piše : DRagan Uzelac
‚‚Like a hurricane”
My my, hey hey
Rock and roll is here to stay
It’s better to burn out than to fade away
My my, hey hey
Out of the blue and into the black
They give you this, but you pay for that
And once you’re gone, you can never come back
When you’re out of the blue and into the black
The king is gone but he’s not forgotten
This is the story of Johnny Rotten
It’s better to burn out than it is to rust
The king is gone but he’s not forgotten
My my, hey hey
Rock and roll is here to stay
Hey hey, my my
Rock and roll can never die
There’s more to the picture τhan meets the eye
Hey hey, my my
Hey hey, my my
Rock and roll can never die …
Kanađanin, Neil Young, rođen je 12. novembra 1945. u Torontu. Nepredvidive naravi i lutalačkog duha mladost provodi nastupajući po klubovima duž američko-kanadske granice kao folk pevač. Na jednom od proputovanja kroz Ameriku, kao što to legenda tvrdi, susreće se i upoznaje sa još jednim iz plejade sjajnim američkih autora i gitarista iz tog burnog perioda savremene muzike – Stephenom Stillsom. Njih dvojica ubrzo osnivaju bend The Herd, koji potom preimenuju u Buffalo Springfield.
U periodu 1966.-1968. objavljuju sa bendom tri izvrsna albuma. Sjajan gitarski tandem Young -Stills postaje zaštitnim znakom benda.Već tada dolazi do izražaja snažan autorski pečat mladog Younga, njegov prepoznatljiv vokal i sugestivna moć liričnog autorskog izražavanja. Što se same muzike tiče bio je to melodični country – folk sa dosta akustike i prelepih gitarskih pasaža. Pesme:,,Down to the wire”, ,,Burned”, ,, Mr. Soul”, ,,Broken arrow”, ,,Expecting to fly” & ,,I am a child” prikazuju svu izražajnu snagu talenta junaka naše priče.
The Loner – down by the river
Nakon raspada Buffalo Springfielda i niza solo nastupa po klubovima Amerike, Young 1969. odlučuje da objavi prvi solo album – bio je to ,,Neil Young”. I pored odličnih pesama ,,The Loner“ & ,, The Old laughing lady”ovaj LP ne predstavlja značajniji Youngov poduhvat, pre svega zbog slabijih stilskih i aranžerskih rešenja.Young potom formira prateći bend – Crazy horse, što će se vremenom pokazati kao jedan od ključnih događaja u njegovoj karijeri. Bend,,Crazy horse”činili su: Danny Whitten – gitara, Billy Talbot – bas i Ralph Molina – bubnjevi. Sa njima Young stvara okosnicu i srž čitavog budućeg rada, stilski jedinstvenu tvorevinu melodičnosti i izražajnosti, lirske osećajnosti i moćnog gitarskog rock and rolla propuštene kroz country – folk senzibilitet Amerike.
Kombinacija gitarskih međuigara Younga i Whittena, praćena briljantnom ritam sekcijom, uz dodatak emotivno-bolećivog Youngovog vokala bili su od početka lucidno-dobitna kombinacija. Proizvod tog tima,već na samom početku, bio je triling besmrtnih rok standarda: ,,Cinnamon girl”, ,,Cowgirl in the sand” & ,,Down by the river”. Bio je to samo početak Youngovog zlatnog perioda i uvod u saradnju sa velikanima folk scene – Crosbyjem, Nashom i Stillsom. Njihova saradnja doneće rock and rollu bar još dva klasika – ,, Helpless“ & ,, Country girl”, oba sa albuma ,,Deja vu”. Politički obojen singl ,,Ohio” bio je uznemirujući komentar koji se obrušava na Nixona i rat u Vijetnamu. Pored snažne poruke, pesmu karakterišu predivna melodija i gitarski obračun majstora svog zanata.Vrhunac njihove saradnje, pored već pomenutog albuma bio je nastup na hipi festivalu u Woodstocku.
