Nepolitikin Zabavnik

Tajne poštarske torbe

Izaberite svoju istinu

 Zvala se sasvim obično… Jagodinka Simonović. Šalim se, zvala se Tanja. Upoznao sam je davno, stanovala je kao podstanar u jednoj kući čiji su vlasnici ko zna otkad negde u Austriji, nosivši joj pisma iz zatvora koja su se od drugih uvek razlikovala po boji, veličini, šarama na koverti i čudnim fontovima slova. Život je nije mazio, a nije ni muž, siledžija. Zaglavio je zatvor, jer je u nekoj kafanskoj tuči ubio svog „druga po piću“. Odavno je zaslužio da u bajbok ode i zbog drugih stvari. Nasilja u porodici, recimo…Ili vožnje u alkoholisanom stanju…Ili, ko zna, to je ona sorta koja svoju asocijalnost sa ponosom ističe kao prednost.
izaberi-svoju-sitinu-9
 Tanja je imala dvoje musave dece. Jedno je tek krenulo u školu, ovo drugo nije još pričalo iako mu je bilo vreme, ali, valjda od muke koja ga je zapala za to malo života, nije ni moglo. Nosila je svojih trideset i pet-šest s mukom. Teško, kao bukagije. Izgledala je starije. I mislio sam da ima više godina, ali sam jednom, kad mi je davala ličnu kartu da upišem broj pored njenog potpisa na uputnici koja joj je jednom mesečno stizala od sestre koja se „ dobro udala“ u valjevskom kraju, video godinu rođenja.
izaberi-svoju-istinu-5
Tanja je radila svašta da bi opstala, kao spremačica, u kioscima brze hrane, trafikama… Najčešće je davala sebe za pare. Kurva, prostitutka, nije volela to da radi, sama mi je priznala. Nije volela ni seks, muškarci su joj ga omrzli.

 Uvek su bili grubi prema njoj, još od četrnaeste kada ju je komšija ubedio da je normalno da muškarac od žene uzme ono što treba kad mu se prohte i kad mu je ćeif. Nije bila glupava, bila je naivna. Verovala je ljudima, bez zadrške. Lako je opraštala, zaboravljala loše stvari i potiskivala stare uspomene. Mene je zvala „poštarenko“, pozivala na kafu, koju sam uporno odbijao , znajući za „rep“ koji se vuče za njom. A nije me ni privlačila, da budem iskren, niti je bila moj tip, niti sam ja nešto „švalerast“. Godinama sam brzo, na pragu, isplaćivao tih desetak hiljada koja joj je sestra uredno slala sredinom meseca, ili tražio da se potpiše na plavu povratnicu pisma od „Centra za Socijalni rad“.
izbari-svoju-istinu-6
 Viđao sam joj mušterije, naučio da ih prepoznajem, po skrivenim pogledima, sagnutim glavama, osvrtanju… Bili su to uglavnom šoferčine, brkate, u atlet-majicama. Ponekad je naišao neki policajac ili komšija iz susedne ulice koji mi je kad sam ga provalio i hteo da napravim šalu od toga, tutnuo 500 dinara u džep kao mito da ne kažem nikom. Naravno da sam bakšiš zadržao, poštari primaju bakšiš. A naravno da sam rekao, kolegama, nekim drugarima, rođenoj ženi… Njegova žena nije saznala, a ni neće, eno je na Almaškom groblju već par godina.
crna kafa
 
 Ni sam se ne sećam kad sam prvi put ušao kod Tanje na kafu, verovatno kad sam primetio prvu modricu ispod njenog oka. Uspomena na muža koji je izašao za vikend. Nisam ni čekao da me pozove, samo sam je pitao :“Kuvaš kafu ? Bez šećera.“ Ništa se nedolično nije desilo, samo smo pričali. Prvi put, usiljeno. Nekako nezgrapno. Ona je mislila da sam konačno skupio hrabrosti da dođem kao mušterija, a ja da će me to pitati.
postman
Drugi put me je zvala da probam štrudlu sa makom koju je pravila. Bila je tvrda i sa premalo maka. Pohvalio sam je i rekao da odavno nisam jeo bolju. Znala je da lažem, ali se obradovala. Retko su joj davali komplimente u životu… Kasnije se nekako podrazumevalo da svakih desetak dana svratim na kafu, ponekad kolače ili sok. Samo jednom je pokušala da se nabacuje, nevešto, kao da nema iskustva u tome, odustala je brzo, pošto sam joj u šali rekao da nemam novaca.

