Nepolitikin Zabavnik

Priče iz ravnice

Novosadski SPANS – star 6 godina…

Poznati su već odavno Novosađanima a i šire. Neki od nas su upravo ti koje su edukovali. Oni postoje , rade i ne prestaju sa borbom kako i dolikuje svakom revolucionaru. Udruženje SPANS iz Novog Sada je skraćeno od Udruženje za zaštitu životinja Novi Sad. Udruženje za zaštitu životinja Novi Sad je nevladino i neprofitno udruženje, osnovano na neodređeno vreme radi ostvarivanja ciljeva u oblasti: borba za pravo na prirodna prava životinja i zaštita svih životinja pogotovo napuštenih pasa i mačaka. Povodom njihovog 6. rođendana – napravili smo kratak interevju sa Tamarom Drča i Milenom Brkljačić.

14711614_1190914027636372_5543980745631356799_o

DOTKOM   Za šest godina postojanja, na rođendan, kakav utisak imate?

 SPANS   Ja sam jako ponosna što se tiče našeg rada, jer mi našim aktivnostima i preko stranice promovišemo gomilu stvari vezano za zaštitu životinja i odgovorno vlasništvo. Pre šest godina jako mali broj ljudi je znao sa kakvim problemima se suočava napuštena životinja u Novom Sadu, a pogotovo o prednostima kastracije – sterilizacije i koje su posledice neodgovornog vlasništva.

DOTKOM    Da li je to osnova koja vas je podstakla da pokrenete ovakvo udruženje?

 SPANS   Nas je podstaklo nepostojanje ikakve strategije nadležnih službi ili bilo koje organizacije da se bavi ovim problemom. Prvo nas je to pokrenulo i kako smo počeli suočavali smo se sa sve više problema i samim tim se udruženje širilo jer se uključivalo sve više ljudi pošto je bilo potrebno da što veći broj ljudi bude aktivno na različitim poljima.

DOTKOM    Dakle, primarni cilj nisu kao što ljudi misle samo psi i mačke.. ?

 SPANS   Nisu, naš cilj je zaštita svih životinja, ali pošto se nalazimo u gradu, najviše se susrećemo sa psima i mačkama. Tako da su te dve vrste igrom slučaja postale polje našeg najvećeg interesovanja a da smo negde na selu verovatno bi se bavili i nekim drugim životinjama. S’tim da preko stranice, bez obzira što smo locirani u Novom Sadu, se trudimo da širimo svest o nečemu što jeste veliki problem ove zemlje, a generalno i cele planete,  a to jeste situacija u kojoj se nalaze farmske životinje I ne samo one.

DOTKOM    Za šest godina koliko ste zadovoljni razvitkom?

SPANS    Možda šest godina deluje kao kratak period. Ali za to vreme se situacija drastično promenila, sad postoje i više organizacija koje se time bave, ne mislim samo na Novi Sad, mislim na celu Srbiju. I mislim da  se svest sve više širi ali da i dalje postoje ljudi koji kao da uporno odbijaju da razmišljaju o nekim stvarima i da se edukuju iako imaju priliku, i ponekad nas iznenađuje koliko god da se mi trudimo da širimo priču, da edukujemo ljude u raznim oblastima, opet do nas povremeno stignu priče o nekim ljudima I delima koje nas ostave  šokirane. Kao recimo danas jedna poruka u inboxu, a raznih poruka smo dobijali, od toga dali imamo baš tu i tu vrstu psa itd… Ali danas je stigla jedna pomalo frapantna poruka u kojoj nas devojka pita: “ Da li vi kupujete pse ? ” Znači, sve ono protiv čega se mi borimo je bilo u tom pitanju upućenom nama. Međutim to su eto, neki ekstremni primeri. Mislim da se situacija menja i da smo svi svedoci da je sve više mešanaca na ulicama, da sve više ljudi poseduje mešance kao kućne ljubimce, šetaju ih po parkovima… Tako da mislim da se I ti “ne-rasni psi” sve više udomljavaju i da se sve više priča o tome mada bi naravno bilo potrebno da toga bude i više.

