Neverne Bebe, iskreno, trenutno sviraju drugačiju muziku od omiljenih bendova redakcije DOTKOMa (bar otkako su promenili zvuk i koncepciju benda). Ali, beskrajno poštovanje za istrajnost, muzičku virtuoznost i pre svega kvalitet koji poseduju je bio razlog za kratak razgovor sa Vladanom Vlajkom Đurđevićem, basistom i organizatorom “Nevernih Beba”. Vlajko je bio ljubazan i izašao nam u susret da odgovori na neka naša pitanja.
- Da li si bio član nekog drugog benda osim „ Nevernih beba“ ?
- Naravno… Moj prvi bend iz ranih dečačkih dana zvao se VIS “Tajne”, kasnije ‘’Meteori” sa kojima sam svirao svoje prve igranke u tadašnjem Domu omladine u Valjevu. Prva ozbiljna varijanta bila je grupa „Zemlja“ koja je kasnije prerasla u „Novu zemlju“, prvi bend u istoriji Valjeva koji je snimio LP ploču za tadašnji PGP RTB. U pitanju je bila 1985. godina. Od 1993. godine moj život su jedino i isključivo „Neverne bebe“.
- Osim bas gitare, sviraš li još neki instrument ?
- Na žalost ne, samo se služim poznavanjem gitare.
- Koliko vidim, najčešće sviraš „ Fendera“. Imaš li još koju omiljenu marku bas gitare ?
- “Fender” mi je svakako omiljena marka i moj Jazz bas je nešto što je deo mog života decenijama. Ipak, u poslednje vreme najčešće sviram Yamahu koja kao da je pravljena za mene i moj način, tj. stil sviranja.
- „ Neverne bebe“ su prošle put od progressive rock grupe do pop-rock mainstream benda. To je prirodan put ili ste svesno išli na to da vašu muziku približite širom auditorijumu ?
- Naravno da jesmo i time se ponosim. Iskreno, bilo bi jako čudno da i danas, u ovom vremenu i sa kilometražom koju smo ostvarili sviramo isto ili zvučimo isto…Šta je trebalo da pokažemo – pokazali smo… I, tada je sve bilo mnogo lakše nego danas, koliko god to čudno zvučalo. Biti veliki mainstream bend koji puni hale, gradske Trgove i sl. prostore uopšte nije lako… Ali, priznajem , jeste slatko i zadovoljstvo je veliko.
- „Gradac“ mi je vaša najomiljenija pesma. Koliko znam, to je i ime reke koja prolazi kroz valjevski kraj. Pitanje glasi : Koliko su ti te dve stvari značajne ?
- Sjajno pitanje, pre svega zahvaljujem na ovome – najomiljenija pesma. Retki su ljudi koji uopšte i preslušaju neku pesmu koja nema text, tzv. instrumental. A što se Valjeva (mog i Milanovog rodnog grada) tiče mislim da svi znaju koliko sam mu privržen i odan. Gradac je jedna od najlepših reka koja protiče na 50-ak metara od naše porodične kuće, na njoj smo odrastali i neke od najlepših stvari u životu iz tog perioda desile su se upravo tu. Tako da, odgovor je sasvim jasan – te dve stvari su mi jako značajne i važne.
- Poznato je da vas zovu i „ srpski Toto“. Svirali ste kao predgrupa na njihovom beogradskom koncertu. Jeste li upoznali Lukathera i ekipu ? Kakav su utisak ostavili na vas, kao muzičari i kao ljudi ?
- Taj nastup ispred grupe “Toto” na stadionu “TAŠ” 2006. godine bio je ostvarenje svih dečačkih snova. Naravno da smo se upoznali sa njima, posle koncerta smo sedeli zajedno u jednom lokalu na Skadarliji do duboko u noć. Postoje mnoge fotografije i neki snimci koji ostaju kao živi dokaz te prelepe priče koja se tada desila. Pored toga što su sjajni muzičari stekao sam utisak da su još bolji kao ljudi. Predivna uspomena, uvek je lepo setiti se toga.
- S kim bi rado podelio binu od svetskih muzičara ?
- U raznim fazama života taj bi se odgovor menjao, logično. Danas, sa ovim razmišljanjem i shvatanjima, apsolutno bih izabrao da to bude bend “Coldplay”…Jednostavno, prija mi njihova muzika.
