Kao što je Sijetl na severu Sjedinjenih Američkih Država četvrt veka kasnije iznedrio grandž, pokret koji je spasio rokenrol, tako je na samom jugu, u Džeksonvilu, na Floridi, sredinom šezdesetih nastala gomila bendova koja je kombinujući populističku kantri muziku i sve popularniju novotariju kod mladih, rokenrol, stvorila pravac zvani “southern rock”. Prvi je “nogu povukao” bend Lynyrd Skynyrd, pa su par godina kasnije braća Alman, Duan i Greg, na ruševinama lokalnih bendova The Houserockers, The Escorsts, Hourglass i The Second Coming osnovali Allman Brothers Band koji će i biti osnova ove priče. Takođe, početkom sedamdesetih nastali su i bendovi 38 Special, Blackfoot i Molly Hatchet koji su imali, ipak za nijansu čvršči zvuk, ali je u osnovi to ipak bio – southern rock pa se sa pravom može reći da je Džeksonvil, grad sa oko million stanovnika koji se nalazi na reci Sent Džons, blizu njenog ušća u Atlantski okean, kolevka i stanište “južnjačkog roka”.
Dakle, Allman Brothers Band su osnovani zvanično 26. marta 1969. godine , a prvobitna postava je osim braće Alman uključivala i Diki Betsa (gitara, vokal), Berija Oaklija (bas gitara), Bača Traksa (bubnjevi) i “Džejmo” Johansona (još jednog bubnjara). Sem kantrija i rokenrola, bend je u svojim pesmama obilato koristio elemente bluza i džeza kao i gomilu improvizacija na živim nastupima.
Vrlo brzo posle osnivanja, bend se preselio u obližnji Mejkon, država Džordžija, jer ih je na to nagovorio zajednički prijatelj Fil Valden, jedan od vlasnika Capricorn Recordsa koji im je odmah ponudio ugovor i studio za snimanje. Almani su prvi album nazvan po samom bendu izdali 4. novembra 1969. godine i prodali ga tek u 33.000 primeraka što je bilo ispod očekivanja, ali je naslednik “Idlewild South” prošao mnogo bolje i ušao na top liste što je tada bilo izuzetno važno. Usput je bend besomučno i neprekidno svirao uživo i vrlo brzo stekao reputaciju sjajnog “live” benda koji zahvaljujući čestim improvizacijama i “džemovanju” članova benda nikad nije odsvirao isti koncert. Po sopstvenom priznanju, bend je pesme pravio pod uticajem droga i uglavnom na lokalnom groblju, “Rose Hill Cemetary”.
Prvi pravi uspeh došao je sa live izdanjem “Allman Brothers Band At Fillmore East” koji je izašao kao dvostruka ploča snimljena na tri nastupa grupe u klubu “Filmor Ist” u Njujorku. Ploča je doživela komercijalni bum, a kritičari je i dan-danas smatraju za jednu od najboljih živih ploča u istoriji rokenrola. Dosledni obožavaoci benda su primetili da su na prvom LP-ju snimljene obrade, a da su na drugom autorske pesme Allman Brothers Banda.
Samo četiri dana pošto je “At Fillmore East” proglašen “zlatnom pločom” grupu je zadesila neverovatna nesreća. U saobraćajnom udesu, 29.oktobra 1971. u svojoj 24. godini, na svom Harley-Davidsonu gine Duan Alman (kasnije proglašen za najboljeg svirača slide gitare svih vremena). To je bio neverovatan šok i za članove benda i za njihove fanove. Toliki da su Greg Alman i Beri Oukli ponovo počeli da uzimaju heroin iako su se gotovo uspešno lečili u specijalizovanoj bolnici za zavisnike. Jednostavno su se odjavili iz bolnice i išetali iz nje.
Ipak, život benda je išao dalje. Nekoliko nedelja kasnije grupa je počela rad na trećem studijskom albumu koji je dobio ime “Eat A Peach”. Izašao je kao dupli LP na kojem je bilo šest novih studijskih pesama, uključujući i singl “Melissa”, kao i tri pesme odsvirane uživo još na koncertima u Filmor Istu kao omaž Diki Betsu. Album je doživeo veliki uspeh i došao do četvrte pozicije na Bilbordovoj top listi. Greg Alman je povodom toga izjavio :” Bili smo nadomak pakla, a sada se kotrljamo brže nego ikada ka vrhu”.
