Nepolitikin Zabavnik

RECENZIJE

U nebesa sa crnim mrljama na očima – Dan Brudar: Black Forms Falling from Untrodden Skies of Afflatus (“B.F.F.F.U.S.O.A.”)

Piše: Daniel Tikvicki

Na našoj sceni se retko ko usudi da sebe nazove multimedijalnim umetnikom, jer to onda podrazumeva sedenje na dve (ili tri) stolice i manjkavo očekivanje od večito “zahvalne” publike i kolega.

Stvar je, kao i životu i radu, u balansu i odmerenoj kombinaciji veština.

Biti multidisciplinaran u svom radu je zaista dobra stvar, jer ti je time otvoreno mnogo više mogućnosti, pogotovo kada se radi o kombinaciji vizuelnih umetnosti i muzike, kao „klasični” primer eksperimenta koji retko kada omaši svoj cilj. Ukoliko se umetnik posveti tome i sklopi dobar KONCEPT (dosadiću ljudima sa tim), rezultat je manje ili više kompleksnije delo koje će sačekati svog tumača i dobiti vremenom na svojoj važnosti.

Pred vama je album vizuelnog umetnika i muzičara/producenta Dana Brudara iz Beograda pod nazivom “Black Forms Falling from Untrodden Skies of Afflatus” (“B.F.F.F.U.S.O.A.”), izdatom još 2018. godine, kome nijedna od pomenutih stavki svakako ne manjka. Sada je vreme da ga polako „načne zub vremena” i da u sledećim redovima saznate šta ste prethodno propustili.

Poslušaj album: https://danbrudar.bandcamp.com/album/black-forms-falling-from-untrodden-skies-of-afflatus ili na YouTube-u: https://www.youtube.com/watch?v=js3UbigKjOQ

Verujem da je metal i prateća potkultura poslednja stvar u koju biste pokušali uklopiti postulate avangarde i da ne bude okarakterisano kao nešto pretenciozno i rogobatno, naročito zbog vrlo uskog kruga ljudi koji to neguje i voli. Naročito u Srbiji, gde je strpljenje nedostižna vrlina, a poznavanje materije svetlosnim godinama daleko. S druge strane, materijal koji je Dan Brudar ponudio slušalaštvu je i više nego kvalitetan, uz nesvakidašnji pristup nenametljivom, ali s druge strane progresivnom delu pomenutog žanra, kao neistražene teritorije na našim prostorima, uz po koji retki primer.

Kad smo kod avangardnih strujanja, “B.F.F.F.U.S.O.A.” me je u prvi mah podsetio podsetio na „Portraits de Voltaire” nikad prežaljenog bjelovarskog benda TZARA (sa moje strane), koji je zvukovno više naginjao ka post-hardcore-u, dok je Brudarov debi album na razmeđi post-black-metala (neko će me streljati zbog ovog „svetogrđa”) i disonantnog avant garde metala sa kosmičkom završnicom, gde vas čeka hladno bespuće i praznina nalik ljudskoj duši tokom vekova i vekova ratovanja, razaranja. To je sve što se tiče bilo kakvog upoređivanja ili ukazivanja na uzore, jer se Dan pošteno oznojio da unapred otkloni svaku nedomicu o originalnosti – jednostavno, ne mogu da uporedim zvuk albuma sa bilo kojim bendom ili projektom, umetnikom, jer poseduje i sve i ništa (malo primenjenog dadaizma).

Normalno, kao i u svakom ozbljnijem muzičkom opitu, prisutni su i elementi dark-ambienta, pseudo-vizantijskog pojanja koje ostavlja podjednako jak utisak kao ono „pravo”, ali u određenim trenucima zvuči kao hor vojnika pred jarmom smrti u sledećem napadu. Tu je i falseto koji prelazi u gotovo neljudske krike i vrlo psihodelični growl, ali i drugi mikro-elementi, koji pravog ljubitelja ili preterano radoznalog slušaoca neće ostaviti ravnodušnim. Produkciju neću ni da pominjem, jer čovek zna posao.

