Neki dan sam prolazio ulicom Slobodana Bajića (to vam je ona ulica kojom izlazite na Mičurinovu, staro igralište Grafičara i konačno na Sajam) i sasvim slučajno okrenuo glavu prema gore gde me je sačekala tabla koja je obeleževala kratku ulicu sa leve strane. Na njoj je pisalo – ulica Zaharija Orfelina.
“Ko je taj Zaharije Orfelin”, upitah se ja poluglasno. “Čuo sam za njega, ali ne mogu da se setim po čemu je poznat i zašto zaslužuje da se jedna ulica, makar i tako kratka nazove njegovim imenom”. Došavši kući krenuo sam da “guglam” i tražim neke informacije o Zahariju Orfelinu. Bilo mi je dosta zanimljivo ono što sam našao i reših da napišem članak za DOTKOM, ali sam shvatio da bi to bilo puko nabrajanje informacija koje već možete naći na internetu. Zato sam promenio plan i setio se mog drugara Gorana koji predaje istoriju u jednoj novosadskoj srednjoj školi da mi kaže nešto o dotičnom gospodinu.
On je sa oduševljenjem prihvatio da mi nešto ispriča o Zahariju jer, kako kaže, iovako ga niko ne sluša na časovima, pa će bar u meni imati prilježnog slušaoca.
Elem, poče Goran svoju priču : ” Zaharije Orfelin ti je prvi profesionalni pesnik ( živeo je od pisanja poezije), najpoznatija mu je pesma “Plač Serbiji”, on ti je napisao prvi slovenski Bukvar, nekoliko decenija pre Vuka, pokrenuo je prvi srpski časopis, “Slaveno-serbskij magazin“, bavio se kaligrafijom, bakrorezom, kartografijom, pisao je neke vrste udžbenika (školskih knjiga), izučavao je i podučavao istoriju i fiziku, napisao je našu prvu enciklopediju, prvi rečnik latinskog jezika i prvi udžbenik krasnopisa. Prvi je imao hrabrosti da kaže da i obični ljudi treba da se obrazuju, a ne samo crkvena lica i vlastela. Ma, čudo jedno je bio naš Zaharije”.
– “Mora da se obogatio”, naivno ću ja.
“Klinac, ceo život je bio siromah, nije znao da naplati svoja znanja. Napisao je knjigu pod imenom VEČNI KALENDAR je mala enciklopedija znanja u kojoj piše o svemiru, astronomiji, klimi, fizici, daje savetu o zdravlju i korisne savete o upotrebi lekovitih trava…Bio je vinogradar, veliki poznavalac vina, lekovitih bilja, a sa druge strane pisao je knjige, ilustrovao ih i sam ih izdavao. Mnogi kažu da je bio prava preteča Dositeja Obradovića, ali i Vuka Karadžića. Stvarno je sramota što naš narod ne zna više o njemu. Nema toga šta nije znao, čime se nije bavio i stalno je bio gladan znanja”
“Inače, prezivao se Stefanović, ali je sam sebi nadenuo ime Orfelin, po jednom izvoru spojio je imena antičkih junaka Orfeja i Lina, po drugom izvoru ono je predstavljalo francuski naziv za siroče, a po trećem to ime je uzeo po imenu francuskog umetnika Orphelina. Rođen je u Vukovaru 1726. godine, ali je poslednje godine svog života proveo u Novom Sadu gde je i umro 1785.-te. Mogao bih ti ja još dosta reći o njemu, ali se bojim da bi ti članak bio predugačak”.
(Sv. Lazar, knez srpski, bakrorez, rad Zaharija Orfelina)
“Čini mi se da si u pravu, hvala ti na ovoj pričici, a sad otvori još jedno pivo”…
Shonery
Dobar je Zaharije, prava renesansna ličnost… 🙂
postar000
Sahranjen je na Almaškom groblju, pa premeštanjem groblja u masovnu grobnicu. Njegov štićenik je čuveni slikar i ikonopisac Jakov Orfelin. Kartografijom je predstavio heraldiku nekadašnjih srpskih zemalja . Po njemu je nazvan najlepsi ćirilični font, autora Ivana Boldižara, inače, Madjara sa Telepa.
Ranka Grković