14692087_1190915657636209_5028849567441271669_o

 

DOTKOM   Kako omladinu podstaći da razmišlja o tome, pogotovo ove najmlađe?

 SPANS   Radimo edukaciju u Osnovnim školama i to je jedna od stvari za koje smatramo da je najvažnija u polju u kom delujemo. Razgovaramo sa njima, pričamo i o prirodi, životinjama i kako bi trebalo da budu odgovorni vlasnici ukoliko imaju kućnog ljubimca i kako trebaju da se ponašaju prema napuštenima, i trudimo se da kod dece koja imaju određeni strah, taj strah razbijemo i naučimo ih kako da se ponašaju ako naiđu na psa na ulici ili čopor i sve ono čega bi mogli da se uplaše ali do sad nisu bili dovoljno upoznati sa tim i na pravi način naučeni kako da se u određenim situacijama ponašaju. Mislim da deca iskreno, dečije sarađuju u toj  ljubavi prema životinjama i da sve to što se menja kreće iz porodice i okruženja i da je u stvari najvažnije uticati na njih. Jer oni će možda jednom postati neka ekipa koja će raditi ovo što mi radimo i naslediti našu priču, mada se ja iskreno nadam da ljudi koji su ljubitelji životinja neće još dugo morati da se bore sa ovim sa čime se mi borimo.

 DOTKOM   Koje su sve prepreke u toj vašoj borbi, i kakve sve oblike ona ima?

SPANS    Pa ima svega, od toga da ljudi kupe psa a da o tome prvo nisu iskreno ni razmislili ni uputili se u to šta je to biti odgovoran vlasnik…

DOTKOM    Često se događa da ih uzmu dok su štenci pa ih posle odbacuju? Postoje li načini kako da utičete na takve vlasnike?

SPANS    Mi nemamo nadležnost da oduzimamo životinje i slične stvari jer je to u nadležnosti određenih institucija na republičkom nivou, veterinarskih inspekcija za zlostavljanje, izbacivanje itd. Međutim jako je velik problem taj što ne postoji kontrola o čipovanju životinja i veliki broj napuštenih nije čiopvan. U tom smislu nastaje problem otkrivanja identiteta vlasnika kako bi se podnela prijava za napuštanje jer po zakonu vlasnik se postaje kada je životinja čipovana na nečije ime. Neretko nailazimo i na problem da je životinja čipovana ali da su vlasnici izbrisani iz baze podataka, događalo se i da preko čipa nađemo vlasnika ali on kaže “ A.. pa on se meni izgubio! “. Svaki vlasnik je dužan da nakon dva dana ode kod veterinara i prijavi nestanak životinje da bi se u bazi uneo podatak da se životinja izgubila, pobegla itd. To se događa jer ljudi nisu dovoljno edukovani a moje lično mišljenje je da bi i veterinari trebali mnogo više da razgovaraju sa ljudima o tim stvarima. Međutim to je najčešće samo izgovor, poput nekih “ Ja sam njega poklonio… Taj kome sam ga dao , ne znam gde živi, nemam broj telefona…” I slično… A sa druge strane mi se trudimo da kod ljudi probudimo svest, kroz razne edukativne sadržaje, da životinja nije igračka već da je to biće sa svojim osnovnim potrebama za ceo svoj život. Tako da ima tu pomaka iako i dalje dobijamo jako puno poruka o tome da nisu naučili psa da piški na određeno mesto, ili kako da odreaguje na komandu, pa su se jako umorili od životinje , nebitno koje i onda odmah “na prvu” – “ Gde da vam je dostavimo? “ Dakle hoće da se reše životinje bukvalno kao da je smeće a ne neko živo biće. Tako da i sa njima pokušavamo da razgovaramo iako je to jako stresno i teško jer dosta ljudi ostavlja ljubimca na ulici jer dolazi prinova iako je naučna studija utvrdila da su deca odrasla uz životinje daleko zdravija i na neki način  sretnija, od dece koje nisu rasle pod takvim okolnostima. Mi pokušavamo sve to da im predočimo i to je jako stresno jer veliki broj e mailova iste sadržine dobijamo svaki dan. I mi pokušavamo, mada su u većini slučajeva to su ljudi koji su rešili to u sebi, i ne možemo dopreti do njihove svesti da je životinja deo porodice. A to jeste ono o čemu mi govorimo – da oni jesu članovi porodice kao i bilo ko drugi. Na čoveku je prvo da dobro razmisli pre nego što usvaja životinju, o kupovini nećemo da pričamo pošto to ne promovišemo nikako, dakle, na osobi je prvo da dobro razmisli dali materijalno, fizički i emotivno može da brine o jednom biću.

