Srbobran se nalazi u centralnom delu Bačke, 33 kilometra severno od Novog Sada i pripada Južnobačkom okrugu. Veći deo grada se nalazi na levoj, a manji na desnoj obali Velikog bačkog kanala. Rečica Krivaja se pruža duž severnog i istočnog dela grada i uliva se u pomenuti kanal, kojim je Srbobran povezan sa rekama Tisom i Dunavom. Ovaj kanal je u sastavu hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav. Gradić ili varošica ima nešto preko 12 hiljada stanovnika prema popisu iz 2011. godine.
Staro ime grada bilo je Sentomaš iliti Sveti Toma, a ime Srbobran je dobio po šančevima-utvrđenjima nazvanim – srbobrani u bici kod Sentomaša (po jedan na sve četiri strane sveta, prema Novom Sadu, Starom Bečeju, Feketiću i Vrbasu) koja je bio deo nacionalne revolucije Srba u Ugarskoj 1848.-1849. godine. Inače, prvi pisani dokument o naselju potiče iz 1338. godine, a preteča sadašnjeg naziva grada seže u 1751. Godinu kada je u Povelji o dodeli plemstva, posle bitke kod Sente, dodato ime naselja Srbogradski ili Srbograd.
Srbobran ima jako povoljan geografski položaj jer je udaljenost do granica sa Mađarskom, Rumunijom i Hrvatskom bukvalno u metar ista – 75 kilometara. Vrlo blizu su mu privredni centri Vrbas, Bečej i Novi Sad, a kroz sam grad prolaze dve važne saobraćajnice koje se u njemu ukrštaju, Međunarodni put koji povezuje Vojvodinu i Srbiju sa Mađarskom i severnim delom Evrope, kao I put koji povezuje Podunavlje i Potisje u pravcu zapad – istok. Autoput E-75 je takođe vrlo blizu, a i pruga Sombor-Bečej prolazi kroz Srbobran.
Srbobran je poznat kao opština i mesto sa verovatno najplodnijim zemljištem u Srbiji koje ćine niže lesne terase i viže lesne zaravni. Zemljište čini černozem i livadska crnica na lesnoj podlozi. Oko grada postoje izvori nafte i gasa koji su se do pre nekoliko godina slabo eksploatisali, ali prodajom NIS-a ruskom partneru to se značajno promenilo i danonoćno se izvlače velike količine nafte kao da je cilj što pre iscrpeti izvore.
Poljoprivreda je osnovna privredna grana u varoši, ali se dosta ljudi bavi trgovinom, a postoje I tragovi zanatstva. Dosta stanovnika radi i u pomenutim okolnim privrednim centrima.
Što se tiče kulture, ona je, za divno čudo, u Srbobranu prilično razvijena, uzimajući u obzir generalno ponašanje države prema kulturi uopšte. Naime, u opštini Srbobran od kulturnih ustanova deluju Dom kulture „Srbobran“ koji je osnovan 1966. godine, Narodna biblioteka koja raspolaže sa fondom od 44.000 naslova na srpskom i mađarskom jeziku. Kulturno-umetnička društva (KUD) u opštini Srbobran: „Stevan Vladislav Kaćanski-Bard“, Mađarsko kulturno-umetničko društvo (MKUD) – „Aranj Janoš“. Od manifestacija koje su ve’ tradicionalne pomenućemo – MUZIKA NAŠIH PREDAKA, MKUD „Aranj Janoš“ i Dom Kulture Srbobran (Festival gudačkih orkestara, najboljih folklornih muzičara Vojvodine i gostiju iz inostranstva koja se održava u januaru svake godine, ZLATNA CITRA u maju , Klub ljubitelja citraške muzike i Dom kulture Srbobran (Zlatna citra je takmičenje citraških orkestara i solista osnovnoškolskog uzrasta koji je od pokrajinskog značaja. Cilj manifestacije je približavanje izvorne muzike široj publici); ŽETVENE SVEČANOSTI u julu, Klub za negovanje tradicije i običaja svih naroda i narodnosti i Dom kulture (Žetvene svečanosti, manifestacija poljoprivrednog i kulturno-istorijskog karaktera. Žetvena svečanost je prastari narodni običaj kod nas kojim se obeležava završetak žetve i prikazivanje starinskog načina žetve kada se pšenica ručno kosila, vezivala u snopove i slagala u krstine. PETROVDANSKE DANE KULTURE u julu – TAMBURA FEST i SRBOBRAN FEST, (Tradicionalna manifestacija (kulturno-istorijska, sportsko-rekreativna priredba i ostale turističke priredbe), CIGANSKE VATRE, (Ciganske vatre su turističko-kulturna manifestacija čiji je cilj pre svega da afirmiše kulturu romskog naroda. Održava se već 10 godina i svake godine se na ovoj manifestaciji okupi preko 2000 ljudi željnih romske muzike i veselja.); ZONSKA SMOTRA LIKOVNOG STVARALAŠTVA AMATERA, koja se održava svakog oktobra i LENKIN PRSTEN u novembru, (U želji da se podstakne književno stvaralaštvo u oblasti ljubavne poezije, a u znak sećanja na Lenku Dunđerski)
