Nepolitikin Zabavnik

Priče iz ravnice

Stepanovićevo – selo solunskih dobrovoljaca

 
 Stepanovićevo je jedno od najmlađih sela u Vojvodini. Nažalost, ne po godinama svojih stanovnika već po godini postanka. Naime, Stepanovićevo je nastalo tako što su solunski dobrovoljci odmah posle Prvog svetskog rata dobivši deo plodne bačke zemlje naselili prostor nekih 25 kilometara severno od Novog Sada. Knjige kažu da su se prve kuće počele graditi 1920. godine, a da je izgradnja sela završena 1924.godine kada je i dobilo ime po jednom velikom čoveku. Dan sela se slavi 27. novembra svake godine jer je tog dana Stepanovićevo dobilo svoje ime koje sa ponosom nosi i danas.

 

 Selo je dobilo ime po Vojvodi Stepi Stepanoviću, jednom od najpoznatijih i najhrabrijih srpskih vojskovođa u Velikom ratu (kako mnogi nazivaju Prvi svetski rat) koji je bio komandant Druge Armije kojoj je i pripadala dobrovoljačka divizija. Stepanovićevo je poznato i što je u njemu živela srpska “Jovanka Orleanka” i njena kuća još postoji u selu. Pre nekoliko godina je ponovo postavljena tabla na kuću u čast Milunke Savić, narednika srpske vojske koja se proslavila još u Balkanskim ratovima, kada se borila preobučena u muškarca. Kuća se nalazi u ulici koja nosi njeno ime.

 

 Danas u Stepanovićevu živi nešto malo više od 2000 ljudi . U vreme mira ratnici su postali stočari i zemljoradnici , a i njihovi naslednici su nastavili da se bave mahom istim poslovima. Naravno, zbog blizine Novog Sada veliki broj meštana radi i školuje se u gradu, a živi u selu. U Stepanovićevu postoji Osnovna škola “ Aleksa Šantić”. Aktivni su Džudo i Fudbalski klub “Omladinac”. (Pre mnogo godina dok sam igrao amaterski fudbal po zonskim i područnim ligama pamtim kako smo malo “dobili po tamburi” od nekih vatrenijih pristalica “Omladinca” jer se prilično “zakuvalo” na terenu i oko njega, ali se toga sada sećam skoro kao anegdote, a tada mi sigurno nije bilo svejedno). Autobus broj 43 vozi do Novog Sada i nazad na svakih sat vremena, a u špicu i češće. Privatni prevoznici voze i do Kule,Vrbasai Srbobrana. Pruga prolazi kroz selo pa je i ona važna seoska saobraćajnica. U selu postoji i nova Crkva svetog velikomučenika Lazara kosovskog, sagrađena 1990. godine i u njegovu čast i pomen, za crkvenu i seosku slavu određen je Vidovdan 28. juna.

 

A spomenik “Tri generacije” u centru sela simbolizuje slobodarski duh, stradanje i seobe meštana Stepanovićeva…

fotografije preuzete sa interneta

(Visited 1,384 times, 1 visits today)

Leave a Reply

%d bloggers like this: