Nepolitikin Zabavnik

U PROLAZU

FESTIVAL SRPSKOG PODZEMLJA VIII- Svetlo u tunelu iz kojeg se ne mora izlaziti

Kada nadzemni svet i sve njegove šarade počnu da pritiskaju sve nas koji se ne uklapamo u viziju sveta koju uporno kroji, tada nam valja sići u podzemlje. A u podzemlju svega- od vizuelne umetnosti, preko šarolike ponude raznorazne robe, do neizostavnog muzičkog sadržaja.


Odmah da raščistimo jednu potencijalno bolnu tačku s puta: posećenost.  Dok smo prošle godine u ovo vreme imali situaciju da druge ponude sadržaja nije ni bilo, sada imamo situaciju gde ista publika biva razvučena na sve 4 strane sveta jer se uželela nekomercijalnih događaja i stvaranja doživljaja koji ima da se prepričavaju godinama kasnije. Čak i kada sve to uzmemo u obzir, oba dana FSP bila su poprilično dobro posećena i ispraćena, u par momenata i premašivši očekivanja organizatora. Sada već tradicionalna manifestacija, FSP lagano ima pravo da konkuriše za jedan od simbola Novog Sada, bez preterivanja. Više nego ikad nam treba ovakvih manifestacija, posebno kada su alternativna kultura i način razmišljanja sve ugroženiji pred navalom opšte nestabilnosti i posledičnog zakockavanja glava i razmišljanja.
Shodno okolnostima, ovaj konkretan izveštaj predstavlja timski rad, s obzirom na to da je ovaj autor u petak prisustvovao koncertu legendarnih ”GBH” u klubu Fest u Zemunu. Nezgodno je kada se dva bitna dešavanja ovako poklope, no ne treba žaliti, jer smo već iskusili šta znači uželeti se događaja.

PRVI DAN
Tekst i fotografije: Aleksandra Plačkov

Pored dela od strane umetnika iz sveta muzike, publika je imala priliku i da uživa i u delima umetnika iz sveta stripa. Kako audio, tako i vizuelno, ovaj projekat i organizacija se svidela publici. 

kliknite na fotografiju da biste je uvećali !!!

Strip, kao segment je obradovao mnoge posetioce kao i izlagače, posetioci su bili oduševljeni i o tome može i da svedoči mnogobrojna prodaja stripa “Memento Mori” koji je bio izložen. Naravno, nismo iznenađeni da vidimo stripove na ovakvom dešavanju, jer je neizostavni element underground kulture. Doduše, većina publike koja je došla zbog muzičkih performansa jednako je uživala i u vizuelnom, i podjednako za njih bila zainteresovala. Među izlagačima su Bale Bulatović, Čaba Nemet, Nenad S. Lazić, Damir Pavić Septic i dr.

Od muzičkih performansa smo uživali u Voden – u, Marjan i Že-Že, i u najiščekivanijem bendu Dordeduh, koji nam dolaze iz obližnje Rumunije.

Voden je jednočlani muzički projekat, koji svoju inspiraciju vuče iz mnogih žanrova, stilova i epoha muzike i prožet je zvukom gitare. Većina bi rekla da Voden može da se opiše kao eksperimentalni projekat s obzirom na stil koji neguje. Relja Škrbić koji stoji iza ovog projekta izveo je neke od pesama sa prvog albuma “The Cult of Deep Waters”, drugog “Dreaming the Unknown”, i trećeg “The Trident”. Malo je reći da je publika bila oduševljena ovim performansom, čak i ako je bio prvi nastup za to veče, publika se odazvala i došla u velikom broju da sluša i posmatra. Podjednako su uživali i stariji fanovi kao i noviji. Doduše ovaj zvuk je više privukao omladinu, nego stariju publiku.

Marjan i Že-Že, duo projekat, u svom performansu koriste jedinstveni laserski piano, koji je naravno pored zvučne takođe i vizuelna atrakcija i privlači mnoge ljude. U igri sa sintovima, tereminom, gitarom i efektima, upoznaju publiku i uvode je u novi svet muzike. Najbolje je opisati ovo ambijentalnim, možda delom i eksperimentalnim. Svakako publika je bila zaintrigirana za ovaj performans, jer je većina po prvi put imala šansu i priliku da iskusi nešto ovako. Kao i novo iskustvo i zvuk, slušaoci nisu bili razočarani.

