Nepolitikin Zabavnik

VINYL

1988.-2018. (Albumi koji su nadživeli “zub vremena”) – PART ONE

Trideset godina je nekad polovina ljudskog života. Pre trideset godina se mnogi čitaoci ovog našeg web-magazina nisu ni rodili. Pre trideset godina bila je 1988. godina. Godina ekstremno važna i plodna za rokenrol. Naime, izašlo je pregršt sjajnih albuma koji su izdržali test vremena i koji, evo, trideset godina kasnije, zvuče sjajno i sveže kao da su sad izašli. U ovom članku smo rešili da vas podsetimo na neke od  njih. Poređani su po provizornom redu tek toliko da postoji neka lista, a to nikako ne znači da su albumi na dnu liste lošiji od onih na vrhu, već su u pitanju nijanse ili lične simpatije pisca ovog teksta. I da…Na ovoj listi su albumi koji mogu da potpadnu pod pojam alternativni rok. Metal i hard rok lista će biti obrađena u posebnom članku. Pa da počnemo…

  1. R.E.M. – THE GREEN

The Green je album koji je R.E.M. konačno ubacio u „prvu ligu“. Nekoliko sjajnih pesama postali su radijski hitovi, a album je došao do dvanaestog mesta američke Top liste. Sa ploče su za sva vremena ostale „Orange Crush“, Stand“ i naročito „Pop Song 89.“ Majkl Stajp je priznao da su posle ovog albuma njihove turneje bile veće i posećenije, a cena njihovih „usluga“ „otišla u nebo“.

  1. THE SUGARCUBES – LIFES TOO GOD

Za mnoge slušaoce, ovaj album je bio prvo upoznavanje sa islandskom muzičkom scenom. Isto tako, za većinu je to bio i prvi put da čuje glas fenomenalne Bjork Gudmundsdottir koja se odavno upisala u besmrtnike rok muzike. I da nije tih činjenica, ovaj album zavređuje vašu pažnju, jer  je sjajna mešavina post-punk zvuka I pop-art vizuelizacije sa duhovitim, otkačenim tekstovima. Pesme kao što su “ Birthday”, “Coldsweat” I “Deus” I dan-danas zvuče sveže, poletno I sjajno.

  1. MORISSEY – VIVA HATE

Prvi solo album posle raspada The Smiths, izašao samo šest meseci  kasnije bio je znak da je Morisi itekako planirao solo karijeru. Album je trenutno po izlasku zaposeo vrhove britanskih Top lista, a singlovi „Sudehead“, „Little Man,What Now“ i naročito „ Everyday Is Like Sunday“ se i u današnje vreme mogu čuti na radio stanicama koje drže do svog kredibiliteta. Bila je to najava sjajne solo karijere Stivena Patricka Morissey-a.

  1. BUTTHOLE SURFERS – HAIRWAY TO STEVEN

Četvrti album ovih „šizofrenih“ Amera je doneo nešto svedeniji zvuk i manje eksperimenata što je uticalo na to da veći broj ljudi shvate poruku koji je ovaj neobičan bend nosio. „Jimi“, „Rocky“, „Fast“ su pesme koje i danas vrlo rado slušam.

  1. DINOSAUR JR. – BUG

U jednoj recenziji ovog albuma objavljenoj pre mnogo godina pročitao sam :“Ovo je album za sva vremena i sva duševna stanja. Kad ste srečni, pustite BUG, kad ste tužni, pustite BUG, kad ste sjebani, pustite BUG. Dovoljno ?  „Freak Scene“, „Let It Ride“, „No Bones“…

  1. THE PIXIES – SURFER ROSA

Neki kažu da je ovo album koji je promenio „indie“ scenu. Moram priznati da je ovo album koji mi  je zvučao prilično neobično kada sam ga prvi put čuo i nisam ga odmah shvatio na pravilan način, što tada nije ni bilo čudno, jer sam bio zadrti metalac. Nervozni glas Black Francisa i zamućen zvuk njegove gitare, kao i mamutski bubanj Davida Loveringa potpomognut fascinatninm basom Kim Deal posle toliko godina mi mnogo više znače i češće slušam ovaj album. Trebalo je dosta vremena da shvatim veličinu jednog Steve Albini-ja  koji je producirao ovu ploču.

  1. SONIC YOUTH – DAYDREAM NATION

Sam Thurston Moore je priznao da je ovaj album rađen na krilima „Velvet Underground“-a i pod jakim uticajem Neil-a Young-a. To se i oseti, naravno, mada je sonikjutovski pečat sveprisutan. Mešavina artikulisane buke i pop senzibiliteta u skoro sedamdeset minuta srednjeg tempa na ovom albumu je izrodila nekoliko fenomenalnih stvari kao što su „Teenage Riot“, „Silver Rocket“ ili “Providence“.  Sjajna ploča, zaista.

  1. NICK CAVE & THE BAD SEEDS – TENDER PRAY

Iako sam Cave nikako nije zadovoljan ovim albumom, prvenstveno produkcijom i nekim aranžmanskim rešenjima ostale su neke pesme za sva vremena. I danas rado pustim stvari kao što su „ Deanna“,“The Mercy Seat“ ili „Sugar,Sugar,Sugar“. Na veličinu jednog Nicka Cave-a sigurno ne moram da podsećam, a ovo mu je jedan od boljih albuma, pa vi vidite zašto je „Tender Pray“ značajan.

