Vasa Pušibrk je bio poznati novosadski profesor. Rođen je u Somboru 1838. godine, u trgovačkoj porodici, a umro u Novom Sadu 1917. godine. Studirao je filozofiju u Beču, a u Novosadskoj gimnaziji je predavao matematiku i fiziku od 1865., a povremeno i astronomiju, zemljopis i prirodopis. Njen direktor je bio punih 39 godina, od 1871-1910. Dve godine kasnije izabran je za patrona škole. Važio je za izuzetno strogog profesora škole koja je za vreme njegovog upraviteljevanja iznedrila čak šest budućih akademika, Stanoja Stanojevića, Petra Konjovića, Radivoja Kašanina, Jovana Radonića, Tihomira Ostojića i Bogdana Gavrilovića.
Pre Stanojevića, Konjovića, Kašanina i ostalih koji su Gimnaziju učili u vreme upravitelja Pušibrka, u zlatni niz srpskih akademika su se već bili svrstali i njeni đaci Đura Daničić, Jovan Đorđević, Zmaj, Laza Kostić… Kasnije su to postali i Mladen Leskovac, Boško Petrović, Živan Milisavac, Aleksandar Tišma… Sve u svemu, iz čudesne škole na novosadskoj Zlatnoj gredi do danas su potekla čak 44 srpska akademika!
Kada se Pušibrk 1910, na svoj zahtev, spremao da ode u penziju, Patronat (u kom su ta- da sedeli neki od najumnijih ljudi našeg naroda) je od velikog Uroša Predića naručio njegov portret. Štaviše, u gimnazijski statut tada je dopisano da taj portret mora da stoji u kabinetu svakog budućeg upravitelja, pa Pušibrk, evo već više od jednog veka, ozbiljnim i pronicljivim pogledom, sa kabinetskog zida gleda sve svoje naslednike.
Postojala je i druga strana njegove ličnosti koje se najviše iskazivala u tada poznatoj novosadskoj kafani “Lipa” u nekadašnjem Lebarskom sokaku, današnjoj Miletićevoj ulici. I dan-danas postoji “Lipa” u koju je Pušibrk svakoga dana, bez izuzetka, navraćao dva puta – pre i po podne.
Tu su, kad god bi dolazili u Novi Sad, sedeli i Uroš Predić i Jovan Dučić, tu je, za kafanskim klavirom, Isidor Bajić, najpre Pušibrkov đak, a potom i gimnazijski profesor, komponovao “Srpkinju”, jednu od svojih najlepših pesama. Tu je, najzad, voleo da svrati i Laza Dunđerski, rodonačelnik slavne porodično-ekonomske dinastije, o čemu svedoči i retka fotografija koju pronalazimo u arhivi Rukopisnog odeljenja Matice srpske.
Tako je, kroz godine i decenije, “profesorski sto” za kojim je on neprikosnoveno stolovao, postao svojevrsna institucija u instituciji. Kakav je gost bio Vasa Pušibrk svedoči i pivska krigla koju je 1907, u čast 70. rođendana Vase Pušibrka, tadašnji zakupac “Lipe” Jozef Obering poručio čak iz čuvene fabrike porcelana u tadašnjem Karlsbadu, danas Karlovim Varima.
Leave a Reply