Nepolitikin Zabavnik

U PROLAZU

DREDDUP, ODVOJENA STVARNOST, CPR – CK13, petak, na Sretenje, 2019.

Sinoć sam u novosadskom klubu CK13 prisustvovao možda i poslednjem nastupu najvećeg srpskog industrial benda ikada – Dreddup i zato je možda ovaj njhov nastup bio emotivniji nego prethodni. Razloge prestanka koncertiranja Dreddup-a znaju svi koji prate rad ovog benda i interesuju se za zdravlje alternativne scene u Srbalja, tako da ne bih sada zalazio u detalje. Kvalitet svirke nikad nije ni bio upitan, pa smo i sinoć dobili – vrhunski industrial performans. Mihajlo Obrenov, mastermind grupe je sinoć rekao i da Dreddup studijski nastavlja svoj život i da će nastaviti da pravi novu muziku. Ne odbacuje mogućnost da će se, kad steknu uslovi bend ponovno koncertno aktivirati, ali vreme će pokazati šta će biti od svega.

Ostala dva benda koji su sinoć upriličili jedno lepo veče su dali sve od sebe da tako bude, pa su CPR, sinoć u formi trija, Jovana je svirala bas gitaru, a Rista i Peđa na svojim starim pozicijama gitara/vokal i bubnjevi, pokazali sav svoj potencijal koji je, da ne preteram, vrlo velik i ovaj mladi bend zaista ima sve preduslove da postane značajan. Vrlo usviran bend sa jasnim stavom koji ima odlične tekstove, za razliku od većine punk-rock bendova na sceni, koji su vrlo angažovani, socijalno osvešćeni i bave se stvarnim problemima mladih u društvu. Kao primer, pomenuću pesme “Lepši svet”, “Svoj”, “Zemlja”, vrlo hrabru obradu državne himne, “Bože Pravde” i po meni, ubedljivo najbolju njihovu stvar “Presudi mi”. Izuzetak je “10 gajbi piva” koju više doživljavam kao pošalicu nego ozbiljnu pesmu, ali je, apsurdno, publika, a pogotovo nekoliko mladih pankera i pre svega pankerki, oduševljeno (po)skakala na prve taktove pesme. Kao i sve grupe koje sviraju prve na koncertima na kojima nastupa više bendova, imali su problem sa malim brojem posetilaca, koji je ipak od početnih tridesetak narastao kasnije na trocifren broj ljudi.  

Odvojena Stvarnost je bend koji pleni, pre svega, svojom originalnošću, a bogami i svojom istrajnošću. Bend koji postoji još od 1992. godine mora vas bar zaintrigirati, a kada shvatite da ovakav post punk koji je sinoć, svesno i namerno, prelazio u noise rock, ne svira gotovo niko u državi, onda je red bar pogledati šta porodica Mijatović (Gordana – bas, Vasa -bubnjevi, Đorđe – gitara, vokal) pojačana atraktivnom gitaristkinjom Oliverom Nikolić ima da ponudi. A sinoć je ponudila sve što ima. Beskompromisno, energično, prljavo i žestoko. Sa povremenim problemima sa zvukom koji su izgledali zanemarljivo zbog kvaliteta svirke i pesama . Bend je iskoristio priliku da odsvira nekoliko potpuno novih kompozicija koji će se naći na albumu na kojem upravo rade u nekom od novosadskih studija, a koji se dosta razlikuju od albuma “Odvojena Stvarnost” kojim sam prilično oduševljen što sam i prikazao u napisanoj recenziji. Razlikuju se utoliko što su, brže, prljavije i bučnije od klasičnog post punka sa aktuelnog albuma sa kojeg su svirali dosta pesama, ali su i one prilagođene, ne može se baš reći novom stilu, pošto je Odvojena Stvarnost, pogotovo u svojoj prvoj fazi postojanja, negovala sličan zvuk.  Tako su “ Depresija”, “Ljubav”, “Reka”i još neke odsvirane na drugačiji način od onog na albumu, ali to publici nije uopšte smetalo jer su bend pozvali na bis.  

Dreddup je, već sam napomenuo na početku teksta, bio standardno vrhunski i nema spora da je velika šteta što ih (neko vreme, nadam se) nećemo više gledati na koncertima. Za kraj preneću samo Mihajlovu poruku fanovima “To je to, prijatelji. Vidimo se u nekom boljem vremenu kad se steknu uslovi. Do tada, nema nas više uživo. Hvala na svim ovim godinama i neiscrpnoj podršci. Voli vas dreDDup!

 

(Visited 45 times, 1 visits today)

Leave a Reply