Novosadski bend CLYDE postoji nešto manje od decenije ali sam ih prvi put gledao tek pre nekih godinu i po u “Fabrici”na nekom koncertu gde je bilo više izvođača. Primetio sam njihov potencijal, ali se nisam baš neznamkako primio, verovatno iz razloga što su nastupali prvi, pa je i publike bilo manje, a i reakcija tog istog auditorijuma je bila mlaka. Sledeći put sam ih gledao par meseci kasnije (mislim da je opet u pitanju bila SKC ”Fabrika”) i rekao sebi kako su baš dobri, ali je šteta što sviraju muziku koja baš i ne prolazi u Novom Sadu i Srbiji. Oni, pak, tvrdoglavo idu svojim putem i došli su do trenutka koji je verovatno najvažniji u karijeri svakog mladog benda – izdavanje albuma prvenca.
“Paint The Scene” traje oko 40 minuta, sadrži 10 pesama i ogromnu količinu nostalgije za nekim vremenima kada je rokenrol još bio najslušaniji pravac muzike medju omladinom i tinejdžerima. U svim pesmama se oseća dah vremena sa kraja osamdesetih prošlog veka i može se čuti konkretan uticaj bendova (što oni, uostalom, ni ne kriju i uvek navode) kao što su Guns “N” Roses, Motley Crue, Poison, Def Leppard, Steelheart, a ja bih dodao i Ratt, Firehouse i uopšte, američka linija glam rocka i hair metala. Moj znak pitanja koji mi kruži oko glave sadrži nedoumicu zašto su izabrali baš takav zvuk jer tada kada je glam metal bio popularan niko od njih nije bio ni rođen. Nadam se da ću na to pitanje dobiti odgovor u potencijalnom intervjuu koji pripremam sa momcima iz benda.
Da ne okolišam, meni se album iznenađujuće mnogo dopada i to sve više svakim novim slušanjem. Ništa novo se ovde ne može čuti i ja to odavno ne očekujem (pa skoro ni od jednog benda više), ali ovo je ploča uz koju slobodno možete đuskati, pevati i skakati. Pesme imaju svoj početak, strofe, refren i kraj, dakle, jasnu rok strukturu, odsvirane su i otpevane više nego dobro i moram priznati da sam morao promeniti svoj stav o ovom bendu. Što je najvažnije, te pesme nisu za jednokratnu upotrebu i ostaju u ušima i posle svog završetka. Potencijalni problem benda CLYDE, bar iz moje perspektive je nedostatak publike za ovakav zvuk. Naravno da znam da imaju neke prijatelje, drugare i komšije koji će ih verno pratiti sa koncerta na koncert, ali, ovde mislim na neutralne posetioce svirki i podržavaoce scene koji su mahom ukalupljeni i ponosno se nazivaju pankerima, metalcima, korerima…Glam metal (mada su, po meni, Clyde više rock bend) nije popularan žanr u Srbalja, bar ne više, ako izuzmemo mene, Prokića i još par matorih metalaca kojima ovakav sound nateruje “žal za mladost”. Nalazim da “Paint The Scene” zaista može da “oboji ovu žabokrečinu od srpske rok scene” jer je izuzetno osveženje (možda je ovo i nespretna komparacija s obzirom na konstantnu kišu koja nas “osvežava” čitav maj i evo, početak juna).
“This Life”, Far Away”, “Like It Hot”, “ Show Your Face” su punokrvni hitovi i zaslužuju svoje mesto na radiju, ali se bojim da ih tamo nećemo čuti iz dobro znanih razloga (Već i vrapci znaju kakvo mišljenje imam o muzičkim urednicima, čast izuzecima). Ako ste i vi zainteresovani kako zvuči “ Paint The Scene” možete ga besplatno skinuti (ili samo slušati) na sledećem linku : https://soundcloud.com/clydeglam/sets/paint-the-scene-2019
Leave a Reply