Srbobran je nekad bio ponosan na svojih 106 “bircuza”, lokala i restorana, gde se uvek dobro jelo i pilo, a noćni život uveseljavali razni orkestri. U jednom od tih restorana, tačnije, u restoranu hotela “Elan”, je moj otac “zaradio” vozačku dozvolu. Naime, posle desetak padanja na pismenom delu vozačkog ispita i pored toga što je bio već “iskusan vozač”, ali bez dozvole, moj otac je rešio da potegne “vezu” i da na drugačiji način dobije “papire za vožnju”. Dogovor je pao, moj otac je trebalo da odvede “komisiju” na muziku i večeru u tada dobro poznati hotel “Elan” u Srbobranu. Tako i bi. Odveo ih je na obilnu količinu jela I pića, svirao je sjajan orkestar sa atraktivnom pevačicom. Celo veče se tu jelo i pilo, i kad je mom ćaletu već bilo sumnjivo zašto se druga strana ne drži dogovora, odlučno je zatražio da i oni ispune deo pogodbe. Na to je jedan od članova komisije glasno pozvao pevaljku i rekao joj da se nagne. U dubokom dekolteu pevačice, između grudi, nalazila se obećana vozačka dozvola. Tako se pronela priča kako je Milan Popnovakov zvani Bata “našao svoju vozačku među pevaljkinim sisama”. Nikad nam nije hteo priznati da je priča istinita, ali mu se brk uvek šeretski smejao kada bismo ga upitali za nju.
I sport u Srbobranu je prilično razvijen. U gradu deluje dvocifren broj sportskih društava I klubova. Trenutno su u najboljoj formi fudbaleri mlađeg srbobranskog kluba, “Mladost- Radost” koji su osvojili jesenju titulu u Međuopštinskoj Fudbalskoj ligi Bačka Topola- Mali Iđoš – Vrbas- Bečej – Srbobran dok se FK “Srbobran” (bivši Elan) takmiči u trećem rangu takmičenja, Srpskoj Ligi “Vojvodina” i na pola takmičenja zauzima 13. mesto. Košarkašice ŽKK “Srbobran” su trenutno vodeće u Drugoj Ligi Srbije, do k košarkaši nisu tako uspešni. Ni KK “Akademik” ni novosnovani KK “Srbobran” ne beleže baš sjajne rezultate, ali entuzijazma ne manjka. Rukometni klub “Srbobran” se sa promenljivim uspehom takmiči u Trećoj ligi “Sever-Zapad”, a pomenućemo još I da su u Srbobranu zastupljeni i klubovi u stonom tenisu, karate, kuglanju, šahu i atletici. Popularan je i konjički sport. Svi oni se okupljaju u Domu Sportova koji je napravljen početkom sedamdesetih godina prošlog veka.
U gradu postoji predškolska ustanova “Radost”, dve osnovne škole “Vuk Karadžić” I “Jovan Jovanović Zmaj” kao I Gimnazija “Svetozar Miletić”.
Od poznatih ljudi koji su rođeni I živeli u Srbobranu pomenućemo Stevana Vladislava Kaćanskog – Starog Barda, jednog od najdarovitijih pesnika srpskog romantizma. Tu su i Đorđe Dunđerski, veleposednik I industrijalac, Lazar Dunđerski (o kojem smo već pisali) trgovac, veleposednik, industrijalac i dobrotvor, Josip Pirmajer , poznati fudbaler i trener (poznat kao veliki džentlmen u kopačkama, kuriozitet je da za više od 500 utakmica koje je odigrao, nikad nije dobio ni žuti ni crveni karton), Laslo Vegel (romansijer, dramski pisac i pozorišni kritičar), Jovan Tanurdžić, novinar, Milenko Genčić, takođe novinar i hroničar grada čije zapise srbobranskih anegdota možete pročitati na sledećem linku : http://www.srbobran.net/news-archive/1/19/milenko-geni-/ i mnogi drugi…
izvori : www.srbobran.net , www. srbobrandanas.rs , www.mojsrbobran.net
Neizmerno se zahvaljujemo gospodinu Savi Radoniću na ustupljenim fotografijama
Nataša Ikonić
Hvala na ovom tekstu, duhovito a opet pomalo nostalgično napisanom, ponegde i (s razlogom!) osetila se kritička žaoka koja je doprinela kvalitetu teksta, zaista sam uživala čitajući ga.