piše : Desya Lovorov
Nakon uspeha na globalnom nivou sa albumom “Avalon Quest” (recenzija), Isidorov Lord of Synth, kao njegov spiritus movens ne miruje, već se upušta u nove avanture, koje mu skoro i glave dođu.
Da je Isidor ostao na visini zadatka i zadao poprilični ‘domaći’ sada već bezličnom synth/retrowave korpusu, uverićete se nakon slušanja ovog albuma. O produkciji ne bih trošio reči, jer da vam neko pusti album bez ikakve informacije ko stoji iza njega, ne biste imali pojma da on dolazi iz jedne sobe u Novom Sadu. Pošto mi se čini da je gospodin Bobinec perfekcionista (što nije ništa sporno), on održava i vremenom poboljšava kvalitet svog zvuka, koji je bez premca na svetskom nivou. Prepoznat je i od strane mnogih drugih izvođača i YT kanala koji se bave ovom stranom muzike, a njegov status potvrđuje činjenica da se pesme nalaze na mnogim miksevima i plejlistama.
Za omot i grafičku opremu albuma je ovaj put bila zadužena Tamara-Rebeka Lukić i prilično sam siguran da ovakvu podjednako maestralnu vizuelnu poslasticu u ovom domenu niste videli u skorije vreme, a da dolazi sa našeg terena.
Da se ne razmećem dalje pohvalama i bespotrebnim raščlanjivanjem pesama, ljubazno predlažem da poslušate album i pročitate sinopsis na https://isidorbobinec.bandcamp.com/album/red-gem, jer ćete primetiti, a nadam se i prepoznati lep literarni potencijal, o kom ću kasnije govoriti.
Spisak pesama: Superhuman (feat. Andy Gillion) // Dare Dynamo // It’s Full of Stars // Love to Fight // Mémoires of Arrakis // Iron Pegasus // Commanders In Arms // Headhunter // Cyber Funk // Abyss // Brute Blaster
Album takođe možete poslušati na platformi Spotify: https://open.spotify.com/album/43q1cCEzXobe0rsnT62IMM?si=R1LiMY3gSz6kUStxcE8CZg
Već od uvodne pesme gde gostuje multi-instrumentalista Andy Gillion (baš gitare kakve volim da čujem u špeku osamdesetih), vožnja u perfektnom dark synthwave/retrowave maniru ne dopušta ni sekundu mira. Smatram da je ovaj put pogodio pravu ‘meru’ gitara i synthova, kao i to da su pesme dobile formu koje ukazuju na jedinstvenost – harmonijska rešenja, boje synthova, bez upliva žanrova van okvira u kom se kreće, na momente prizivajući i moderne pop aranžmane (nema ni Vangelisa, ni Kraftwerka ovaj put), što je i pokazatelj Isidorovog talenta i samopregornog rada na opštoj prepoznatljivosti projekta.
Novina u odnosu na prethodne albume je tematska širina koja je ovom prilikom zahvaćena, a to su uplivi klasika (kosmičkog) horror/NF književnosti. I to ne bilo kakve. Ti uticaji su sami po sebi možda i neuklopivi u neonsku pozadinu žanra i nazive pesama koji ne “odskaču” od ustaljene synthwave terminologije. Značaj Red Gem-a je u tome što pokazuje da su esencijalna mitologija H. P. Lavkrafta i ambijent “Dina”, kultnog klasika F. Herberta itekako potrebni kao osveženje i da otvaraju nove mogućnosti, pružaju nove izvore inspiracije, kada pomislite da vam je dosta futurističkih motocikala i automobila, neona (koga ima na omotu, ali i “iza kulisa” u muzici), palmi na obali Majamija i kultnih video-igrica.
Možda već ima takvih albuma (ja nisam naleteo na ovu kombinaciju) i Isidor to svakako ne ističe, sem u pesmi “Mémoires of Arrakis“, gde je uticaj Dina najočigledniji. Za Lavkrafta ćete se morati malo pomučiti. Iz tog razloga sam i pomenuo da obavezno pročitate tekstualni deo albuma, i verujte, pesme će dobiti sasvim novu dimenziju, ako Vam sam album ne bude dovoljan kao reper kvalitetnog synthwave-a.
Bez ikakvog ustezanja, kombinacija koju Isidor nudi, sem što može poslužiti i kao početna tačka za slušanje ovog mikrožanra, predstavlja pravi izbor ukoliko ste već ljubitelj žanra, ali vam treba malo svežine i lahora teškog pokrova majstora mračne fantastike.
Leave a Reply