U nedostatku novca i ideja, možda nije zgoreg malo probuditi ove naše turističke radnike zaspalih ideja i jahača utabanih staza. Pod starim motom u novom ruhu „ upoznaj Vojvodinu da bi je više voleo-cenio“. Naravno, ovaj slogan važi i za turiste van naših granica. Tek oni ne znaju šta sve krije ova naša pomalo „kocoška“ ravnica, doduše, malo zapuštene kose i ogrubelog tena.
Veliki turistički brodovi-kruzeri su postali popularni čak i kod nas, ali, nažalost, ne kao turistički bum nego mogućnost zapošljavanja. Mladi vezuju ugovore na šest pa i devet meseci sa agencijama koje im pronalaze poslove konobara, recepcionera , frizera, fotografa, animatora, fitnes trenera itd. Ima lepih a i iscrpljujućih poslova. Brod je to, gde se disciplina podrazumeva isto kao i na vojnim brodovima. Treba to izdržati. Turisti uživaju i troše što je suština ove vodene izmišljotine. Ima tu svega:od glamura do svima pristupačnih događanja. Dve hiljade putnika sa hiljadu trista članova posade i svojih dvanaest spratova brod izaziva respekt i budi očekivanja.
Naše Panonsko more je ostalo bez vode ali sa mnogo interesantnih gradova , sela i skrivenih kutaka. Naš brod -kruzer bi mogao da bude jedan autobus na sprat i ne više od 40-50 ljudi da bi bilo mesta za sve sadržaje. Gore na sprtu stolovi za zabavu, druženje, hladni bife-švedski stol itd. a dole klasična sedišta sa mogućnošću obaranja, onako malo za dremku, kao što su oni prvoklasni u avionima u biznis klasi.
Putovanja bi se mogla organizovati tematski: rekreacija – gde bi u raznim mestima organizovali npr. jahanje, vožnja kočijama ,vožnja brodićem, poludnevna biciklistička tura, bazen, šetnja-pešačenje. Sve bi to začinio jedan nutricionista koji bi brinuo o ishrani, a fitnes trener bi upućivao i preporučivao korištenje ponuđenih sadržaja. Noćenja u objektima seoskog turizma sa prigodnim večerama i organizovanom zabavom.
Nakon doručka, „panonska lađa“ kreće ka sledećoj destinaciji. Može se ponuditi obilazak kulturno-istoriskih znamenitosti, skrivenih zamaka i vinskih podruma, jedan dan negde usput dogovoren pravi vojvođanski „disnotor“ (svinjokolj) gde bi se ispratio događaj sa svim đakonijama redom kako to priliči kod pravih starih vojvođanskih bogatih paora. Može to da bude i putevima vina i ergela, pa recimo lovci i lovišta Vojvodine …
Pažljivi izbor destinacija i paketa ponuđenih sadržaja mogao bi privući goste koji bi se sigurno vraćali na ture različitih sadržaja. Zavisno od godišnjeg doba, izbor sadržaja može da bude beskrajan. Kombinacije – malo rekreacije, malo kulture, malo hedonizma kod nas sasvim uredno pali. Kod stranih gostiju bismo imali uspeha sigurno jer ako se našima svidi, a mi smo umetnici za odmaranje i zabavu, svidelo bi se i njima.
Naravno, može se ovakav sistem organizovanja proširiti na celu Srbiju no prvo da mi zaplovimo našim vodama pa tek onda idemo dalje navigavat.
Đorđe Branisavljević
Fotografije preuzete sa interneta.
Shonery
Ova ideja čak i nije loša… 😀
Šone Odžaci
Obisli smo 300 naselja sa lokacijama bitnim za Podunavske Nemce i Jevreje. 200 000 fotografija