.

14707965_1190914510969657_2814989067616314795_o

SPANS je delio zahvalnice ljudima koji su imali razumevanja za njihov napor i davali im podršku sve ove godine.

DOTKOM    Kod nas je svest i dalje na tom nivou da se kućni ljubimci doživljavaju kao vrsta zabave i kad se zabave zasite…

SPANS    Da. To je tačno, ali zato što ne postoje nikakve sankcije za takvo delo. Odnosno, zakon postoji, ali se ne sankcioniše njegovo kršenje.

 DOTKOM   A šta je sa nadležnim institucijama? JKP  “ZOO Higijena I vetrina ” koja je kod nas u gradu glavna za te probleme?

SPANS    JKP “ ZOO Higijena “ je javno preduzeće koje je grad osnovao 2014. Da reši problem napuštenih životinja. Ali nisu samo oni nadležni u sprovođenju zakona I drugih pravnih akata  koji pokrivaju ovu oblast. Za sprovođenje tih zakona, pravilnika je zadužena i veterinarska inspekcija i komunalna policija. Znači to su tri službe koje su zadužene da se problem napuštenih u jednom momentu reši. Međutim problem je to što se ne sprovode sistemske mere, što se ne kažnjavaju oni koji krše zakone. I postoji problem koji mi vidimo, a to je da veterinarska služba ima veliku količinu nadležnosti, tako da su oni nadležni pored domaćih i za farmske životinje, za izložbe pasa, za kvalitet hrane i još mnogo toga. Tako da je sve to navedeno, njihovo najčešće opravdanje zašto ne mogu sve to da postignu. A problem je suštinski nesankcionisanje onih koji krše zakon i ne primenjivanje  sistemskih mera koje bi dovele do rešenja. To što je grad osnovao JKP  “ZOO Higijenu i vetrinu” i napravio prihvatilište to nije rešenje. Ono što je pozitivno je da je u Novom Sadu besplatna sterilizacija i kastracija što je jedna od sistemsksih mera koja može da dovede do smanjenja populacije, međutim džaba to ako ne kažnjavate vlasnika koji izbacuje ljubimca na ulicu. Jer po nekim istraživanjima od pet ljubimaca četiri su izbačena a samo jedan je rođen na ulici kao potomstvo odbačenih životinja, i tako nekažnjavanjem vlasnika novih izbačenih je sve više I više na ulici… I ne postoji prihvatilište na svetu koje može da primi toliki broj novih životinja. Isto se ne radi dovoljno na edukaciji vlasnika. Jer ako vlasnik pušta životinju da istrčava i luta, oni u potrazi za ženkom – mužjakom dolaze u dodir i dolazi do novog potomstva. Posle vlasnici koji nisu sterilisali ženku a neće novih pet ljubimaca, lepo ih spakuju u kesu, izbace na ulicu… Neki od njih se nađu u situaciji da pokušavaju da ih udome ili ih ostave kod ženke dok nisu u stanju sami da jedu, a u većini slučajeva završe uginuli u nekom kontejneru, ili žbunju, da ih niko nikada ne pronađe. To je užasna smrt. U strašnim mukama. Jer to su nečije bebe, ma koliko nekome ko ne razmišlja kao mi to sad zvuči apsurdno, ne poredimo bebe pasa sa ljudskim bebama, ali to jeste nečija beba, živo biće kome treba pružiti šansu da živi. Ukoliko ne želite mladunce jer nemate kome da ih poklonite ili gde da ih udomite – sterilišite ženke, odnosno – kastrirajte mužjake. Postoji tu gomila stvari koje treba da se spakuju, da bi do rešenja problema došlo. Samo preduzeće “ JKP ”Zoo higijena i veterina” Novi Sad kao jedno od faktora – ne može biti rešenje.