Spisak pesama:

Part One (Descension For All)

Part Two (Establishment For Some)

Part Three (Corruption For Many)

Part Four (Ascension For None)

Jedna od asocijacija koje su mi prošle kroz glavu na samom početku albuma je tračak atmosfere kraha imperijalističke Rusije, pored jasne i neželjene vizije, prisutne u očima punim fine prašine, da je propast sveta kakvog poznajemo svakako na samom pragu. Dodatak jezi u kostima je činjenica da je ovo album od pre tri godine – da ne započinjem sa pandemijom i ostalim budalaštinama. Možda će se steći suprotan utisak, ali mi ta ruska klasicistička nota zvuči fenomenalno, jer sve zvuči vrlo ozbiljno, orkestracija, melodije, krajnje svečano i kao dostojanstven uvod, dok se već u narednom delu sve to razbije u paramparčad.

Kako sam zvuk gubi pomenuti „ruski” uticaj dok album protiče, gradacijski dobija na intenzitetu u svojstvu precizno izvedenih riffova u skladu sa uticajima (post)-black, progressive i thrash metal odrednicama, uz dašak progresivnog rock-a u vidu akustičnih pasaža.

Ipak, u glavnom toku autorove zamisli, tu su avangardne težnje i omanje reference ka industrial metalu, možda bih se usudio reći imathcore-u, koji proračunatom zadrškom „lome” svaku deonicu u pesmama, pojačavajući utisak gotovo sirovim, “prljavim” disonantnim riffovima i prečudnim „lickovima”. Poneke fraze su zaista jedinstvene i siguran sam da ih nigde niste čuli ranije. Učestali blast-beatovi koji prevarno ostavljaju utisak da će se barem nekideo tetralogije “ukalupiti” u određeni žanr, samo služe za premošćavanje, potom jenjavaju, ruše se i naglašavaju teskobnu atmosferu, unutrašnji „pritisak” koji ostavlja sveumetnički sloj albuma.

Kroz ceo album postoji i peče nepojmljivi osećaj da će sve biti izbrisano u trenutku, posmatrajući i druge istorijske prilike u XX veku, koje ovaj album vrlo slikovito podražava, ali i našu stvarnost koja vrlo lako može da pređe u kataklizmu. To se ogleda i u tekstualnom vidu albuma koji će zadati popriličan zadatak onima koji misle da je na ovoj planeti sve bajno i da smo kao vrsta kobajagi uznapredovali od „varvarskih” težnji i običaja – nazvati autora u ovom slučaju pesimistom ili nihilistom je u krajnjem slučaju samo puka pretpostavka, jer se radi o sumornoj, neizbežnojstvarnosti. Svet se ruši, deo po deo, ljudi postaju sve zlokobniji i prefinjeniji u svojim zlodelima i u tome im pomaže tehnologija i razvoj misli, koja je sve sem plemenita i čovečna, grabeći i proždirući sve pred sobom. Sve dok ne ostane samo da pogledamo u nebesa, a pogled će nam zaklanjati mrlje, bilo prašine, pepela, sopstvene ili tuđe krvi ili „crnih oblika” u otrovanom vazduhu.

Možda je baš stvar u tim „oblicima” – niko ne može da pojmi da li su to bombe, nuklearne glave, osveta celokupnog ekosistema prema nama kao životinjskoj vrsti, vanzemaljska tehnologija, teorije zavere… Prepuštam to slušaocima za kreiranje lične košmarne vizije. Ako će biti lakše, album može poslužiti i kao muzička podloga za trenutak pre nastpajuće apokalipse.

Za kraj bih vrlo otvoreno rekao da “B.F.F.F.U.S.O.A.” zahteva koncentraciju i ogromno strpljenje prilikom slušanja (što se i dalo naslutiti iz celog mog izlaganja), pre svega zbog kompleksnosti zvuka i žanrova koji se oblikuju i neprimetno prilagođavaju celokupnoj ideji. Naravno, to ne bi trebao da bilo koga spreči da da šansu albumu i pristupi mu otvoreno i verujem da će apetit za maštovitom svirkom i nesvakidašnjim melodijama biti zadovoljen u potpunosti. Podrazumeva se da će to sve biti potkovano pravovernim riffovima, visoko-funkcionalnim, ali bez sekunde „milosti” prema sluhu.

(Visited 60 times, 1 visits today)

Leave a Reply