Moj prvi susret sa “Atomcima” je bio kroz priču starijih momaka iz mog kraja koji su hvalili jedan bend iz Pule na tek završenom BOOM festivalu u Novom Sadu 1977. godine. Govorili su kako “prže”, kako imaju sjajne tekstove i odličnog pevača. Meni je sve to još bilo prilično nejasno, jer sam tek počeo da otkrivam Bitlse i “kontam” da mi se zvuk distorzirane gitare dopada. Nekih dve ili tri godine kasnije dobio sam u paketu ploče “Ne cvikaj generacijo”, “Infarkt” i “U vremenu horoskopa” (već se ne sećam ni od koga ?) i za cirka desetak dana objavio svima : “Atomsko Sklonište je najbolji jugoslovenski bend”. Naravno, od tada je prošlo skoro četiri decenije i moj muzički ukus se stalno menjao, širio, produbljivao…Ne mogu reći da su mi i dalje najbolji, jer taj epitet zaista zavisi od niza faktora, ali da su blizu vrha to je nepobitna činjenica. Atomsko Sklonište su jedan od bendova koji su obeležili moje odrastanje i mladost, a i dan-danas ih rado poslušam. “Pomorac sam majko”, “Olujni mornar”, “Kinematograf našeg djetinjstva”, “Pakleni vozači” , “Johnny” i mogao bih da nabrojim bar još 20 pesama koje obožavam od ovih pulskih legendi, a i ostatak diskografije često se čuje iz mojih zvučnika.
Ostatak priče o Atomskom skloništu i zvaničnu biografiju ću prepisati sa sajta Radio Šumadinac https://www.radiosumadinac.org/biografije-izvodjaca-zabavne-muzike/10562-atomsko-skloniste-biografija.html
Predistorija grupe zadire u 1968. godinu kada je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli premijerno izvedena predstava “Atomsko sklonište” koju je režirao pesnik Boško Obradović. Za tu predstavu reditelj je napravio izbor iz svetske antiratne poezije, a uvrstio je i svoje pesme “Kuga u Danangu” (protiv rata u Vijetnamu) i “Vaclavske Namjesti” (protiv vojne intervencije Sovjetskog Saveza u Čehoslovačkoj). Budući da je Obradović dugo godina negovao ideju o formiranju rock grupe koja bi radila muziku na njegove tekstove, jednom prilikom je ispred pulske kafane “Jadran” gde su se okupljali muzičari, nekolicini iskusnih instrumentalista ponudio fasciklu sa svojim tekstovima.
Ubrzo je napravljen i dogovor o zajedničkom radu i oformljen je bend Atomsko sklonište. Bilo je to 26. februara 1977. godine, a grupu su činili su basista Bruno Langer (ex Boomerang), pevač Serđo Blažić, gitarista Dragan Gužvan, klavijaturista Eduard Kancelar, bubnjar Saša Dadić i Rudolf Grum koji je pevao prateće vokale. Prvi veći uspeh grupa je postigla na BOOM festivalu u Novom Sadu decembra 1977. godine. U proleće 1978. godine učestvovali su na Omladinskom festivalu u Subotici, a ubrzo im je izašao prvi LP “Ne cvikaj, generacijo”; na kome su precizno formulisali hard rock zvuk sa antiratnim i kataklizmičnim tekstovima koji su dosta dugovali u to vreme već demodiranoj hipi ideologiji. Debi im donosi prve hitove “Pomorac sam majko”;, “Kinematograf našeg djetinjstva”; i “Ne cvikaj, generacijo”; Na samom početku grupa je prigrabila interesovanje javnosti svojim najavama da sviraju punk (mada su kasnije priznali da nisu ni znali o čemu je reč), pocepanom odećom u kojoj su nastupali i efektnim fotografijama koje im je realizovao Mariborčanin Tone Stojko. Saradnju sa porodicom Stojko proširili su kada su Tonetovoj supruzi Neci Falk snimili matricu za pesmu “Zaspao si u mojoj kosi”. Drugi album “Infarkt”, opremljen knjigom fotografija Toneta Stojka, doneo im je nove koncertne favorite “Pakleni vozači” “Djevojka br. 8” Zbog obaveza prema fakultetu grupu je napustio Eduard Kancelar, a zamenio ga Paul Bilandžić. Svoje pozicije učvršćuju na dobro uvežbanim koncertima obogaćenim scenografijom sastavljenom od bodljikavih žica a jednom prilikom, u Ijubljanskoj hali Tivoli, iznad bine je bilo razapeto trista kišobrana. Grupa regrutuje vernu publiku, ali postaje ćesta meta dela kritike koja im najčešće upućuje zamerke zbog nategnutosti Obradovićevih tekstova. Na negativne kritike reaguju otvorenim pismima u kojima se razračunavaju sa novinarima koji im nisu po volji.
