Sinoć je u knjižari Boolevar Books sa početkom u 22h , otprilike, novosadski kantautor Milan Kerezović Keckec sa povremenom pratnjom basiste Petra Dabića nastupio u unplugged varijanti. I bila je sjajna svirka, ali ne i publika… Novosadska…
Na samom dolasku opazih više poznatih faca nego obično, onda se setih da nije bitno ko i šta svira, već da je naravno bitno biti viđen. Karta je bila simboličnih 200 kinti koja se kao vaučer može iskoristiti u istoj knjižari u narednih 30 dana. Novosadski…
Iako sam imao komplet aparaturu, popevši se na galeriju, umesto muzike zbog koje sam posetio ovaj događaj, čuo se žamor ljudi sa jedne strane, mala tiha skupina je bila sa druge strane a gomila aparata i mobilnih telefona je morala da ovekoveči, prosto fotografiše, ali sam imao utisak – najviše da napravi dokaz da su prisustvovali događaju. Neki jer su bili tu kao iskrena podrška i ljubitelji rada pomenutog autora, a većina jer je to prosto novosadski…
Zvuk je na galeriji bio horror. Jedan od gazda je nekoliko puta prolazio kroz okupljene i molio ih da se malo stišaju kako bi se nešto čulo. Ljudi su ga samo upitno gledali. Upitno? Ne, Novosadski…
U jednom momentu sam popizdeo i hteo sam da dreknem ” Tišina!!!” ali onda sam shvatio da ni to ne bi imalo efekta. Pomalo isfrustriran sedoh u prizemlje tik naspram zvučnika koji je prenosio zvuk iz miksete odozgo i shvatih da sam upravo našao mesto odakle se najbolje čuje svirka. Keckec i Dabić, povremeno, su svirali bluz, improvizovali.. Mogle su se čuti neke stvari sa prvog albuma “Keckec i acid folk orchestra” , numera Pekinše Patke – “Šta je zbližilo nas” u bluz verziji – do pesama određenih bluz muzičara i komšija! Koji su uticali na samog umetnika kroz njegovo stvaralaštvo… Sve u svemu jako dobra svirka za ljubitelje takvog zvuka. A zna se kako je istančan ukus – Novosadski…
fotografija preuzeta sa privatnog snimka
Sledeći put, a izgleda da će se Keckecov orkestar ponovo skupiti, ako budu pravili ili ako bude pravio koncert – nadam se da će to biti u nekoj rupi, gde će doći ljudi da slušaju dobar bluz, originalne tekstove i uživaju u Keckecovoj iskrenosti. Tamo gde se neće skupiti 20 lešinara da ga fotografišu kao retku zverku i kasnije komentarišu njegovu pojavu. Sve u svemu jedna vrlo dobra svirka – pokvarena gomilom šminkeraja koji nikad nije ni nestao iz kulturnog miljea novog sada, već je sad i sam u nekoj vrsti lobija, tako da se zna ” šta i čemu treba prisustvovati” a šta je ” treš i baam”. Obožavam engleziranje reči u srpskohrvatski jezik. To je tako… Novosadski…
Leave a Reply