 

Dordeduh su stari znalci na underground sceni poznati još od 90-tih godina. Nakon razlaza Negura Bunget, kompozitorski i idejni duo Hupogrammus i Sol Faur kreiraju novi bend DORDEDUH u kojem nastavljaju svoje stvaralaštvo započeto još davne 1994. godine. Njihovi performansi donose duh prošlosti i istorije koji se iskazuje u unikatnom spoju duhovne muzike prastare Transilvanije uz korišćenje autentičnih drvenih instrumenata, ukršen motivima neofolka i prožet tonovima blek metala. Kvalitetom i unikatnošću svojih perferomansa ostavljaju publiku željnom za narednim nastupima. Celo veče publika je isčekivala njihov nastup. Zasigurno se može reći da je hala bila puna, jer najviše se ljudi obradovalo i odazvalo upravo na njih. Kao što je publika bila oduševljena njima, može se reći da su i oni bili oduševljeni publikom. Taj trenutak i scena su bili živi, nezaboravni, glasni klici i tapšanje publike je to dokazalo.

Takođe pored svih ovih dešavanja, tu su bili i štandovi koji su prikazivali, edukovali i prodavali prikaze ove kulture i umetnosti. Mogli ste naći šta god ste poželeli, od bedža, do ploča, stripova (pozdrav za ekipu Crnoslovlja), odevnih predmeta (Lucija Clothing i Smudge CSP posebno) kao i nakita. Ljudi koji su bili na štandovima su bili druželjubivi, ljubazni i pričljivi, sa željom da pomognu svima da nađu nešto što im se dopada.

DRUGI DAN
Tekst i fotografije: Mihajlo Janković

Zahvaljujući poslovičnoj saobraćajnoj kulturi i sposobnostima planiranja i organizacije nadležnih u gradskoj vlasti (čitaj- lakša saobraćajka kombinovana sa radovima na putu koji zauzimaju pola saobraćajnice), na nastup prvog benda Pustoš sam, nažalost, zakasnio, jer su svoj set završili relativno brzo. Verovaću na reč prisutnoj publici koja tvrdi kako je u pitanju bila sirovinština bez pardona i da su pred još uvek malobrojnom publikom pošteno otprašili svoj set.

Sledeći na binu izašli su stari znalci u novom ruhu. Bend Kratom je, makar žanrovski, predstavljao prijatno iznenađenje večeri, sa svojim gotovo math rok sentimentom, ritam sekcijom koja sabija (poseban pozdrav za Gagija, neka ti bas vazda grmi ovako) i gitarama kojih se ne bi postideli ni poznatiji bendovi iz podžanra.

3 AM” je stara škola hardkora i, posledično, prvi bend večeri koji je značajnije pomerio dotad mirnu i pomalo stidljivu publiku.  Brzo, energično, u lice, sve ono najbolje što se očekuje.

Novosadski festival ne može da prođe bez bar jednog novosadskog reprezenta. Shodno svom imenu, Tona je na leđa publike isporučila doslovno metričku tonu rifova, tvrde ritam sekcije i tekstova za razmišljanje. Iznenađujuća je činjenica da sam tada u publici primetio ljude za koje ne bih ni pomislio da će ikada doći. A došli su isključivo zbog Tone. Kao što rekoh, novosadski reprezent.

Sa neobičnom postavkom koja uključuje dve bas gitare, kragujevačka Larska delimično smiruje tempo, ali jednako isporučuje težinu. Precizno, istančano i distorzirano, ovaj trojac šije, savija, isporučuje energiju i poziva publiku na sonično putovanje. A njihov nastup, da se ne lažemo, zaista jeste nalikovao putovanju u nepoznato.

Iz nepoznatih terena slećemo u poznate sonične udare sa lazarevačkom epic heavy mašinerijom Claymorean. Sve ono najbolje u heavy metalu bilo je isporučeno ove večeri: epski, himnično, sa sve neodoljivom harizmom Dejane koja neprikosnoveno vlada scenom. Konačno ugostiti ovakav bend u Novom Sadu, makar i u ovako ograničenom festivalskom formatu, jeste povod za radost svih nas koji cenimo staru školu metala.

A govoreći o staroj školi, bend koji zatvara ovogodišnje izdanje festivala jedan je od retkih ekstremnih bendova u Srbiji koji je opstao punih 30 godina u kontinuitetu. Scaffold iznova dokazuje zašto su uvek rado viđeni gosti u svakoj prilici. Death metal bez puno eksperimenata, tehnikalija i palamudije- samo sirovo, oštro i udarnički. Sve ono što čoveku treba da se kvalitetno istrese.

Kada čak i u šarolikoj ponudi događaja imate ovoliku posećenost, nešto sasvim sigurno radite kako treba. A ekipa okupljena oko FSP svojim samopregalaštvom daje pozitivan primer kako se radom i istrajnošću dolazi do toga da nekomercijalna manifestacija postane popularna, ispraćena, prihvaćena i,pre svega, uvek rado posećena.

(Visited 393 times, 1 visits today)

Leave a Reply