Down by the river, I was drawn by your grace
Into tempest of oblivion and to the lovers-place
I was stuck in a puddle, full of tears and unwise
Dark doings now I know, that we’ve paid unlike
Honey I know, hey when we walked arm in arm
I felt like we can throw away the falseness of our past
And I know too it’ s been the hardest days for you
Let ‘s throw them out the window
That s what those lovers do
Down by the river, I was drawn by your grace
Into tempest of oblivion and to the lovers-place
I was stuck in a puddle, full of tears and unwise
Dark doings now I know, that we’ve paid unlike
Honey I know, hey when we walked arm in arm
I felt like we can throw away the falseness of our past
And I know too it’ s been the hardest days for you
Let ‘s throw…
After the goldrush – Southern man
Prva polovina sedamdesetih doneće neke od najboljih Youngovih albuma -,,After the goldrush ”, ,,Harvest”, ,,On the beach” & ,,Tonight’s the night” bili su čisti klasici u svom žanru. Bolno iskreno i katarzično zvuče gotovo sve Youngove pesme: obilje lirskih country pasaža i jedinstvene poetičnosti smenjuje se lucidno sa snažnim rock tonovima gradeći pred očima slušaoca jedinstvene muzičke slike tadašnjeg sveta. Jedinstveno umetničko delo jednostavno je uvijeno u tradicionalnu oblandu američkog folka i prožeto nizom prefinjenih akustičarskih bravura – snaga i poruka lirike izražena čudesno emotivnim vokalom samo je dodatni šlag na torti. Mada se na prvi pogled pred slušaocem prikazuje samo još jedan od mnogih američkih folkera sa stavom, željnih slave i oreola neponovljivih,Young vremenom nenametljivo otklanja bilo kakvu sumnju u sopstveni kvalitet – unutarnja snaga njegovih pesama i mnoštvo furioznih live nastupa razoružavaju svakako i najveće skeptike.
Niska Youngovih zvučnih bisera nemerljiv je doprinos suvremenoj muzici. Pomenimo neke od bitnih primera iz plejade besmrtnih:,,Southern man”, ,,Only love can break your heart”, ,,After the goldrush”, ,,Old man”, ,,Soldier”, ,,Harvest”, ,,The Needle and the damage done”, ,,Heart of gold”, ,,World on a string”, ,,Tired eyes”, ,,Tonight’s the night”, ,, Speakin’ out” & ,,Roll another number”. Svega toga naravno nebi bilo bez furiozne podrške ,, Ludih konja”, jedinstvene prateće skupine svih Youngovih muzičkih uspona i padova.Vrhunci prašenja dotične ekipe, svojevrsna simbioza grmljavinje, šapata i zvučnog udara eksplodiraju u Youngovim kreativnim plafonima -pesmama ,,Cortes the killer” i ,,Like a hurricane”. Kao što i sam naziv jedne od njih kaže bio je to njihov zlatni period – muzička i životna oluja koja ih je bezrezervno svrstala u klub besmrtnih.
Međutim, bez obzira na neverovatan uspeh tokom prve polovine sedamdesetih Young se nije dao pokolebati čarima slave i muzičke industrije u svom punom zamahu: odbio je smelo bilo kakvu mogućnost kompromisa kao mnogo puta već viđenu mogućnost komercijalizacije vlastitih muzičkih ideja, beskompromisno nastavljajući stazom nepredvidivosti i ne baš uvek logičnih odluka. Jednostavno rečeno, kao malo ko pre njega, činio je sve da bi uništio vlastiti ugled u želji izbegavanja zamke utapanja u opšte sivilo i neizbežni zaborav. Naročito je takvom stavu doprineo šok proistekao iz prerane smrti dvojice njegovih bliskih saradnika i priljatelja – Whittena i Berryja. Droga je po ko zna koji put bila uzrok sloma dva mlada života.Youngov jetki odgovor bio je nezaboravni LP,,Tonight’s the night”, mračno remek delo prepuno bolne iskrenosti i tuge za izgubljenim.
Southern man, better keep your head.
Don’t forget what your good book said.
Southern change gonna come at last.
Now your crosses are burning fast.
Southern man.
I saw cotton and I saw black.
Tall white mansions and little shacks.
Southern man, when will you pay them back?
I heard screamin’ and bullwhips cracking.
How long? How long?
Southern man, better keep your head.
Don’t forget what your good book said.
Southern change gonna come at last.
Now your crosses are burning fast.
Southern man.
Lily Belle, your hair is golden brown.
I’ve seen your black man comin’ round.
Swear by God, I’m gonna cut him down!
I heard screamin’ and bullwhips cracking.
How long? How long?
Long live punk rock – Freedom
Godine 1979. Young objavljuje još jedan od presudnih rock albuma. Bio je to slavni: ,,Rust never sleeps”, svetkovina novih rock vidika i obnovljene duhovne energije pokreta koji je obeležio drugu polovinu 20.veka. Niz snažnih rock pesama: ,,Pocahontas”, ,, Trasher ”, ,, Powdefinger ” muzički i lirski kulminira u epohalnoj ,,My my hey hey(out of the blue)”, svojevrsnom apostrofu punk – rock ikone Johnnyja Rottena, koja veliča iskrenost i beskompromisnost novog muzičkog talasa, jednog od poslednjih pokušaja buđenja rock and rolla. Srž Youngove liričnosti, saosećajnosti i duhovne energije izbijao je iz svake rilne pomenute ploče kao i iz svakog trena turneje koja je propratila album.
