Nepolitikin Zabavnik

RECENZIJE

“Obogaćeni prog kao poručen za tople dane” (CHIMPAN A – “The Empathy Machine, recenzija)

Neki albumi su dobri upravo zbog toga što ih ne možeš strpati ni u jedan koš, ni u jedan žanr. Danas kad je takva podela vrlo moderna, pa čak i nužna i neizostavna, album kao što je “The Empathy Machine” predstavlja pravo blago i redak primer starog pravila da postoje samo dve vrste muzike, dobra i loša. Ja bih na to samo dodao – i turbo folk, ali po nekim strogim kriterijumima to se i ne može nazvati muzikom… 🙂

…Dakle, “The Empathy machine” je drugi album, benda- projekta CHIMPAN A koji je čedo Rob-a Reed-a (člana bendova Magenta, Sanctuary i Kompendium) i Steve Balsamo-a (Jesus Christ Superstar, Balsamo Deighton) . U opisu muzike koja stoji po raznim veb portalima i pokušajima encikopedisanja prog muzike stoji da CHIMPAN A sviraju nešto između prog roka i progresivnog popa, ali sam ja tu našao još toliko raznih uticaja da kada bih Ih sve pomenuo u ovom tekstu to bi poprilično potrajalo, pa ću samo dodati da sam čuo malo i Petera Gabriela, nezaobilaznog Pink Floyda, ali i otkačenosti jedne Bjork, trip-hopa Massive Attack ili benda Archive. Na sve to bih dodao da mogu da se zakunem da sam čuo i neke pasaže Mike Oldfield-a pa bi, bar za mene , opis zvuka ovog albuma bio zaokružen.

Dakle, predivna atmosfera, dosta catchy i pop melodija, finih gitarskih soloa, elektronike ubačene taman toliko koliko treba. Da začini, a ne preovlada… Muški recitativ, prelepi ženski vokal, hipnotički ritam, ponegde gudači, vokal nalik na Gabriela u mlađim danima, dosta klavijatura pa čak i duvača u pozadini…

…Produkcija besprekorna, detaljna i možda za neke prepeglana, ali meni ovde čuči baš kako treba. Pesama je sedam i sve su trajanja između sedam i deset minuta što implicira da su kompleksne, predivno šarenoliko aranžirane i pune menjanja tempa i atmosfere kako definicija proga i nalaže. Da se razumemo, ovde metala nema ni u tragovima, ovo je čak pre pop nego rock album, ali mi itekako prija u ove tople dane. Predlažem da ga slušate kao celinu, jer kod ovako kvalitetne ploče i ne osetite kad prođe sat vremena (total time – 58:42), a ako moram da vam izdvojim neku pesmu sa albuma to bi svakako bila “Speed Of Love”, predivne melodije sa dubokim elektro vajbom, a takođe neznatno bolja od ostalih mi je i “ Scream”, “Oldfildovske gitare”, sa gudačima u pozadini, začinjena bluesy pianom kao i predivna “Jack” koja zatvara album (sa “Karmacoma” “easter egg-om” koji se tek čujno provlači kroz melodiju).

Verovatno, “ The Empathy Machine” neće “sesti” svim prog fanovima, jer ovo nije album nalik na Dream Theater ili Fates Warning. Ovde se virtuoznost ne ispoljava u komplikovanim rifovima, neparnim ritmovima i dugačkim gitarskim soloima. Ovo je album koji treba istraživati, sloj po sloj, po mogućstvu na dobrom Hi-Fi-ju, ili još bolje, odličnim slušalicama, u zatamnjenoj sobi, isključen od spoljneg sveta i njegovog uticaja. Tada “ The Empathy Machine” dobija novu dimenziju i novi kvalitet.

Dodaću, ovo je jak kandidat za album godine, zasigurno.

Proverite…

(od mene 9 / 10 sa tendencijom da ocenu i povećam)

(Visited 48 times, 1 visits today)

Leave a Reply