Koliko znate bendova iz regiona da od početka zvuče svetski i da isto tako praktično od nastanka rade kako u svojoj državi tako i po Evropi ??? U gomili bitnijih festivala koje su svirali, hrvatski Overflow ima uknjižena i dva EXITA. Main stage 2007. i četiri godine kasnije Fusion stage. Uprkos tome, i dalje su za većinu ljudi kod nas ako ne totalna nepoznanica, a onda bend o kome se relativno malo zna. Da ne ponavljamo njihovu zaista impresivnu biografiju, umesto teksta o njima kojim bi ih predstavili poslužićemo se ne tako svežim, ali ipak aktuelnim intervjuom (koji je premijerno bio objavljen u jednoj od inkarnacija sajta Out Of The Darkness). Na pitanja je odgovarao alfa i omega grupe, pevač Goran Živković – Žika.
- U zvaničnoj biografiji na sajtu stoji navedeno da ste pre dvadeset godina u Italiji osetili na sopstvenoj koži šta znači biti pokraden od organizovanog kriminala, reci nam nešto više o tome ?
Bilo je to na turneji u proljeće 1994. godine. Spustili smo se sve do juga Italije i spavali na plaži jer smo imali slobodan dan. Grad kraj kojeg smo tu večer odlučili spavati zove se Ostuni. Nekoliko puta tijekom večeri dolazili su karabinjeri s dugim oružjima i govorili nam na izuzetno lošem engleskom nešto u smislu „…no good place to sleep…“ Naravno, mi smo ih ignorirali jer smo bili mladi, a kad si mlad onda misliš da si neuništiv i jako pametan. Iduće jutro probudili smo se zadivljeni prirodom u kojoj smo se nalazili, pješćana plaža, toplo more, sunce… Svi smo se, hipnotizirani, razmilili tom plažom i neoprezno ostavili kombi bez nadzora. Kad smo se vratili u kombiju više nije bilo novaca. Nekim čudom, ljubazni lopovi su odlučili da će nam ostaviti kombi i opremu i zadovoljili su se gotovinom. Do danas smo im neizmjerno zahvalni.
Na idućem koncertu imali smo prilike čuti o stalnom sukobu mafijaša i karabinjera, o dugom oružju, o čestim paležima i sličnim ljepotama.
Ostalo je iskustvo.
- Zašto vam je svojevremeno zabranjen spot „Sun is Wearing Suit of Badges“ ?
Zato jer ekipe na tadašnjim televizijama u Hrvatskoj i šire nisu imale isti smisao za humor kao i mi, pa je taj video za njih bio previše. Ukratko, nitko od njih nije imao muda pustiti video. S druge strane to nam je dosta pomoglo jer je video postao kultan, svi su bili više zainteresirani za video i za pjesmu.
- Pretpostavljam da su vas u skoro svakom intervjuu nakon izlaska albuma „Overflow&Miškina“ pitali odkud to da nakon više od dvadeset godina rada prvi put počnete pevati na maternjem jeziku, tako da moram i ovde ponoviti to pitanje ?
Hvala na pitanju. Nema nikakvih konspirativnih razloga za odluku o pjevanju na hrvatskom. Nismo imali nemoralne namjere već smo zaista htjeli probati raditi nešto potpuno drugačije. Ovaj album za nas je povratak kući i komunikacija s prošlošću našega kraja. Miškina je bio čovjek sličnih razmišljanja kao i mi i bilo nam je pravo zadovoljstvo surađivati s njim na ovom albumu. Naš sljedeći album opet će biti na engleskom.
- Da li ste ranije čuli da Miškina ima svoju ulicu u Novom Sadu?
Osobno nisam znao, ali me uopće ne čudi. Miškina ima svoju ulicu u većini sela u Podravini, a isto tako u gotovo svakom gradu u Hrvatskoj, pogotovo u sjevernoj polovici. Drago mi je da i ulica u Novom Sadu nosi njegovo ime.
- Od vaših sedam studijskih albuma prva 2 su uvrštena po izboru časopisa Rolling Stone u izbor najboljih 100 albuma 1955 – 2015 diskografija svih država ex YU a poslednji je pomenut da je u ravni s njima. Koliko vam to imponuje ili vas obavezuje ?
To je strašan kompliment. Veliko priznanje i svakako nam je drago da su ljudi koji su sastavljali listu imali i naše radove u toj mentalnoj slici razmišljanja o najboljoj glazbi u više od pola stoljeća. To je dobar osjećaj. Ne bih rekao da nas obvezuje i mislim da ne osjećamo pritisak zbog toga. Iza nas je puno iskustva i znamo da se glazba ne može forsirati. Najvažnije od svega je uživati u procesu stvaranja, a rezultati u smislu uvrštanja na neke popise najboljih onda dolaze kao šećer na kraju.
