"Kuća bez krova" je moja autobiografija (Mile Kekin, intervju)

Fotografija : Roberto Pavić

I dalje smo na alternativnoj sceni, na moju kao i verujem veliku radost onih koji ovaj sajt posećuju, donosim intervju sa sjajnim rok izvođačem i tekstopiscem, koji iza sebe ima više od 30 godina muzičke karijere, dva benda različitog stila, prepoznatljiv po svom beskompromisnom stavu, jačini izgovorenog, brutalnom scenskom izrazu – Mile Kekin!

Pozdrav, Mile ! Za početak razgovora bih voleo da čujem tvoje mišljenje o muzici danas.

Mislim da je danas muzika sve prisutnija i raznovrsnija nego ikada. Teško je odrediti neki dominantni stil danas, ali kao što je uvijek i bilo, više je konfekcije i kiča nego dobrih autora i bendova. Ali ima ih, evo baš pre neki dan su me oduševili The Idles, strašan bend iz Britanije.

Na koji način se muzika danas sluša, na šta treba da se baci akcenat prilikom pravljenja neke pesme?

Sluša se većinom preko malih spravica, telefona, slušalica. Ispod mog stana je park u kojem navečer sjedi mlađa ekipa, pijucka i sluša muziku i to većinom preko mobitela, imaju neke playliste koje uključuju sve od stranog hip hopa do Yu rocka. Čini mi se da im audio kvaliteta nije presudna. Mislim da je vrlo važno prije puštanja pjesme u eter provjeriti u studiju kako ona zvuči na najmanjim zvučnicima, jer mi se čini da se danas muzika sluša većinom preko mobitela i laptopa.

Fotografija – Roberto Pavić

Kao što je, verujem, poznato svima onima koji prate tvoj rad, uveliko traje koncertna promocija solo albuma “Kuća bez krova”. Kako si došao na ideju da ponovo (pre ovoga smo imali postavu “Mile i putnici”) zaploviš u solo projekat i šta nam ovaj album suštinski novo donosi?

Skupilo se nešto pjesama koje po senzibilitetu nisu pasale Pivu pa sam odlučio napisati još nekoliko za takav konceptualni album. Tako da bi se moglo reći da sam “kuću” gradio od novih i starih cigli. Zvukom više vuče na klasični američki rock nego na žestoki sound Piva. Ideja mi je bila pokazati publici neku svoju drugu, opušteniju stranu. “Kuća bez krova” je po mnogo čemu svirana autobiografija, koju će beogradska publika čuti 4. aprila ove godine u Domu omladine. Jako se tome veselim, što ponovo dolazim u Beograd, ali i zbog super osećaja da se nakon toliko koncerata i albuma ponovno osjećam kao debitant.

Reakcije muzičkih kritičara u regionu, nakon izlaska ovog albuma su bile vrlo pozitivne, deluje da si još jednom uspeo da iznenadiš sve. U čemu je tajna, šta si dobio sa ovom grupom muzičara sa kojima si radio na snimanju i sada na koncertima, koliko se rad na albumu razlikovao od onog u Hladnom Pivu?

Pa, najveća je razlika u tome što prilikom rada na “Kući bez krova” nije bilo kompromisa. Sve je tu bilo po mom, za sve sam kriv ali i zaslužan. Iako, naravno, da su i Denyken kao producent i muzičari ti koji su dali svoj rukopis, ali sam ja taj koji ih je angažirao pa je opet sve na meni. To je na trenutke bio najteži dio posla oko albuma, odabrati pravu kombinaciju muzičara da bi dobio taj zvuk. Sa “Hladnim pivom” je puno lakše, znamo koji nam je zvuk i kako treba zvučati pjesma na kraju. Nema nekih tajni, moraš puno raditi i puno toga bacit u smeće.

Fotografija – Roberto Pavić

Čitav aranžman, kako smo zaključili, se dosta razlikuje u poređenju sa pomenutim Hladnim pivom, da li ti je neka ovakva promena prijala kako bi se muzički još više izrazio i udahnuo na taj način novi život svojoj dugogodišnjoj karijeri?

Naravno, moraš s vremena na vrijeme skrenut sa utabanih staza, jer ćeš inače početi rutinski odrađivati posao što je pogubno za bilo koju kreativnost.

Na ovom albumu imamo gostovanje Momčila Bajagića Bajage i to u pesmi “Atlantida” koja je za sve one bez zastave i himne. Neposredno pre njenog izlaska, određena grupacija je urgirala kod gradskih vlasti Karlovca, da se zabrani njegov nastup u tom gradu na jednom muzičkom festivalu, što se i desilo, a onda su organizatori pozvali Hladno pivo da uskoči na njegovo mesto što ste odlučno odbili. Kako je moguće da se danas, u 21. veku, dešavaju takve stvari, da neko zabranjuje nastupe određenih umetnika samo zato što dolaze iz zemalja sa kojima je bilo određenih istorijskih sukobljavanja, kada ćemo preležati te dečije bolesti?

Bojim se da nećemo nikad preležati dječije bolesti, da bi vlast ostala u foteljama, ratne rane ne smiju zacijeliti, rane treba stalno iznova otvarati. U regiji se politika svodi na manipuliranje ranama. Kad pogledaš Dnevnik HRT-a imaš osjećaj da rat još uvek traje. Sad se radi na tome da se rat prebaci na generaciju koja se još nije ni rodila kada je rat završio pa imaš mulce od 18 godina kojima su sviježe rane razlog zašto moraju bušit gume ili premlaćivat strane turiste i sportaše. Što se Karlovca tiče, mislim da je to bio glup potez gradonačelnika zbog kojih se grad Karlovac mjesecima provlačio kroz negativno intonirane članke i komentare. Najmanje takve stvari škode Bajagi ili Pivu, a puno više imidžu grada. Znam da u Karlovcu postoje super ljudi i udruge mladih koji nisu zaglavili u devedest prvoj i koji su živi dokaz da u Karlovcu ne žive samo zabranitelji.

Sa svojim poznatijim pank bendom, prošle godine si širom regiona proslavljao 30 burnih godina na sceni, kako ti sa ove udaljenosti izgledaju tvoji počeci i sve ono što ste prošli do sada?

Izgleda mi naivno i nevino. Nismo se samo mi mijenjali nego su se mijenjale i države i valute, nestala je klasična diskografija, dogodio se internet i promijenio se način na koji funkcionira muzička industrija. Kad pogledam što se sve izdogađalo osjećam se užasno staro.

Fotografija – Roberto Pavić

Vi ste u trenucima kada ste stvarali, iskazivali i određeni bunt prema nastupajućem kapitalističkom društvu, misiliš da može doći do novog talasa vol. 2, koliko ima bunta u mladima danas, koliko se uopšte zanimaju za svoju sadašnjost i budućnost?

Ne bih htio odokativno i s visoka suditi o revolucionarnom potencijalu mladih. Mislim da je novi talas bio i prošao. Današnji klinci imaju svoj način borbe. Čini mi se da su tu pogotovu reperi preuzeli ulogu aktivista i kritičara društva.

Velike polemike se vode u vezi vašeg muzičkog pravca, počeci su bili agresivni, pesme u trajanju od jednog minuta, bez veće melodičnosti, pratili ste pank kulturu. Kroz godine je to sve postalo mekše, melodičnije, ozbiljnije, zašto se na tu promenu gleda negativno ili kao na neku izdaju ideje i slično, da li je baviti se danas na isti način nečim što je rađeno pre 30 godina promašena tema?

Mislim da bi se davno raspali da se nismo mijenjali kroz godine. Prvenstveno zato što bi nam dosadilo raditi po špranci, nije dobro kad postaneš najamni radnik publike. Treba ih tu i tamo razočarati da im ostaneš zanimljiv. Radimo na isti način već trideset godina, zabijemo se u garažu i ne izlazimo dok svima sve nije super.

Fotografija : Atila Sabo

Jedna od stvari koja je, po mom skromnom mišljenju, doprinela prepoznatljivosti i uspehu Hladnog piva jeste svakako široki dijapazon tema koje se obrađuju u pesmama, te ste na taj način pridobili dosta ljudi koji su se tu pronašli, da li je to svesno rađeno?

Hajde, super da je i to netko primjetio. Da, stvarno mislim da ima malo bendova koji se mogu pohvaliti takvim dijapazonom tema. Uvijek smo pokušavali raditi pjesme sa kojima se ljudi mogu identificirati. Za to je potrebno da se opiše puno različitih situacija i likova.

Poznato je da si ti autor svih tekstova, kako ti po pravilu dolazi inspiracija za pisanje, šta za tebe predstavlja vreme provedeno sa olovkom i papirom ili tastaturom kompjutera?

Dolazi sa svih strana, od ljudi, knjiga , filmova, a najviše od činjenice da nisam po prirodi nešto skuliran, puno se živciram, reagiram i zapravo sam dosta težak karakter.

Fotografija – Roberto Pavić

Sa čim voliš da se zanimaš kada nisi u studiju i ne smišljaš novu pesmu?

Volim da igram nogomet, gledam filmove i serije, čitam i pijem u dobrom društvu.

Često ste svirali u Srbiji, ovde ste jako popularni, koncert na Kalemegdanu je bio spektakularan, uz nezaboravne nastupe na Ušću i u Hali sportova. Koliko vam znači ovo tržište, koja je tačka spajanja vas i svih u regionu i da li je kruna nekog benda sa ovih prostora da ostvari značajan nastup u Beogradu?

Beograd je najveći grad u Ex Yu i tu smo rekli sve o važnosti za bilo čiju regionalnu karijeru. Ali nismo nikad pristupali drugačije Beogradu nego drugim gradovima, uvijek smo dolazili zbog fanova, pa i onda kada nije bilo tržišta i financijskog rezona, puno puta smo se vraćali sa koncerata u minusu i vjerovali da će nam se jednog dana vratiti i što se i dogodilo.

Za kraj ovog razgovora želim da ti izrazim veliku zahvalnost na izdvojenom vremenu. Zamolio bih te da za naše čitaoce otkriješ, šta mogu da očekuju od tebe u budućnosti po pitanju oba benda sa kojima aktivno radiš?

Pivo ima već sad dogovoreno tridesetak svirki do kraja godine, a što se mog malog solo proizvoda tiče, evo me, 15. 03. u Sarajevu, 16. 03. u Zagrebu i kao što rekoh 4. aprila u Beogradu u Domu omladine, u sali Amerikana, a 20. 06. na Arsenal festu u Kragujevcu. Sve u svemu kako je krenulo bit će ovo godina puna putovanja i muzike što me baš veseli.