Njegov čuveni životni kredo: It’s better to burn out than to fade away, zatim scenski nastup, stil oblačenja i izražavanja postaće deceniju kasnije ideja vodilja i logo još jednom od veoma bitnih generacijskih pokreta u okviru rock istorije – čuvenom grunge pokretu, esenciji pobune tzv. generacije X, gomili mladića i devojaka bez budućnosti i bilo kakve nade u sretniji svet.
There’s colors on the street
Red, white and blue
People shufflin’ their feet
People sleepin’ in their shoes
But there’s a warnin’ sign
on the road ahead
There’s a lot of people sayin’
we’d be better off dead
Don’t feel like Satan,
but I am to them
So I try to forget it,
any way I can.
Keep on rockin’ in the free world,
Keep on rockin’ in the free world
Keep on rockin’ in the free world,
Keep on rockin’ in the free world.
I see a woman in the night
With a baby in her hand
Under an old street light
Near a garbage can
Now she puts the kid away,
and she’s gone to get a hit
She hates her life,
and what she’s done to it
There’s one more kid
that will never go to school
Never get to fall in love,
never get to be cool.
Keep on rockin’ in the free world,
Keep on rockin’ in the free world
Keep on rockin’ in the free world,
Keep on rockin’ in the free world.
We got a thousand points of light
For the homeless man
We got a kinder, gentler,
Machine gun hand
We got department stores
and toilet paper
Got styrofoam boxes
for the ozone layer
Got a man of the people,
says keep hope alive
Got fuel to burn,
got roads to drive.
Keep on rockin’ in the free world,
Keep on rockin’ in the free world
Keep on rockin’ in the free world,
Keep on rockin’ in the free world.
Decenija koja je usledila u Youngovom životu i radu nije ipak donela ni približno vedre tonove. Nakon decenije slave i potpunog životnog ispunjenja usledio je period kreativne krize i životnih problema. Zatišje pred novu buru obeležili su zdravstveni i porodični problemi koji su vidno omeli Younga u daljem stvaralačkom usponu i uticajnosti na mlade rock snage.
Snažan i odvažan, kakav je uvek bio, Young krajem osamdesetih izlazi kao pobednik iz još jedne od životnih bitaka, jači za još jedno bitno iskustvo i željan novog dokazivanja. Album ,,Freedom”bio je definitivno raskršće -jedinstvena snaga muzike i iskrene poruke još jednom je odnela prevagu nad mračnom stranom života. Bio je to rafinirani ,,grunge”udar – distorzirani zvučni čekić po glavi umrtvljene rock scene, uljuljkane lažima o slavi i neprolaznim izmišljenim vrednostima.Youngova katarzična oluja oduvala je po ko zna koji put gomilu nabeđenih veličina otvarajući životni i umetnički prostor mnoštvu mladih kreativnih ljudi. Ta se konstatacija pre sve odnosila na bend koji će obeležiti devedesete – ,,Nirvanu” i naročito na njenog lidera Kurta Cobaina, ikonu generacije bez budućnosti.
