Naslov čuvene poeme Dušana Vasiljeva nije odabran nasumično niti slučajno. Poznate okolnosti u proteklih godinu ipo dana čine da se neki od nas osećaju kao usred ratnog stanja. Utoliko je pesma glasnija i savršeno leči dušu onog momenta čim rat zaćuti (u svojstvu primirja ili mira, videćemo uskoro).
klikom na fotografiju povećajte istu !
See It My Way
O samim bendovima se manje-više sve zna; See It My Way polagano otvaraju igre u moderno akustičarskom maniru (ništa ‘’ajmo šarage digni ruke’’ za bumere, više sreće u Porti jbg). Odmah nakon njih, stari znanci Dreddup ubacuju u šestu brzinu, kose sve pred sobom, a što ostane nepokošeno briju laserom i dovršavaju valjkom. Za kraj, relativne novajlije Latebloom (bend koji uglavnom čini ekipa okupljena oko benda Frozen Moonlight) zakucavaju igre u modernom metalkor maniru; ne moj omiljeni stil, ali svakako stil koji je držao publiku u pokretu do samog kraja, što je za respekt.
Dreddup
Atmosfera je na momente delovala kao mešavina scena u ringu iz filma Mad Max: Beyond Thunderdome, ukomponovana sa šmekom zapadnoevropskih klubova iz B flimova osamdesetih. U prevodu, savršena atmosfera za nas koji smo se uželeli alternativnih klupskih događaja, buke, urlika, zdravog pražnjenja negativne energije, prebacivanja po koje pametne s nepoznatim ljudima i stvaranja doživljaja koje nam niko ne može oduzeti. Ljudi, držite gaće, jer ovaj let u koji smo ponovo krenuli će da vas istrese naopačke.
Latebloom
fotke i pisanije : Mihajlo Janković
Leave a Reply