- Pročitao sam da si glavni organizator u bendu. Šta to tačno iziskuje od tebe ?
- Mnogo toga, i bitnog i manje važnog…Ja sam neka spona izmedju svih i čovek koji se uvek trudi da vlada pozitivna atmosfera, Nije to uopše lako pogotovo kada krenu turneje, kombiji, hoteli, tonske probe koje ne obećavaju dobar zvuk itd. Pitanje repertoara i izbor pesama koje ćemo negde svirati takodje je u mojoj nadležnosti…Organizovanje i postavka oficijelnog sajta kao i mnogih drugih stvari vezanih za predstavljanja benda na društvenim mrežama…Itd., spisak je baš podugačak.
- Dvadeset i kusur godina na sceni sa „Nevernim Bebama“. Koji momenat bi izdvojio kao najdraži ?
- Tu nemam nikakvu dilemu – naš koncert u Kombank Areni 28.12.2013. godine je, bar za sada, vrhunac koji sam doživeo baveći se ovim prelepim poslom zvanim rokenrol.
- Po čemu se novi album „Priča o nama“ razlikuje od ostalih vaših albuma ?
- Kao i svaki prethodni, po mnogo čemu. Prvenstveno po pesmama koje su dugo i studiozno radjene, načinu na koji su otpevane, tekstovima, produkciji, aranžmanima…Mi stalno sebi postavljamo visoke standarde, nadmašiti prethodni CD “Praštam” bila je skoro nemoguća misija… Ali, posle par meseci od izlaska našeg najnovijeg CD-a jasno je da smo u tome uspeli.
- Vaše muzičko umeće je već legendarno. Koliko vremena vežbanja je potrebno da bi se došlo na taj nivo ?
- Iskreno, dosta…I kada si mlad, ali i u ovim mojim godinama…Nama nije teško ni dan danas da se zavučemo u studio par meseci i na miru pripremamo novu turneju “Priča o nama”. To je suština, uvek zvučati sveže i originalno…A to se jedino vežbanjem postiže.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=zGxfmP3Qbx0&w=560&h=315]
- Šta privatno voliš da slušaš ?
- Više ništa posebno, iskreno…Samo ono što mi prija i opušta u trenutku…Laganiju muziku, svakako.
- Vlajko Đurđević u trenucima dokolice, voli da radi šta ?
- Da šeta omiljenim Vračarom, pije kaficu sa prijateljima, ide na pijacu, gubi vreme na fejsu…
- Postoji li tvoja omiljena pesma od “Nevernih beba”, to bi naše čitaoce sigurno zanimalo?
- Nikada nisam imao dilemu i ne menjam mišljenje – to je pesma “Boja sreće” sa CD-a Neverne Bebe II iz 1997. godine.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=9znspynYzrM&w=560&h=315]
- Kada se prisetiš svog odrastanja u rodnom Valjevu, da li si već tada znao šta ćeš danas raditi ?
- Naravno da jesam, od malih nogu znao sam da ču se isključivo i jedino baviti muzikom, tu nikakva dilema nikada nije postojala.
- Neverne bebe su snimile obradu jedne od najomiljenijih pesama eks-ju prostora, “Mačku” riječke grupe “Fit” . Kako je došlo do toga ?
- Radio S je već imao projekat koji se zvao “Zvezde pevaju zvezde”…Pozvali su nas, nama se ideja dopala i trebalo je samo da izaberemo pesmu…Pošto smo, privatno, negde svi gotivili grupu “Fit” nismo imali puno dilema oko izbora pesme. Dobili smo sve neophodne dozvole i podršku od momaka iz “Fita”. Btw., naša obrada im se baš svidela. Ostalo je istorija.
- Kako vidiš današnju aktuelnu muziku i trendove koji su popularni?
- Iskreno, današnja muzika u svetu mi je prilično cool jer taj mainstream zvuk preovladava, bez obzira na sve druge pravce koji su takodje naširoko zastupljeni. Situacija kod nas, na našoj sceni mi je prosto očajna…Mladi ljudi okrenuli su se nekim drugim vrednostima i stilovima, mediji su mnogo doprineli tome…Ali, to je tema za neku širu raspravu. Završiću pozitivno – nade svakako ima a ja sam po prirodi optimista.
- Hvala veliko na razgovoru !
- Hvala i vama.
Leave a Reply