He sleeps with angels
Euforični grandž početak devedesetih vrlo se brzo pretvorio u jezivu tragediju – samoubistvo Kurta Cobaina bio je zloslutni početak kraja još jedne ideje i pokreta. Pošto malo stvari u životu ima svoj sretan kraj(izuzev naravno bajki) i kako je Young na svojoj koži bolno osetio mnoštvo životnih nesreća, tragičan kraj Kurta Cobaina izuzetno ga je potresao. Činjenica da se Kurtovo opraštajno pismo završava citiranjem Nilovog suštinskog stiha: ,,Bolje je sagoreti nego izbledeti” bila je još jedno više nego bolno Youngovo suočavanje sa zlom sudbom koja sve ljudske napore ka dobroti i lepoti tako hladno relativizira i uništava, poništava jetkom ironijom. Jedan od mnogih životnih krugova jezivo se i tiho zatvorio – tamo gde je mladi Young nepovratno i hrabro krenuo krajem šezdesetih, verujući u neki bolji svet, nestalo je u jednom trenutku ekstremnog idealizma, granici koja se nažalost može samo jednom preći. Empatija koju su obojica tako očajnički želeli da podele sa ostatkom sveta povezala ih je čudesno u jednom tragičnom trenutku – na kraju je ostao samo san sa anđelima i još jedna uništena nada…
Sajt Rokenrol kuće slavnih opisuje Janga kao jednog od najvećih rokenrol tekstopisaca i izvođača. Nil Jang je primljen u Rokenrol kuću slavnih dva puta – prvo kao solista 1995., a drugi put kao član “Bafalo Springfilda” 1997. Jangova muzika se odlikuje svojim prepoznatljivim zvukom gitare, jako ličnim tekstom i prepoznatljivim altom ili visokim tenorom. Iako sebe prati na nekoliko različitih instrumenata, uključujući klavir i usnu harmoniku, njegovo idiosinkratično sviranje električne i akustične gitare definišu prepoznatljiva stanja teškog i melodičnog zvuka. Iako je Jang eksperimentisao sa različitim muzičkim stilovima tokom svoje raznovrsne karijere, uključujući i elektronsku muziku, većina njegovih najpoznatijih dela je akustični folk rok i kantri rok ili električni, pojačan hard rok (najčešće u saradnji sa bendom Crazy horse). Muzički stilovi poput alternativnog roka i grandža su takođe usvojili elemente od Janga. Njegov uticaj ide do toga da ga neki nazivaju “Kum grandža”. Pored svega što je dao muzici, Nil Jang se bavio i filmom pod pseudonimom (a Young je obožavao pseudonime) Bernard Shakey, i režirao je ili učestvovao u više ostvarenja: Journey Through the Past (1973), Rust Never Sleeps (1979), Human Highway (1982), Greendale (2003) i CSNY/Deja Vu (2008). Istovremeno, Nil Jang je istaknuti humanitarac i aktivista: zalaže se za prelazak na električna vozila i očuvanje životne sredine, jedan je od suosnivača Farm Aida, tradicionalnog godišnjeg dobrotvornog koncerta za pomoć američkim poljoprivrednicima i njihovim porodicama, pomaže deci s invaliditetom. Youngovo ime vezuje se i za politički angažman, njegov protest protiv ratova i nasilja manifestuje se kroz muziku – čuveni album Living With War beskompromisna je kritika tada aktuelne vlade Džordža Buša. Američko muzičko udruženje proglašava ga za Umetnika godine 2006, a za svoj humanitarni rad 2011. primio je Nagradu „Allan Waters”, iako godinama živi i nastupa u Americi, veoma je cenjen u rodnoj Kanadi, a tome svedoči Youngtown Rock & Roll Museum koji je otvoren u njegovom rodnom gradu Omemeeju…
Aurora borealis
The icy sky at night
Paddles cut the water
In a long and hurried flight
From the white man
to the fields of green
And the homeland
we’ve never seen.
They killed us in our tepee
And they cut our women down
They might have left some babies
Cryin’ on the ground
But the firesticks
and the wagons come
And the night falls
on the setting sun.
They massacred the buffalo
Kitty corner from the bank
The taxis run across my feet
And my eyes have turned to blanks
In my little box
at the top of the stairs
With my Indian rug
and a pipe to share.
I wish a was a trapper
I would give thousand pelts
To sleep with Pocahontas
And find out how she felt
In the mornin’
on the fields of green
In the homeland
we’ve never seen.
And maybe Marlon Brando
Will be there by the fire
We’ll sit and talk of Hollywood
And the good things there for hire
And the Astrodome
and the first tepee
Marlon Brando, Pocahontas and me
Marlon Brando, Pocahontas and me
Pocahontas.
Neil Young jedan je od onih autora koji vas bespovratno vežu snagom svoje ličnosti i vizije, ljudske topline i sugestivne lirike, vanvremenskog talenta koji se oslobađa kroz umetnost muzike i pisane reči. Iskreno i tvrdoglavo sledeći isključivo sebe samog , ne štedeći se pritom ni malo,Young je pokušao da dosanja jedan od svojih večnih snova. Ostao je, ako ništa drugo, simbol istrajnosti i vere u istinske vrednosti jer… Ljubav i vera u ono što radiš nepogrešiv su put kojim idu samo odabrani i … oni koji veruju u njih – sve drugo je samo dah prolaznosti, priča o praznini koja se ničim ne može popuniti. Punk etika to jednostavno formuliše stihom i životnim kredom: ,,It’s better to burn out than to fade away!’.
Leave a Reply