Treći album uz veliku medijsku kampanju snimaju na poluostrvu Stoja u blizini Pule u pokretnom studiju Mobile One koji su upravo pre njih koristili AC/DC za snimanje koncertnog albuma. U produkciji Džona Ečelsa (John Etchells) i Bila Einsvorta (Bill Ainsworth) 1980. godine nastaje ploča “U vremenu horoskopa”. U tom periodu Paul Bilandžić više nije bio dan grupe, jer je osnovao svoj Lilihip i Sklonište nastavlja kao kvartet. Živi album “Atomska trilogija” snimaju leta 1980. godine na koncertu u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Već sledeće godine izlazi album “Extrauterina” (Vanmaterič;na trudnoća) sa istim producentima, ali ovog puta u francuskom Super Bear studiju gde su pre njih radili Elton Džon , Kejt Buš i Pink Floyd. Muzičku novost na ploči predstavlja uvodenje harmonike u pesmi “Smanji gas”. Dobijaju i novog bubnjara Zdravka Širolu, a posle ove ploče raskidaju saradnju sa Boškom Obradovićem. Vođa sastava postaje Bruno Langer koji piše tekstove i muziku. U londonskom JAM studiju 1982. godine snimaju album “Mentalna higijena” a gost na saksofonu je Mel Kolins (Mell Collins) koji je svirao sa sastavima Rolling Stones, Dire Straits i King Crimson. Iste godine odlaze na svirke u SAD i na Floridi rade album “Space Generation” koji je kod nas licencno objavio PGP RTB. U zagrebačkom Trooly sound studiju snimaju album “Zabranjeno snivanje”. Godine 1986. Langer i Gužvan, pod imenom Atomic Shelter, sa američkim muzičarima Vesom Taltonom (Wes Talton), vokal, Fredi Stakijem (Fredie Stuckey), klavijature i Dejvidom Preslijem (David Prisley), bubnjevi, snimaju ploču “This Space Ship” koja, takođe biva licencno objavljena kod nas. LP donosi šest starih, prearanžiranih pesama i četiri nove. Koncertni album “Jednom u životu” ujedno je i poslednji na kome se pojavljuje Serđo Blažić. Posle duge bolesti on je preminuo 18. januara 1987. godine. Krajem iste godine Langer kreće sa novom postavom.
Pojačan mladim gitaristom Rankom Svorcanom i bubnjarem Nikolom Durakovićem on preuzima i vokalnu ulogu i održava Atomsko sklonište do današnjih dana. Album “Criminal Tango” objavljuju 1990. godine. Avgusta 1991. godine, u vreme kada su već počeli oružani sukobi, nastupaju na Zaječarskoj gitarijadi. U Americi im 1992. godine izlazi CD “East Europe Man” koji su snimili sa pevačem Vesom Taltonom. Grupa i danas povremeno nastupa, a bivši članovi se bave drugim zanimanjima: Dragan Gužvan je direktor firme, Saša Dadić radi u “Uljaniku” a Zdravko Širola je inženjer građevine u preduzeću za puteve. Nastavak diskografske aktivnosti obeležen je objavljivanjem CD-a “ Terra mistica”. Na disku “1976-1986” RTV Slovenija je objavila izbor njihovih hitova…
Leave a Reply