Pre par dana sam baš iz Masarikove ulice, skrenuo u ulicu Lukijana Mušickog, ne bih li skratio put do Kisačke, pa do Karađorđeve i otišao da čestitam rođendan mom dobrom prijatelju Zoranu Bančiću – Bančilu (znate ga, sigurno, on vam je jedan od viđenijih Salajčana). Gledam ja u tu tablu i zapitam se : ” Ko je bio taj Lukijan Mušicki ? Nešto se ne sećam da smo u školi učili o njemu…Ili sam ja pobegao baš sa tog časa. 🙂
Par minuta mi se to motalo po glavi, i setih se ja mog prijatelja Gorana, profesora istorije koji sve te istorijske ličnosti, a naročito iz ovih naših krajeva, drži u malom prstu. I nisam bio lenj te sam ga nazvao, a posle kratkog objašnjavanja razloga mog poziva on mi gotovo sa radošću u glasu reče : “Da znaš da mi je drago što si me pitao za njega. Luka je bio jako pametan čovek. Pogotovo za to doba“. Htedoh mu reći da nemam utisak da su ljudi našeg doba pametniji od onih od pre dve stotine godina, ali se ugrizoh za jezik i pustih ga da nastavi.
“Lukijan Mušicki ( Pravo ime i prezime mu je bilo Luka Emušicki) se rodio 1777. godine u Temerinu, gde je išao u osnovnu, a gimnaziju je učio u Novom Sadu i u Segedinu. Studirao je prava i filozofiju u Pešti , a kad je završio studije nastanio se u Sremskim Karlovcima. Dve godine kasnije se zakaluđerio (tada je i uzeo ime Lukijan) pa je postavljen za đakona i profesora bogoslovije. Bio je i arhimandrit manastira Šišatovac (gde ga je posećivalo “crno dete” 🙂 ) i gornjokarlovački episkop. Isticao se svojim širokim obrazovanjem i poznavanjem nekoliko svetskih jezika. Tečno je govorio grčki, latinski, francuski,ruski i nemački jezik. Bio je prijatelj Vuka Karadžića i saradnik Dositeja Obradovića. Neobično za jedno crkveno lice, pisao je poeziju koja se odlikovala rodoljubljem, humanizmom i prosvetiteljstvom. Iako je čak davao neke savete Vuku Karadžiću dok je radio na uređivanju srpske azbuke i pravopisa, žestoko se borio da staroslovenski ostane crkveni jezik, pa čak i jezik nauke.
“Pa, dobro, Gorane, jel ostala koja knjiga od Lukijana Mušickog? Može li to negde da se nađe? ” – upitah ja.
” Jeste. Posle njegove smrti odštampane su četiri knjige pod nazivom ” Lukijana Mušickog stihotvorenija“i možeš ih naći, ako nigde drugde, u Čitaonici Matice Srpske“. Mnogi kritičari ga ne smatraju baš talentovanim pesnikom, jer je on svemu imao više naučan pristup. Ma i da ništa nije napisao , morali bismo ga pamtiti po borbi za progres našeg naroda i po opismenjavanju ljudi. Takvih poliglota i široko obrazovanih ljudi nismo imali puno. Zato ti lepo napiši par redova u tom tvom Dotkomu nek ljudi pročitaju nešto pametno“.
“Hvala ti , Gorane, sad ću bar znati šta da odgovorim ako me budu pitali ko je bio Lukijan Mušicki i zašto ova ulica nosi njegovo ime“.
konstantinxikecic
Jeli to onaj Bančilo što malo, malo pa nekim povodom okači prigodnu zastavu ?!! Inače ulice Lukijana Mišickog i Karađorđeva su dve najlepše i najzelenije, lipa sve “davi” koliko miriše?!!
admin
Naravno da je to taj Bančilo :).