Ova godina na domaćoj sceni, za mene nije bila nešto bogata jako kvalitetnim izdanjima. Jednostavno, nisam pronašao mnogo albuma koji su me baš oduševili. Bilo je dobrih i vrlo dobrih ploča, ali tek nekoliko mogu da izdvojim kao izvrsne i kao ploče kojima sam se često vraćao. Više to čak nije ni problem tehnologije i produkcije koji je uvek pratio scenu u Srbiji, već je glavna začkoljica, nedostatak pravih i kvalitetnih autora. Dobrih muzičara ima, dobre produkcije i aranžmanskih rešenja ima, ali pesama – NEMA i to je fakat. Možda sam neke nenamerno i propustio jer radio ne slušam, a i sumnjam da ono što me zanima mogu naći na FM frekvencijama širom otadžbine. Neke albume možda nisam uspeo da nabavim zbog nedostatka novca ili vremena, tek ova lista pred vama predstavlja delove rock i metal scene koji su mi se dopali , a izdati su u proteklih 365 dana…
…U iščekivanju novih izdanja nekih od mojih omiljenih bendova koji su apstinirali ili zakasnili sa izbacivanjem novih materijala prošle godine (mislim na bendove kao što su LEDNIK, WOLFRAM, LARSKA ili NEMESIS) lista najboljih domaćih ploča na DOTKOMU izgleda ovako :
10. VIZELJ – Super spektakl EP
Vizelj je beogradski alternativni trio koji svoje navedene uzore uspešno kompilira u energiju koju je lako prepoznati i prisvojiti. Sreća je moja što sam ovom EP-ju dao još jednu šansu posle hvalospeva mog “underground saborca” Daniela Tikvickog jer bih bio uskraćen za radost otkrivanja pesama kao što su “Dosada” ili “Pustinja“. Vizelj ne sviraju na moj omiljeni način, ali su to nadomestili onim što sam u uvodu naveo kao nedostatak srpske rock scene, autorskim radom. Nadam se da ću i uživo uspeti da overim ovaj “Super spektakl”.
(opet) 10. PRISONER – Prisoner EP
Beogradska heavy / thrash / speed petorka pod palicom Mateje Cvetičanina (Mercyful Angel, Rainmaker, Quasarborn (live), webzine PRIS) pred kraj godine izdala je EP sa tri pesme koji zadovoljava sve kriterijume da bi se svideli jednom matorom rokeru/metalcu kao što sam ja. Odlični rifovi, sjajne melodije, kvalitetno pevanje, angažovani tekstovi, čak i obrada jedne odlične pesme iz perioda kad sam bio mlad ;). Ipak, i posle nekoliko slušanja nešto mi je smetalo. Pevanje na srpskom, to mi para uši. I pored gomile dobrih izdanja u istoriji srpskih metala i pevanja na maternjem jeziku, još se nisam navikao na kombinaciju metal/srpski jezik. Jbg, postoji gomila ljudi koja to pozdravlja i kojima se to dopada, ja ne spadam u njih. Ipak, da ovaj EP nije vrlo dobar ne bi se našao na listi. Od tri pesme, “Košmar” mi je najkompletnija i najviše mi se dopala, a obradu jedne od retkih pesama “Bijelog Dugmeta” koja mi se dopada su odradili korektno, ali mi se čini da su mogli malo više eksperimentisati. Ovako smo dobili samo metal verziju starog hita”Izgledala je malo čudno“. Prisoner ima budućnost i čine ga odlični muzičari, a ja se jako nadam da ću uskoro imati prilike da se u to uverim i uživo.
09. NORTHERN REVIVAL – Electric Power Supply EP
Još jedan EP, kratka forma je popularnija u ovom momentu. Zna se i zašto, ova vremena su toliko brza i zahtevna da prosečan konzument današnjih muzičkih izdanja nema puno vremena da u cugu presluša sve što hoće. Oni koji su već slušali ovaj bend otprilike znaju šta mogu da očekuju i na ovom izdanju. Masne rifove, heavy gitare, čvrstu ritam sekciju i Perin bes prema mikrofonu kao da mu je neprijatelj najrođeniji. Ovaj mini album nije bez mana, ali ja toliko gotivim ove momke da im sve opraštam i jedva čekam sledeću dugosvirajuću ploču. Još nešto ovom izdanju možete pročitati OVDE.
08. BANE – Esoteric Formulae
Razlog što ovaj album nije pri vrhu liste je jedan jedini. Nisam ga preslušao dovoljan broj puta. Inače, ovo je jedan svetski album po svim parametrima. Death / black albumčina odlične produkcije, moderno aranžiran, odlično odsviran i otpevan. Nimalo ne zaostaje ni u jednom aspektu za albumima sličnog žanra u svetu. “Bringer Of Pandimensional Disorder” ili “Burning The Remains” su nešto najbolje što su Branislav Panić i ekipa do sada u karijeri odradili, a nisu od juče. Ovo je album kojem ću se tek vraćati.