Brecnula se, nije očekivala da joj dam do znanja da sam svestan čime se bavi. Znao sam da sam zabrljao, popio kafu u dva srka i maltene pobegao. Jedno vreme sam nastavio da je isplaćujem i uručujem pisma sa praga, do dana kad me bukvalno povukla za ruku i uvela u kuhinju. „Znaš, dala bih ja tebi i besplatno“, kroz smeh reče i stavi džezvu na šporet. Odgovorih joj da sam ja retka sorta koja ne vara svoju ženu, a i da sam čuo da već komšije „ispiraju usta sa poštarom koji je opet kod one kurve“ pa ne bih da im dam još više „šlagvorta“ za priču.
izaberi-svoju-istinu-4
Šalim se, poštarenko, sad moram da budem dobra ženica, izlazi mi muž iz zatvora za koji dan“. Videvši da sam začuđen, jer sam čuo da je dobio sedam godina robije u Mitrovici, dodala je : „ Izdržao je dve trećine pa ga sad puštaju. Znaš, nije on loš, samo je jako zajeban kad popije. Postane drugi čovek.“ Htedoh joj reći da sam se tih „drugih ljudi“ nagledao u životu koliko hoćeš, ali sam se ugrizao za jezik.
Warren Murphy
 Čoveka sam joj viđao posle povremeno. Bio je to visoki, žilavi polu-cigan čvornovatih ruku i zlog pogleda. Viđao sam ga kako ispija vinjake u obližnjoj kafani „Kod Đoke“, kako mudruje i nadvikuje se sa ostalim pijancima, kako tetura po ulici…
izaberi-svoju-istinu-2
Viđao sam i Tanju povremeno, sa većim ili manjim masnicama ispod oka. Starije dete je jedno vreme nosilo gips na ruci, mlađe još nije pričalo kako treba. Tanja je sve manje pričala, kad donesem pismo potpisivala je ćutke ili uz dve- tri polurazgovetne reči. Sestrinu lovu je molila da dajem komšinici, jer ako je „onaj njen“ kod kuće u tom trenutku kad je donesem, odmah joj uzme i do kraja dana popije. A kad popije, onda ih bije, manje decu, više nju… Kad ne pije – onda je nervozan i opet je tuče. Zatvoren krug. Za Tanju – deveti krug pakla.
izaberi-svoju-istinu-3
Osam, devet, možda i svih deset meseci od tog dana preporučeno pismo adresirano na Tanju Gavrilović, poslato iz valjevskog kraja izvadio sam iz korica i pripremio se da pozvonim. Podigavši glavu, primetio sam odškrinuta vrata pa sam odustao od zvonceta i krenuo da ulazim uz kucanje na dovratak. Pokušao sam da malo jače otvorim vrata, ali mi nešto iznutra nije dalo. Osetio sam priličan otpor kao da se nešto navalilo sa druge strane. Promolivši glavu, dole na podu sam primetio nečije noge i shvatio da to neko leži. U drugom ćošku čučala je Tanja provlačivši rukama kroz kosu kao da je čupa, ritmično se njihala napred-nazad praznog pogleda. Dole na podu, ružni smeđi tepih postajao je taman. Nije mi trebalo puno da shvatim šta se desilo. Konačno je pukla, dohvatila nož i izbola siledžiju…Ona u šoku, a on u paklu. Bar se nadam…

 „Gde su ti deca“ ?, upitah je više reda radi da je nešto pitam nego što sam bio zabrinut. Znao sam da ovog puta nije dozvolila da ih povredi. Nikad nisam video toliko krvi, njegova karirana košulja bila je crveno-crna, neki slatkast miris se širio sobom, a Tanja je načas podigla pogled zaustivši da nešto kaže, ali je odustala. Nastavila je da provlači rukama kroz kosu, dok sam ja zvao 92…
izaberi-svoju-istinu-7
 
Najefektniji kraj ove priče bio bi kad bih vam rekao da se obesila u ženskom zatvoru u Požarevcu, ali to jednostavno, nije istina. Ustvari, ne znam šta je istina. Čuo sam da su joj deca kod sestre, ona u zatvoru, da je dobila 10 godina za ubistvo muža. Opet, drugi su rekli kako je dobila samo dve godine uslovno, jer je bilo u samoodbrani, zbog nasilja u porodici, da je sa klincima otišla kod svojih u selo. Ko bi ga znao, iovako, istina nije popularna ovih dana. Izaberite svoju istinu…
UVIĐAJ
                                                     fotografije skinute sa interneta

(Visited 88 times, 1 visits today)

5 Comments

  1. emberica

    odlicno, odlicno!

  2. Uh, uh, fenomenalno… Obaška što jetužno, jer ima toliko Tanja na ovom svetu…

  3. Kakva priča… Surova i stvarna!

  4. Fenomenalna priča!
    Izabrala sam istinu dve godine uslovno.

  5. Vera

    Ostanes nem pred ovakvim tekstom za tren, a onda se pravis da ga nisi ni procitao jer ne mozes da promenis nista…

Leave a Reply