DOTKOM    Pa imam ja mačora, treba da ga kastriram, al’ ima četir’ meseca…

  SPANS  Tek posle šest – ali pre godinu! Ali oko šest – sedam meseci najbolje.

 DOTKOM   Dali “ZOO Higijena” i ostale službe imaj neke programe edukacije u tom smeru?

SPANS    Koliko je nama poznato niko od njih ne radi na edukaciji. Ne radi niko sem nas u Novom Sadu. A mi smo volonteri. To je dovoljno rečeno. Grad nema sluha, imali smo nekoliko sastanaka, pričali smo na koji način može da se poboljša situacija… Ali, jednostavno grad nema sluha.

DOTKOM    Da li je to vezano sa ekonomskom situacijom ili se odnosi na unutrašnje sazrevanje svesti?

SPANS    Pa ne. Preduzeće “ Zoo Higijena “ i Veterina ima jedan od najvećih budžeta godišnje u regionu! Npr. Služba grada Zagreba, koji je milionski ima manji budžet od grada Novog Sada. “ ZOO Higijena “ ima oko 40 zaposlenih, to su sve ljudi koji bi, između ostalog, trebalo da rade I na tome. Ne kažem da je sve do njih, ali od 40 njih najveći broj su administrativni radnici a najmanje ih ima u prihvatilištu. Što jeste problem, jer za toliki broj životinja koje tu prolaze je potrebno mnogo veće ljudstvo.

14714888_1190915860969522_2197653511687571515_o

Naše sagovornice sa svojim saborcima na proslavi

 DOTKOM   Što je tipično kod nas.

 SPANS   Pozitivno je što svako prihvatilište u svetu ima volontere ali treba da imaju i dovoljno zaposlenih. Problem je što grad može da uradi mnogo lakšđe od nas koji smo imali promotivne kampanje sa poznatim ličnostima i veruj, uopšte nije lako! Cimaš ovog, koji zna onog! Što zna ovog… Da pita Ovog. I neće svi. Ali se potrudiš. I ima ljudi koji čuju da radiš dobru stvar. A njima bi to bilo mnogo lakše da promovišu udomljavanje pasa, da poštuju uopše empatiju prema napuštenim životinjama u ovom gradu u kom vlada strah od hordi zla, odnosno bandi napuštenih pasa, zbog broja ujeda – grad je opterećen isplaćivanjem šteta… A javna tajna je da je velika većina lažnih ujeda.  I zna se šta se događa, svi se drže svoje priče. Zna se šta pričaju pacijenti. Šta pita policija. Šta kažu doktori, advokati…. I to se sve kasnije plasira kroz neke cifre u medijima da ljudi čitajući to stiču utisak da se nalaze u džungli a ne u nekom gradu. Strah se povećava. Potpuno i odgovorno tvrdimo nerealan strah, iako ima slučajeva naravno. Ali da su to razularene zveri… Mora se raditi na edukaciji, načinima kako smanjiti lažne prijave, isplate za odštete od ujeda, jer u našem gradu u odnosu na druge gradove one su abnormalno velike. Jednostavno grad to sve može – ukoliko to želi. Grad bi mogao da promoviše i da stimulativne mere za vlasnike pasa, da čipuju pse u vidu stimulacije besplatne vakcine protiv besnila ili zaraznih bolesti i pošto je kriza, ljudi bi se masovno odazvali. Mi smo o tome pričali još ‘kada. Ali ništa se nije uradilo po tom pitanju i mi se vrtimo u krug. Jedino da probamo unapred da edukujemo iako ne možeš doći do svih ljudi. Ne koriste svi fejsbuk niti prate priču. Tako da je teško. Al idemo dalje.

14696902_10209541196358390_1317194119_n

Ukoliko želite da pomognete  to možete uraditi na sledeće načine:

DINARSKI RAČUN:
Vojvodjanska banka
UDRUŽENJE ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA NOVI SAD
355-0003200069025-35

Ili se obratite ovim volontrima preko njihovog  e – maila : uzzns.spans@gmail.com

(Visited 88 times, 1 visits today)

Leave a Reply