgije” i zapisao pregršt crkvenih pojanja i kompozicija. Takođe je bio aktivan u organizovanju crkvenih horova i građanskih muzičkih društava pa je tako (istina, kratko) bio i dirigent “Prvog srpskog pevačkog društva” u Beogradu. Nije izostala ni Stankovićeva izvođačka aktivnost pa je kao solista pijanista nastupao na koncertima u Beču, Pešti, Budimu, Beogradu,Novom Sadu, Sremskim Karlovcima, Somboru i drugim gradovima.Za svoj rad je dobio Orden kavaljerstva Sv. Stanislava od ruskog cara, mnoga pevačka društva su ga proglasila za svog počasnog člana, a i država Srbija je prepoznala njegov doprinos srpskoj kulturi pa mnoge ustanove i muzička društva nose njegovo ime.”
Kornelije Stanković je jedno od najznačajnih imena srpske muzičke kulture i bilo bi lepo kad biste se toga prisetili kada prolazite ulicom koja nosi njegovo ime.
Leave a Reply