Za ne poverovati, posle tog uspeha, usledila je još jedna tragedija. Samo godinu i 13 dana posle nesreće u kojoj je stradao Duan Alman, tri bloka dalje, gotovo istovetno, život je izgubio Beri Oukli, basista benda. Zakucao se motociklom u bus i doživeo frakturu lobanje i nagnječenje mozga što je bilo fatalno. To se desilo u sred snimanja četvrtog albuma grupe pod nazivom “Brothers & Sisters”.
Snimanje su dovršili uz pomoć basiste Lamara Vilijamsa, pijaniste Čaka Leavela i gitariste Lesa Dudeka. Sa ploče su se izdvojila dva hita koji i danas važe za verovatno najpoznatije pesme ABB-a – “Ramblin Man” i “ Jessica”. Publika je sjajno prihvatila album, a kritika je imala par zamerki na blago skretanje benda u kantri vode, ali je i dalje podržavala grupu.
U julu 1973. godine Allman Brothers Band su bili “headlineri” festivala “The Summer Jam At Watkins Glen” koji još uvek drži Ginisov rekord u broju posetilaca na jednom pop-rok festivalu. Tom događaju je prisustvovalo preko 600 hiljada ljudi ! Bend je bio toliko veliki u to vreme da je na određeno vreme iznajmio avion koji su povremeno koristili i Led Zeppelin i Rolling Stones. Usledili su solo albumi dva glavna čoveka u bendu i oba su prošla odlično. I Gregov (The Greg Allman Tour) i Dikijev (Highway Call) su ušli u Top 20 najprodavanijih albuma u USA 1974. godine. Bend je nešto kasnije učestvovao u kampanji predsedničkog kandidata Džimija Kartera koji je kasnije i pobedio na izborima (kažu, umnogome zahvaljujući podršci mnogih muzičara, uključujući i ABB)
Šesti album grupe “ Win, Lose Or Draw” (izašao 1975.) se prodavao dobro, ali njime nije bila zadovoljna ni kritika ni sami članovi grupe. Tenzije između Grega i Betsa su bile ogromne, a i ostatak benda se nije osećao udobno u takvim prilikama. Producent ploče Džoni Sedlin je jednom izjavio “ Uopšte nije bilo zabavno. Sve je izgledalo jako nategnuto. Čudna atmosfera je vladala tokom snimanja. Nikom nije bilo lako”.
Sve je kulminiralo u maju sledeće godine. Povod je bilo svedočenje Grega Almana na suđenju Skuteru Heringu, radniku njihovog obezbeđenja koji je bio istovremeno i njihov glavni diler. Naime, ostatak grupe je jednoglasno prebacio Almanu da je previše cinkario Heringa i time doprineo da ovaj bude osuđen na veoma visoku kaznu. Loši odnosi u bendu su postali još lošiji i nešto kasnije ABB je prestao sa radom , a Leavel, Vilijams i Džejmo su osnovali bend Sea Level, koji je svirao jazz fusion i za četiri godine postojanja snimio pet albuma. U međuvremenu je izašao live album ABB-a pod nazivom “Wipe The Windows, Check The Oil, Dollar Gas” koji je kritika nazvala “poslednjim uzdahom umirećeg benda”.
Tri godine kasnije, Alman, Bets i Džejmo su zakopali “ratne sekire” i rešili da naprave reunion. Pošto su Vilijams i Leavel odbili da se vrate, “unajmljeni su članovi benda “Great Southern” , gitarista Dan Toler i basista Dejvid Goldflajs. Vrlo brzo je usledio I izlazak albuma “Enlightened Rogues”, ali se na njemu itekako osećao nedostatak hemije pa je komercijalni uspeh izostao, istina, delom i zbog toga što su se prilike u muzičkoj industriji i na sceni uopšte, promenili. Pojava panka je neke stvari preokrenula naglavačke mada je Amerika i pored toga imala publiku za ono što su Almani svirali. Album su pratile i nevolje oko Gregovog razvoda sa Cher i bankrot izdavačke kuće Capricorn records kao i suđenje benda sa vlasnikom iste i bivšim menadžerom benda, Filom Valdenom.