  1. MY BLOODY VALENTINE – ISN’T ANYTHING

Po nekima je ovo prvi „shoegaze“ album ikada, mada su po nekima LOOP na albumu „Heavens End“ već utrli put alternativnom zvuku punom fuziranih gitara i melanholičnog glasa. Bez obzira na sve „Isn’t Anything“ spada u red najboljih indie albuma ikada jer u sebi nosi čistu emociju i daruje prekrasne pesme kao što su „Feed Me With Your Kiss“, „ Cupid Come“ i „Lose My Breath“. Od početka sam zavoleo ovaj bend, a da nisam ni sam znao zašto i to je potrajalo do današnjih dana.

https://www.youtube.com/watch?v=s6I3JGzJAdM

  1. PUBLIC ENEMY – IT TAKES A NATION OF MILLIONS TO HOLD US BACK

Ono što rap i hip-hop treba da budu – kritika društva i negativnih pojava u njemu su prvi uspešno doneli PUBLIC ENEMY. Iako zaista ne volim taj žanr popularne muzike, uvek sam cenio ovaj bend jer je svoju priču pričao na meni blizak način. „Dont Believe The Hype“, „Bring The Noise“ ( koji mi je i otkrio ovu gromadu od benda jer su sarađivali sa tada, meni omiljenim, ANTHRAX-ima), „She Watchs Channel Zero“, „Prophets Of Rage“ i još gomila priča i slika iz Amerike sa kraja osamdesetih i danas zvuče fenomenalno i aktuelno. Apsolutna preporuka za sve koji ne vole hip-hop, a hteli bi da se edukuju…

  1. THE POGUES – IF I SHOULD FALL FROM GRACE WITH GOD

Fiesta“ je bila verovatno prva pesma koju sam čuo od“The Pogues“ i koja me je zaintrigirala da malo bolje istražim ove keltske pankere. Ovaj album sam zavoleo od prvog slušanja i ni dan-danas ne mogu da se odlučim koja mi je pesma na njemu najdraža –”Turkish Song of the Damned”, “Lullaby of London”, “The Broad Majestic Shannon” ili već pomenuta “Fiesta” . “Fairytale Of New York” je jedna od himni moje generacije od dana kada smo je čuli. Ako poželite da se pobliže upoznate sa diskografijom The Pogues obavezno počnite od ovog albuma.

  1. JANES ADDICTION – NOTHING SHOCKING

Šta reći o ovomalbumu. Apsolutno niotkuda debi album Perry Farrel-a, Dave-a Navarra i družine doneo je sjajni konglomerat punka, funka i metala. Pregršt hitova kao što su „Jane says“,“ Summertime Rolls“ i „Mountain Song“ već  trideset godina nalaze mesto u mojoj plejlisti.

  1. COWBOY JUNKIES – THE TRINITY SESSION

Trinity Session“ je bio ogromno otkrovenje za mene. Pedeset dva minuta „lazy“ atmosfere, brutalno sporog ritma i anđeoski glas Margo Timmins su odrednice ovog sjajnog albuma. Dve odlično odabrane obrade „ If So Lonesome I Could Cry“, Hanka Williamsa i pogotovo „Sweet Jane“, veličanstvenog Lou Reeda upotpunile su sadržaj ploče prepune sjajnim pesmama kao “Mining for Gold”, “Misguided Angel” I pogotovo “ Blue Moon Revisited (Song ForElvis)”. Ako hoćete da se odmorite od svakodnevice ovo je ploča koja definitivno “leči dušu”.

https://www.youtube.com/watch?v=HWrBnvDzz2k

  1. LIVING COLOUR – VIVID

Kada “crnci praše hard rock” je verovatno najbliži opis onoga što se može čuti na ovoj ploči, ali ne bih da ispadnem rasista, jer to i nisam, pa ću samo reći da je “duh Džimi Hendriksa zaposeo kompletan Living Colour kada su snimali ovaj album i uz lični pečat doneli su svetu jednu od najboljih ploča rokenrola ikada. Svih jedanaest pesama su fenomenalne, prepune energije i kontrolisanog besa koji čak na pojedinim mestima teraju na igru ( kao u “What’s Your Favorite Color? (Theme Song)” gde preovlađuje funk šmek). Pomenuću samo još “Cult Of Personality”, “Funny Vibe” (gde gostuju featuring Chuck D. i Flavor Flav  iz već pominjanih PUBLIC ENEMY) ili “Desperate People”. Da li vam je sad jasno kakva je ovo albumčina ?

  1. FISHBONE – TRUTH & SOUL

Tri četvrt sata prođe kao tren kada slušate ovaj album. Raznovrstan, poletan, veseo sa puno hitova. Ono što Fishbone sviraju možete zvati i funk-metal i ska-punk i black hard rock, ali energija je sveprisutna i pogotovo na ovoj ploči dali su sve od sebe da naprave svoju esenciju rokenrola. Pronaći i poslušati pod obavezno. Pikovi albuma su svakako – „Freddies Dead“(obrada sjajnog Curisa Mayfielda), „Ma & Pa ( za mene, hit za sva vremena), “Question of Life“, “Pouring Rain” ili fenomenalna “I Like To Hide Behind My Glasses” a ni ostale pesme ni najmanje ne zaostaju, tako da čine ovaj album jednim od meni najomiljenijih svih vremena.

To bi bio presek nekih meni sjajnih albuma iz tog vremena, a verujem da i vi među ovih 15 pobrojanih ploča imate neke svoje favorite. Uskoro sledi nastavak priče o fenomenalnoj 1988.-oj godini i podsećanje na neke sjajne metal albume. Dotle, čitajte DOTKOM…

(Visited 66 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. Brian Eno – David Byrne – My Life In The Bush , Can – Soundtracks

Leave a Reply