Nedavno smo u Srbiji ugostili jednog dragog gosta iz Hrvatske. Mini turneja maksimalnog pozitivca i pratećeg mu benda sadržala je koncerte u Novom Sadu, Zemunu i Požarevcu. Na ovoj poslednjoj stanici, u klubu KB u Požarevcu, govorio je za Dotkom legendarni Mile Kekin.
D : Mile, mnogi poštovaoci Hladnog Piva su se verovatno zabrinuli za budućnost tvog matičnog benda. Kakva je zapravo situacija?
M : Hladno pivo i dalje funkcionira. Radimo sad nove pjesme. Nedavno smo izdali svoje pivo – Hladno Pivo, tako se i zove. Dobro se i prodaje. Paralelno radimo na singlu. Ja se nadam da će se pojaviti na proljeće. Imamo do kraja godine već sad dogovorenih preko 30 koncerata. Znači, intenzivno sviramo, na putu smo…
Ja želim i dalje održavat u životu moju solo putanju, jer uživam jako u njoj. Ona mi daje jednu priliku da se izrazim na neki drugi način. I da možda malo više i pričam, više se zezam i malo da odmorim više na bini nego sa Hladnim Pivom koje je jako energično i svi znamo kako zvuči Hladno Pivo. Uglavnom, ne bih se htio lišiti niti jedne od te dvije svoje karijere, da tako kažem.
D : Kako bi opisao žanrovsku razliku između Hladnog Piva i ovog tvog novog projekta?
M : Ovo novo je više žanrovski u nekom američkom folk-rocku, imamo izlete i irske muzike, akustičniji je album i tematski su tekstovi, autobiografski. Dok je Hladno Pivo energičan bend pun cinizma, pun energije i žestokih rifova. To su sasvim dva druga filma koji dijele jednog istog pevača i autora. Taj dualizam mi treba da mogu biti neograničen. Da mogu svaku ideju izvesti, treba mi više ventila.
D : Ovde je u određenim muzičkim i drugim krugovima bila sa posebnom pažnjom prihvaćena antifašistička pesma „Ja nisam vaš“. Šta je bila tvoja osnovna ideja i povod da snimiš takvu pesmu?
M : Ja sam napravio tu pjesmu sa namerom da izmenim situaciju u kojoj će moje dijete jednog dana gledati neki ratni film i neće znat za koga da navija u Drugom svjetskom ratu. Ne samo u Hrvatskoj, to se nažalost događa i u Srbiji i u Bosni. Donosi se taj neki revizionizam koji pokušava apsolutno zlo relativizirati i neke vrlo mračne spodobe, kvinslinge, izdajice učiniti svecima. Zapravo je to bio jedan moj sat povijesti iliti historije sročen u manje od dvije minute, koji je izazvao snažnu reakciju u Hrvatskoj i u regiji. To me je malo i začudilo, jer sam mislio da je to nešto što se podrazumijeva. Antifašizam bi trebao biti temelj svakog ustava europskog, kao što i je. Zabrinjavajuće je što je ta pjesma doživjela takav jedan odjek. U Hrvatskoj su mi ljudi čestitali na ulici i doživjeo sam jako malo negativnih reakcija. Jedino što su me ti neki „kanalizacijski portali“ kako im ja tepam, uzeli na metu, ali to je meni mala cijena toga što mogu stati na pravu stranu u datom trenutku. Također i na neki način malo i privuć pažnju na sebe, a da se ne moram skinuti. 😀
D : Kao Let 3?
M : Hahaha, pa nisam mislio na Let 3, nego na neke druge izvođače. Ne moram si kupiti skupu jahtu. U svojoj sobi sam snimio pjesmu kamerom i napravio više neke medijske frke nego mnogi koji se zbog toga rastaju ili kupuju tigrove za po kući. 😀
D : U toku svirke si pomenuo da te je jedna drugarica svojevremeno nazvala „pičkopaćenikom“. Da li ti je ta osobina pomogla da uđeš u psihologiju lika Saše u seriji „Bitange i princeze“? 😀
M : Je, vjerojatno je režiser prepoznao taj moj „pičkopaćenički“ potencijal. Nevjerojatno je to kako su ljudi jako seksualno frustrirani i onda im je taj lik dao nekakav identifikacijski moment. On je bio i šarmantan, na neki svoj nastrani način, ali i opet dovoljno simpatičan da se ljudi mogu sa njim poistovjetiti. Kad se to snimalo, ja nisam ni slutio koliki će to imati odjek u cijeloj regiji. Mislio sam da je to jako „zagrebačka“ serija i da ona neće dobacit daleko. Ima taj jak zagrebački moment, sleng i to sve. Međutim, ona je daleko dobacila u cijeloj regiji i to me je iznenadilo. Mnogi ljudi u Srbiji i Bosni me više znaju po toj ulozi nego po Hladnom Pivu i drugim muzičkim aktivnostima…
sa Miletom razgovarao i intervju priredio DRAGAN TOZA MILANOVIĆ
Leave a Reply