Nepolitikin Zabavnik

U PROLAZU

FESTIVAL SRPSKOG PODZEMLJA VII- PODZEMLJE NEMA ALTERNATIVU,  AL’ IMA TUNELE

Kako sveopšte stanje i dalje nalikuje nekoj vrsti ratnog primirja ili hladnog rata, taktike provlačenja kroz guste mreže mera i zakona (za one za koje zakoni važe, jel’te) gotovo da nalikuju dovitljivosti koja se iskaže samo u vanrednim situacijama. U tim okolnostima, FSP je, kroz minimalne kompromise, prokopao tunel i spasao se od potpunog otkazivanja. Sudeći po brojnosti (obzirom na ograničenje broj posetilaca) i reakcijama publike, rizik se isplatio.

Oduševljava činjenica da starosni prosek publike većinom predstavljaju juniori. Preuranjene kritike nas matoraca na klince koji ”samo sede pred kompjuterom” nisu opravdane, jer itekako ima dece koja su željna izlaska na svirku, šutki i skakanja, posebno posle dugog perioda kada nam je svima provod bio uskraćen višim silama. Živost itekako postoji u mladosti ako neko zna da je pravilno animira. Milan Rakić i ekipa oko FSP svakako se potrudili da program upravo bude usmeren ka razdrmavanju učmalih duhova, uprkos nešto krnjem programu shodno uslovima (vizuelna umetnost imaće svoj zasebni događaj, više detalja uskoro). Ovo, naravno, ne znači da je program ostao uskraćen za bilo šta sem muzičkog programa. Odmah po ulasku u Fabriku, čeka vas šarenilo distro ponude- od standardne ponude vinila, diskova, majica, bedževa (što iz ponude Grom Records, što iz second hand ponude), preko unikatnih maski (Dina DarkArt), pokretne štamparije za majice (Smudge CSP), umetničkih dela uvek rado viđenog Damira Pavića (Septic art), unikatnih komada odeće i aksesoara (Black Barbie store, Lavirint art, Lily Flow), pa čak i palica za bubnjeve (Vorat drumsticks).  Za svakog po nešto, da ne odete praznih ruku.

kliknite na fotografiju da biste je uvećali

Kako okosnicu festivala čini muzički program, umesto puke faktografije o bendovima, slede lični utisci.

 

DAN PRVI

PROGON

Igre otvara bend Progon, u početku pred dosta stidljivom i malobrojnom publikom (možda je 7 popodne ipak prerano?), a završava svoj set pred napola popunjenom velikom salom Fabrike uz povike podrške. Death metal bez puno kompromisa, ali kao da su sve resurse uložili u tehničku navežbanost i buku, dok im je sam scenski nastup pomalo uzdržan i krut, makar u prvoj polovini seta. No, obzirom na to da su em novi bend em im je pripala nezahvalna uloga žrtvenog prvog benda, dajemo im šansu da se iskažu i pokažu pun potencijal. 

PENETRATORI

Sredina događaja odvija se u sirovom hardkor-pank maniru. Novosadski veterani Penetratori, tačno 10 godina od nastupa u susednom klubu Route 66 (ah, uspomene) zagrevaju publiku za prve šutke večeri. Mlađa publika možda ne zna njihove tekstove, što ih nije sprečilo da iskrenije uživaju u svirci nego neki ”poznavaoci” koji su se uglavnom držali po strani.

DISHUMANITY

Odmah za njima, kragujevačka mašinerija Dishumanity i šidska udarna pesnica Atomski Rat dokazuju zašto su uvek rado viđeni i dočekani pred raznovrsnom publikom. Krv, znoj, sirova energija i scenski nastup su formula koja nikad ne maši. Čak je i autor ovih redova, mimo običaja fotografa da se drže po strani, uleteo u masu.

ATOMSKI RAT

Nakon sveopšte tarapane, sastav Lednik -iako ne smanjuje buku- smiruje tempo i svojom instrumentalnom muzikom simbolično uvode dobrano izmorenu publiku u stanje smirenosti i samorefleksije. Stanje koje je više nego potrebno potpisniku ovih redova koji je od 5 sati izjutra na nogama. Sutra je ionako novi dan sa novim programom, a ovaj dan je protekao više nego zadovoljavajuće.

LEDNIK

DAN DRUGI

Celo veče bilo u znaku rolerkostera – delom zahvaljujući smotanosti ovde prisutnog autora (koji se, ipak, pojavio na vreme), a delom jer smo se drugo veče žanrovski izvozali u osmice.

FORGOTTEN SCREAM

Gosti iz Zrenjanina Forgotten Scream imali su tu čast da zagreju publiku koja se skupila u popriličnom broju, uprkos činjenici da vreme napolju nije bilo ni da otvoriš prozor, a kamoli da izađeš. Deathcore prašenje, komunikacija s publikom i scenski nastup učinili su to da, dotad mirna i pokisla, publika već krene bliže bini.

CITIZEN X

Posle njih, pravo sa Koncerta Godine 1996. dolazi sastav Citizen X. Iako dolaze iz glavnog nam grada, žanrovski zvuče kao da pripadaju Limanu II I ekipi iz škole ‘’Jovan Popović’’. Standardna pank priča, bez puno izmišljanja tople vode, ali dovoljna da pokrene ljude i da ih natera da se zapitaju ‘’Ček, kako to da nisu iz NS?’’, što se potpisnik ovih redova zapitao više puta.

CARNIVAL OF FLESH

A onda, menja se scenografija i na scenu izlazi blek metal mašinerija Carnival of Flesh. Već letimičan pogled je dovoljan da zaključite da s njima nema šale i koliko su posvećeni svom delu. Na momente me čak podsetiše na čuveni i poprilično potcenjeni bend Limbonic Art. Blek metal sirovost ukombinovana sa melodičnim pasažima poprilično je trgla sve prisutne do nivoa grupnog hedbengovanja.

OATHBRINGER

Posle ove predstave, gosti iz Kragujevca, Oathbringer, vraćaju publiku u zlatnu eru metala, zvukom koji najbliže mogu opisati kao Manilla Road kad im staviš Duracell baterije i odvrneš na 11. Članove benda znamo iz drugih KG sastava (Deadly Mosh, Motorcharge, Invisible Hate), međutim, glavna zvezda bilo je relativno novo lice, solo gitarista Pera Đorđević, za kojeg se usuđujem da kažem da je ukrao šou.

DRNCH

Čast da zatvori ovogodišnje igre pripala je lokalpatriotskoj ekipi Drnch, starim znancima ovdašnjih događaja. Iako se publika već delimično osula, najjači su ostali do kraja, a bend se potrudio da se događaj isprati kako valja i dolikuje- uz kvalitetnu tresku.

Zaključak je da, ko zaista želi, ima volju i petlju, a pre svega podršku u svom radu (što Milan Rakić za svoje višegodišnje zalaganje i samopregor svakako ima), uvek može da nađe način da održi alternativu iznad površine Ii pomogne joj da živi i razvija se. Do sledećeg gledanja očekujemo najmanje povratak na stari format festivala, a najviše ustoličenje ovog festivala kao tradicije koja je preko neophodna ovom gradu, a i državi.

tekst i fotografije :  Mihajlo “Clinical” Janković 

(Visited 704 times, 1 visits today)

Leave a Reply