07. CAPE FEAR – Harvest Of The Gods EP
Duo iz Smedereva u sastavu Nenad Shone Đorđević i Srđan Branković (Alogia, Psychoparadox) snimio je sjajan doom / death EP za prijateljski Librarion Records. Atmosfera je vrlo nespokojna, tematski orijentisana ka mezoameričkim kulturama, ali opet, krajnji ishod i značenje treba potražiti u … sebi samom. Moja osnovna zamerka je što nisu dali kreativnosti na volju i dodali još dve pesme i izdali album. Ovako mi sve ovo kratko traje. Hoću još toga…
06. KOLJA – 4 prsta
Dvoumio sam se da li da ovaj album uopšte stavim na listu jer odskače od ostalih stvari sa liste koje su uglavnom, teški underground. Ovo je ipak ploča sa koje se pesme mogu čuti i na radiju, koja ima svoj prostor u oficijelnim medijima, ploča čiji je autor zastupljen mnogo šire od ostalih sa ove liste, ali…
…Kvalitet se ne može poreći, a ni iskrenost. Nekoliko fenomenalnih pesama kao na primer, “Može malo sutra“, “Ala je lep ovaj svet” ili “Ja nisam mrava zgazio” su nešto najbolje što sam čuo prošle godine a da ima šmek “mainstream-a”. Opet , među čak 19 pesama ima i sasvim nepotrebnih instrumentala ili minijatura koje nekako odudaraju od priče koju nosi ovaj album. Ipak, Nikola Pejaković je jedan od onih multitalentovanih umetnika koje gotivim čitav život zbog svojeg talenta i iskrenosti. Neki njegovi (novi) pogledi na svet se ne podudaraju sa mojim, ali to nije razlog da dignem ruke od njega. Ipak smo generacija, jbg…
05. DOWNSTROY – Clone EP
Downstroy su samo donekle prave Lale, masni i teški. Ipak, oni su i besni, agresivni i žestoki. Na sceni i u studiju. Deo su srpske metal i hardcore scene već punih 14 godina i iako nisu diskografski neznamkako aktivni (do sada su izdali jedan dugosvirajući album, jedan EP i dva singla) ljubitelji žestokog zvuka ih vrlo dobro poznaju jer često sviraju, što samostalno, što kao podrška stranim bendovima. Zašto mi se ovaj EP svideo pročitajte baš TU !
04. DEEP STEADY – Deep Steady
Otkud ovakvo nešto na mojoj listi, sigurno se pitate. Ni distorzije, ni rifova, čak ni pevanja…Pa šta, ovo je jedan album koji je mogao da se snimi bilo gde i bilo kada (kada ovo kažem , mislim na geografiju i istoriju, znači bilo gde na planeti i u bilo koje vreme u poslednjih šezdesetak godina otkada se ploče snimaju).
Nenapadna muzika novosadskog ska-jazz seksteta može vam biti podloga za sedeljke, kafenisanje, dok čitate knjigu, surfujete po internetu…S druge strane, nemojte misliti da je ovo površna muzika, iskomponovana i odsvirana olako, iz zabave i dokolice. Ovo je jedna ozbiljna ploča, ozbiljnih i vrhunskih muzičara.
03. TENTACLE WIZARD – Bringer Of False Light
Tentacle Wizard svoj zvuk grade na raskšću stoner, doom, post-metal, psychedelic, kraut rock, post-rock, pa čak i drone muzičkih pravaca. Iako ovi pravci mogu biti teški i masivni, svoj zvuk ne smatraju agresivnim. Četvrtog januara 2018. im je izašao album prvenac koji ima samo tri pesme (ali traje bezmalo sat vremena). Oni su obrazovani mladi ljudi koji vole da sviraju muziku koju i privatno slušaju. Iz Novog Sada su, imaju dve bas gitare u bendu,…
A ja sam ovaj album preslušao 15-20 puta sigurno. Čudno, ali dosta toga što sam napisao za Deep Steady može da važi i za Tentacle Wizard. “Bringer Of False Light” može biti podloga i za sedeljke, kafenisanje, čitanje knjige. Fantastična atmosferična ploča sjajnih rifova, harmonija koja me je vozala cele godine. Na kraju bih im samo poručio : “Ana, Žile, Musta, Ivane, dajte ovoga još ! Snimajte novi materijal što pre” !
02. DREDDUP – Soyuz
Dreddup je za srpski industrial ono što su Skinny Puppy za kanadski ili Pitch Shifter za britanski, a i dalje ih većina, čak i underground likova gleda ispod oka. Moja ekstrospekcija ide dotle da bez zadrške mogu da kažem – Dreddup je SVETSKI bend. To što vi ne umete to da prepoznate, govori više o vama, nego o Dreddup-u. (Ovo sam napisao na početku recenzije i nekima se nije svidelo. Ja i dalje stojim iza svojih reči, a svako novo slušanje ovog albuma utvrđuje moje utiske).
Više o ovoj ploči pročitajte OVDE.
01. QUASARBORN – The Odyssey To Room 101
Quasarborn su učinili nemoguće. Snimili su album koji u svakom perimetru i po svakom kriterijumu stoji rame uz rame sa najboljim rok i metal izdanjima prošle godine u svetu ! Po sadržaju i konceptu prog – metal, a po formi i energiji čistokrvan thrash album. Studiozno i seriozno pripreman, odsviran, sniman i na kraju prezentovan “The Odyssey To Room 101” predstavlja “flawless victory” Luke i ostalih momaka od kojih očekujem najviše domete i veliku svetsku karijeru ! Momci, čekam vas u Novom Sadu što pre !
Leave a Reply