- U tri od četiri oficijelna spota sa albuma „Overflow&Miškina“ dominiraju tamne nijanse, pretpostavljam da je to da bi se vizuelno pojačala težina stihova?
Cijela priča o Miškini obojana je tragedijom i samim time vizualni dio cijelog projekta odiše sličnim tonovima.
- Kakva je situacija sa nadoknadom autorskih prava benda za album „Overflow&Miškina“? Vi dobijate samo deo za autorsku muziku ? Da li ste morali tražiti saglasnost za uglazbljivanje pesama Miškine od naslednika ?
Naravno da smo tražili suglasnost od njegovih nasljednika iako to zapravo i nismo morali jer je od smrti autora prošlo više od 75 godina i njegove pjesme su sada kulturna baština. Mi smo prije svega željeli upoznati s njegovim nasljednicima koji su svi od reda bili oduševljeni idejom o projektu iako im vrsta muzike koju sviramo nije previše bliska.
Svi su nas lijepo ugostili, uključujući i njegovu kćer, a posebno je bilo na promociji i predstavljanju albuma u njegovom Đelekovcu.
- Da li je album s stihovima Miškine samo izlet, eksperiment ili i u buduće možemo nešto slično očekivati ?
To je izlet, eksperiment, povratak kući, posjet prošlosti… Za nas je to bio veliki izazov i zato su na omotu albuma dvije puzzle jer smo tijekom stvaranja albuma često bili u nedoumicama, idemo li dobrim putem, poštujemo li ideju i djelo Miškinino… Bilo je puno samoispitivanja i promjena priče u tih godinu i pol. Uzbudljivo je bilo.
Za budućnost je teško reći. Trenutno smo na probama u potpunoj slobodi, sviramo neobavezno, bez strukture, jammamo i snimamo. Kad snimimo dosta materijala onda ćemo razmišljati o novom albumu. Prioritet nam je da se dobro zabavimo.
- Koliki su ukupni tiraži vaših albuma i koji je od njih najbolje prodavan ?
To je odlično pitanje na koje bih i ja htio znati odgovor. Mi smo radili sa mnogim izdavačima i jednostavno ne znam koje su količine albuma prodane. Zanimljivo je da je vjerojatno naše najprodavanije izdanje EP The Worm koji je izašao na talijanskoj kući i koji je rasprodan u više od 5000 kopija. Bilo je to u prvoj polovici 90tih.
- Čime ste se bavili u periodu hibernacije benda 2002 – 2004 ?
Kako tko. Neki su odlučili upisati studij, neki su pokrenuli neke poslove, ali svi smo se na neki način bavili glazbom, pa nam je bilo prirodno nastaviti svirati kao što se i dogodilo.
- Tokom svih ovih godina svirali ste sa gomilom bendova iz celog sveta, koji bendovi su vam kao osobe najbolje odgovarali i ko su najjednostavniji ljudi ?
Zaista smo svirali s mnogo znanih bendova. Meni osobno najdraži je koncert sa Pixies u Zagrebu jer su baš albumi Pixiesa krajem osamdesetih označili početak mog glazbenog „obrazovanja“. A kad pitaš za najjednostavnije ljude onda mi prvi na pamet padaju NoMeansNo(mnogi to kažu za njih – prim. Schimmu) s kojim smo se upoznali, svirali i družili se u Splitu. Oni su izvrsni, skromni i vrlo ugodni ljudi, a osjećaj kad ti oni pohvale set je neponovljiv.
- Nakon toliko vremena šta vam predstavlja bend, pretpostavljam nešto više i od zadovoljstva i posla istovremeno ?
Bend koji traje sad već četvrt vijeka je svakako više i od posla i od hobija. To je neizostavni dio života i identiteta. Bend je i obitelj i prijateljstvo i suradnja i ljubav i avantura. Svi koji su ikad imali prilike malo ozbiljnije sudjelovati u radu nekog benda znaju o čemu pričam, a još je posebnija priča kad se ostvaruju uspjesi, kad publika voli muziku koju stvaraš, kad se putuje, upoznaje zanimljive ljude. Bend je čudo!
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=Fg7KYqLxebw&w=560&h=315]
Miloš Vojnović SHIMMU
Sve fotografije preuzete sa zvanične Fb stranice benda.
Leave a Reply