Dotkom

Nepolitikin Zabavnik

Priče iz ravnice

Sarma, kulen, paprika ? Ne…kultura je najveći izvozni proizvod Kisača

Kisač je selo kod Novog Sada, odmah iza Rumenke, do kojeg se dolazi za 20 minuta kolima ili pola sata autobusom. Brže nego do neke novosadske periferije. A opet, Kisač ili Kysáč je pravo, pravcato selo u kojem je poljoprivreda dominantna privredna grana. Ko još nije čuo za nadaleko poznati slovački kulen iz Kisača. A aleva paprika ? Kisačka je najbolja, tako kažu. A Tatra ? Tatra je ušla ove godine u viši rang, bila je prvak Novosadske Lige. Bodre je verni navijači udruženi u grupu pod imenom “Ultra Tatra”.

U Kisaču je kultura vrlo rasprostranjena i mnogo drže do nje. U Kisaču već  skoro sto godina radi amatersko pozorište. Prva Gitarijada je organizovana 1974. godine, a Slovački Narodni dom ima svoju Galeriju i okuplja, što slikare amatere, što akademske slikare, kojih u selu ima 13 ! Fantastičan podatak, zar ne ? Isto tako, i bavljenje fotografijom je vrlo popularno. Prošle godine je organizovano bijenale fotografije u kojem su učestvovala čak 34 izlagača. Fascinantno. Jedan od najboljih i najznačajnijih među njima je Mihal Madacki koji nam je ustupio svoje fotografije kao ilustracije za ovaj članak. Mihal Madacki je i autor foto-monografije „Moj Kisač“ koja je neizmerno važna knjiga i koja će od zaborava otrgnuti sve uspomene Kisača i njegovih žitelja. Već se može reći da se „Moj Kisač“ nalazi na svim kontinentima. Kako se koji Kisačananin otisne u pečalbu ponese i foto-monografiju sa sobom. Da ga podseća na korene, na selo, na familiju i komšije i život kojeg u tuđini malo ima. Samo rad, rad, rad…I nešto novaca.

This slideshow requires JavaScript.

Volite li sarme ? Dabome da volite. A jel’ znate da su žene iz Kisača udružene u „ Društvo kisačkih žena“  prošle godine za rekord zavile i skuvale odjednom 250 sarmi. Onako, malo zagorele na vrhu. Baš kako treba. I ove godine će početkom septembra biti organizovan „ Dan kisačke sarme“, pa izvolite. Nemojte preterano jesti nekoliko dana pre toga da bolje uživate u kisačkim sarmama.Inače „Udruženje kisačkih žena“ datira još iz 1921. godine. Još malo pa 100 godina ! Čestitamo, iz srca !

Nismo rekli da je selo nastalo u 17. veku i da je isprva bilo naseljeno samo srpskim življem, ali da se veliki broj Slovaka doselio stotinjak godina kasnije, naseljavajući opustošenu zemlju nastalu odlaskom Turaka iz Ugarske. Devedeset posto naseljenih Slovaka su po veri bili evangelisti, tačnije Luterani tako da je evangelistički hram podignut 1795. godine i stoji i dan-danas. Pravoslavna crkva u Kisaču podignuta je nekih dvadesetak godina ranije. U selu trenutno radi osnovna škola „Ljudovit Štur“ u kojoj se nastava odvija na srpskom i na slovačkom jeziku.

Trenutno, bar po zadnjem popisu, u selu živi oko 5 hiljada ljudi, ali taj broj zaista treba uzeti sa rezervom, jer je egzodus u zemlje Zapadne Evrope masovan, pa su mi neki Kisačani rekli da će za dvadesetak godina „ poslednji ugasiti svetlo“. Nadam se da je to vrlo preterana konstatacija i da će asocijacije na ovo prelepo selo i dalje biti sarme, kulen, paprike, a pre svega KULTURA…

fotografije : Michal Madacky

Leave a Reply

Theme by Anders Norén

%d bloggers like this: