Pisati recenziju ili prikaz koncerta benda koji volite i za koji se može reći da ste fan onako do koske je poprilično nezahvalno jer je teško biti objektivan. Opet, s druge strane, recenzija i mora biti subjektrivno viđenje nekog dela jer drugačije ne bi ni imala smisla…
…Dakle, došli nam Pešić i ekipa na noge, u Novi Sad, posle četiri godine nanovo. Malo privatni razlozi (čitaj – ženidba, rođenje deteta), malo pandemija i zabrane, tek, nismo se videli dosta dugo. Poslednji album, “This Time Next Year” izašao je još 12. decembra 2020. Dakle još pre godinu i po dana i nije imao svoju pravu promociju gotovo nikako. Sa željom da ga predstave Novosadistima, a i da se još malo uvežbaju pred 7. maj kad bend pravi feštu u Beogradu, dođoše (iz drugog pokušaja, prvi je bio zakazan za početak aprila, al iz objektivnih razloga je otkazan) u njima (a tek nama😊) dobro poznati CK13 .
Ovog puta bez predgrupe, ili kako se danas politički korektno kaže, benda podrške, ali i bez nekih članova benda (koji su ovaj put bili zamenjeni matricom (nisam baš oduševljen tom idejom, ali gazda Dule reče da je to bio iznuđen i neminovan potez)) Rain Delay se predstavio (nažalost, malobrojnoj ili bolje reći nedovoljno brojnoj) publici hronološkim šetanjem kroz skoro dvadesetogodišnju karijeru i kroz sve albume. (Iz nekog razloga bio je skrajnut prvi, “As I Bequeath My Yesterday”, ali pošto je zvučno baš potpuno drugačiji od svih drugih, možda je to i razumljiv potez).
Da budem iskren, svirka mi nije počela baš onako kako sam navikao od njih, bili su malo neuigrani, bilo je malo problema sa zvukom, kašnjenja ili žurenja matrice, ali je do negde treće-ćetvrte pesme sve to ispravljeno. Fudbalskim rečnikom, bilo je nekoliko pogrešnih pasova u blizini sopstvenog šesnaesterca, ali protivnik to nije iskoristio.
Već od “Falling Asleep In Real Time” I “Veneta”sve je pošlo na bolje i do kraja je bend samo dizao tenziju i delovao samouvereno i sigurno. Tipično za prave i kvalitetne grupe a ja to mišljenje o Rain Delay-u imam sve vreme.
Triptih mojih najomiljenijih pesama benda počeo je sa “Par Ti San Marco”, nastavljen “Krilatim lavom” i efektno poentiran sa “Providence”. Bilo je tu i direktnih posveta upućenim nekim fanovima i nekim gradovima, ali to nije toliko važno. Važnije je da su u te tri pesme pokazali apsolutno sve kvalitete koje poseduju. Pre svega sposobnost pretrčavanja iz žanra u žanr, veliko umeće kontrolisanja ritma i tempa, kao i prelaske iz clean vokala u growl i obrnuto. Naročito mi se dopao novi aranžman za “Providence” koja je iz apsolutnog pop hita, kontranapadom bubnjara Antonia Maletina prešla u hardcore, da bi dobila funky groove završetak. Maestralno…
…Uostalom, to i jeste jedan od razloga zašto toliko volim ovaj bend. Ta lakoća šetanja žanrovima i apsolutno odsustvo robovanja muzičkim klišeima. Jasno mi je da baš zbog toga neće steći veliku popularnost, jer je publika (to je globalan problem, ne samo naš) navikla da muziku postavlja u fijoke, da svakom bendu, pa i svakoj pesmi odredi žanr, stil i podžanr kako bi se lakše deklarisali. OK, nije da obožavam ni one što “vole svaku dobru muziku, od Silvane do Nirvane”. Tek ti ne znaju šta vole i šta hoće…
…Elem, ne pomenuh vokalnu prodršku dveju devojaka, Gordane Georgijević i Vande (da, zaista se tako zovem😊) Marijanski koje su ceo utisak o svirci podigle na viši nivo. I sam Pešić mi je u kratkoj izjavi pre koncerta priznao da se bend delom vratio na koncept “Lepotica i zver” pa su se sinoć u brojnim pesmama preklapali duboki muški growl i visoki ženski sopran što je odavno “trademark” mnogih gothic/doom pesama i bendova. Naravno, Rain Delay nije samo još jedan bend za darkere, nego ljubitelji mnogih pomenutih fijoka mogu naći ponešto za sebe. Svega tu ima, i death metal elemenata i prog uticaja i post-hardcore, metalcore i drugog korova…Neki bi rekli papazjanija, a ja bih pre uporedio sa šopskom salatom, sa zrelim paradajzom punog ukusa, sočnim krastavcima I fino narendanim ekstra kvalitetnim sirom. Baš kakvu sam pojeo neki dan u “Velikoj Skadarliji” 😊.
No, vratimo se svirci, negde na pola koncerta, značajan broj publike je izašao u dvorište da zapali cigaretu i uhvati malo vazduha (u sali je zabranjeno pušenje), ali su negde se na prve taktove “ Dorćol Late Recon” i naslovne pesme prošlog albuma, “ Selenophilia” ubrzano vratili jer je i počeo “ubrzani” deo koncerta. Nešto kraće i svedenije pesme su odlika kasnijeg opusa benda, ali ne nužno jer i u poslednje vreme NS-BG ekipa zna da nas prebaci u sasvim drugačiji mod. Primer je “The Grand Summer” koja je skoro klasičan latino pop hit a Dušan se nakratko pretvorio u Karlosa Santanu, čak sam primetio da su mu i brkovi u tom trenutku počeli da rastu. To navodim baš zato jer su koji minut pre toga “ubili boga” u instrumentima i galopirajući odsvirali “Scornful Cry” a Pešić je izgledao toliko ljut na ceo svet da sam se iz predostrožnosti malo odmakao od bine. Šio je sigurno, sigurno je. Ako niste znali, on je majstor borilačkih veština u slobodnom vremenu, tako da nisam hteo da iskušavam sreću. Mi, Bačvani smo miroljubivi ljudi i ne znamo da se bijemo…
Dakle, do kraja smo čuli i “Sienu”, još jedan “Recon”, ovaj put sa orijentalnim motivima gde nam je gitarista Predrag Andrejević pokazao svo svoje umeće i da ne bi imao problema da svira, kad bi ga pozvali. u orijentalnim metal sastavima tipa Myrath ili Orphaned Land.
Za sam svršetak smo dobili obradu Tristanie i bis.
Bis, posle 22 pesme ? Naravno, “In Pursuit Of Wonders” još jedared, ovaj put odsvirani otpevan još bolje i upečatljivije.
Dva i po sata, šta ćete više. Momci i devojke su dali sve od sebe, istresli svu energiju, dobro se preznojali, ali poslovično hladna novosadska publika im je to vratila tek na momente , tek u tragovima i prilično pojedinačno.
Biće prilike da se popravimo, I mi i bend, najesen, kada će nam ponovo doći. Verovatno u punom sastavu. I mi i oni.
Još nešto, bili su najavljeni brojni gosti, ali se, eto niko od njih nije pojavio, razlozi su zaista opravdani, pa je bilo i nekih improvizacija u hodu. Ta činjenica nikako nije umanjila moj utisak o koncertu. Ponovo smo dobili sve vrline koje Rain Delay poseduje, kvalitet, usviranost, neočekivanost i bekstvo iz klišea.
Leave a Reply