U toj atmosferi je komponovan i snimljen njihov sledeći album “ Reach For The Sky” koji je bio potpuni promašaj. Ni sledeća ploča (takođe izdata za “ Aristu”) “Brothers Of The Road” nije prošla baš sjajno, ali je imala hit pesmu “Straight To The Heart” koji je grupu vratio na Top liste. Loša prođa kod publike i standardni problemi sa drogom doveli su do još jednog prestanka rada benda koji je ovaj put potrajao punih sedam godina. Za to vreme su članovi grupe imali svoje karijere, svoja lečenja od zavisnosti i svoja venčanja i razvode…
…U leto 1989. Diki Bets je u Almane doveo članove svog “Dicky Betts band”-a, gitaristu Vorena Hejnsa i Džoni Nila, pijanistu. Priključio im se i basista Alen Vudi, koga su našli preko audicije. Džejmo je bio tu, spremno je čekao da se dva velika ega, kakva su imali Greg i Diki ponovo spoje. Kompakt diskovi su neumitno zamenili ploče pa je bend odlučio da objavi Box-Set “ Dreams” na kojem je bilo svega. I pesama koje su snimili bendovi u kojima su svirali članovi grupe pre ABB-a, pesama koje nisu ušle na ploče iz raznih razloga, pesama iz njihovih solo karijera, kao i lajv nastupa.
Pravi povratnički album “Seven Turns” izašao je 3. Jula 1990. godine i napravio ršum na američkim top listama. Izgleda da se publika zaželela “južnjačkog roka” i Almana pa je tako hit singl “Good Clean Fun” došao na prvo mesto Bilbordove rok liste, a još su i “ Seven Turns” i “ Aint Over Yet” bile vrlo popularne. Uz sjajne “Let Me Ride”, “ Loaded Dice” i instrumental “True Gravity” koji je bio pravi naslednik “ Jessice” ploča je bila pun pogodak, a ABB je povratio deo stare slave. Taj album je potpisnik ovog teksta slušao nebrojeno puta i još mu nije dosadio (čak ga upravo slušam dok pišem ove redove 😊).
Sledio je “Shades Of Two Worlds” sa punokrvnim hitom “Nobody Knows”, jazzy instrumentalom “Kind Of Bird “ i bluzerskom “Get On With Your Life”. Album zatvara sjajna obrada Roberta Džonsona “Come On In My Kitchen”. Album je prihvačen odlično i kod fanova i kod kritičara. “Almani” su se vratili, trezniji, čistiji i bolji nego ikada !
Delove mnogobrojnih koncerata ovekovečili su na dva zasebna live albuma “An evening with ABB” part 1 i part 2 , izašla 1992. i 1995. godine. Između njih je izašla ploča “Where It All Begins” sa koje se izdvojila pesma “ Soulshine” kao veliki koncertni i radijski hit. To je bio i poslednji studijski album na kojem je svirao Diki Bejts. Voren Hejns i Alen Vudi su osnovali “Gov`t Mule” bend vrlo sličnog usmerenja kao ABB, ali je Hejns uporedo nastavio da svira u grupi. Na pragu novog milenijuma izašao je još jedan “živi” album “Peakin At The Beacon” . Tek devet godina posle izdavanja pređašnjeg studijskog albuma izašao je “Hittin The Note” , prvi put bez Bejtsa kojeg je zamenio još jedan stanovnik Džeksonvila, Derek Traks, inače Bačov nećak. “Kud ćete bolje preporuke” 😊. Komponovanje pesama za taj album podelili su Greg i Hejns , a ubacili su i obradu “Heart Of Stone”, malo poznatog benda The Rolling Stones 😊. To je bila i zadnja snimljena studijska ploča ABB-a. Godinu dana kasnije, 2004. Izašao je live album “ One Way Out” I to je poslednji oficijelni zapis za ovu legendarnu grupu.
Bend je povremeno svirao tu i tamo, ali su godine učinile svoje pa je Greg Alman morao na operaciju jetre koja je izvedena 2010. godine. Dve godine kasnije bend je napravio svoj lični festival pod imenom “Peach” koji je imao još dva izvođenja. Poslednji nastup Allman Brothers Band je imao 28. oktobra 2014. godine u Bikon Teatru. Inače, to je bio 238. put za redom da su ABB rasprodali tu pozornicu. Na njemu su svirane pesme samo sa prvih pet albuma, bez gostiju, u tri tzv. seta. Koncert je trajao preko tri sata, a publika je ovacijama pozdravila bend neprekidno aplaudirajući desetak minuta. Kao da su svi znali da je to oproštaj jednog od najvećih bendova ikada od publike.
Tri godine kasnije, u razmaku od par meseci umrli su i Bač Traks i Greg Alman, jedini članovi koji su od početka do kraja bili u bendu, tako da je i zvanično Allman Brothers Band prestao da postoji.
Za sobom su ostavili 12 studijskih , 6 oficijalnih i bezbroj bootleg live albuma i reputaciju jednog od najboljih, ako ne i najboljeg live benda u istoriji rokenrola…
Leave a Reply