Nepolitikin Zabavnik

Život

Duško Radović – biljka čudnovata…

“Niko nema više od jednog života. Ali ima mnogo onih koji pored svoga, troše i nekoliko tuđih života”.

Ovu, tako aktuelnu rečenicu rekao je jedan mudar, vanvremenski čovek, pisac i pesnik po kojem je osnovna škola u koju sam išao ja, moja žena, moje dvoje dece , brat i mnogi prijatelji, dobila ime. Ta škola se zove “Duško Radović”.

Taj čovek se zvao Duško Radović. On je bio i novinar, aforističar, urednik na radiju i televiziji, voditelj legendarne radio emisije na Studiju B – “Beograde, Dobro Jutro “. Taj čovek je rekao toliko mudrih misli i toliko životnih istina da bi bilo besmisleno da ih brojimo. Čak i najveći fanovi Duška Radovića ne mogu da se sete ni polovine.

 

 

 ” Pokloni su retki i jeftini. Sve ostalo je podmićivanje. “

” Naše malo može biti mnogo za one koji nemaju nimalo. “

” Život prolazi, a mi ne znamo šta bismo s njim. Mrzi nas ili ne umemo da živimo. Najradije bismo ga ustupili nekom drugom i uživali gledajući kako je lep naš život kad ga drugi žive. “

” Vi vredite samo onoliko koliko ste drugima potrebni. “

” Imati prijatelja, to znači pristati na to da ima lepših, pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati – nema prijatelja. “

” Tucite svoju decu čim primetite da počinju da liče na vas. “

Ovaj mudar čovek rođen je 29. novembra 1922. u Nišu. Detinjstvo je proveo u Subotici gde je i završio osnovnu i srednju školu. Školovanje je nastavio u Beogradu gde je studirao filozofiju. Po završetku rata po sopstvenim rečima postao je izvođač književnih radova i pisao je: skečeve, aforizme, najave, odjave, humoreske, pesme, priče, scenarije za igrane i dokumentarne filmove.

Radio je u listovima: “Zmaj”, “Pionir”, “Kekec”, bio je glavni urednik “Pionirskih novina”, urednik Programa za decu Radio-Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik jednog od najboljih listova za decu u Evropi, “Poletarac”, novinar “Borbe” i od 1975.-1983. godine urednik Studija B.

 

Ipak, ljudima je bio najdraži kao voditelj kultne emisije “Beograde, dobro jutro” (To je jedan od retkih razloga zbog kojih sam zavideo Beograđanima). Sedam godina je ljudima iz glavnog grada uz jutarnju kafu govorio mudre misli i aforizme kao na primer :

” Lopta je kao udavača. Ne muvaj se oko nje ako nemaš ozbiljne namere.  Ako ne misliš da je uzmeš. “

” Kad neko nema šta da kaže o tome šta jeste, najčešće govori o tome šta nije: nije blesav, nije sisao vesla, nije mačiji kašalj, nije naivan, nije čuvao ovce… “

” Hrabri muškarci treskaju vratima kad dolaze u kuću, a kukavice samo kada odlaze. “

https://youtu.be/hASAbSJ8xds

 

” Žao mi našeg fudbala. Već dugo se muči, a nikako da umre.”

” Dok Metro dođe u Beograd, mnogi će ga sačekati pod zemljom.

“ Ako već možemo i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih. ”

Ova poslednja došla je (i bukvalno) glave Dušku Radoviću i njegovoj emisiji. Naime, tadašnjim političarima i moćnicima povredio je sujetu i morao je biti sklonjen. Saopštenje CK SKS Beograda je glasilo : “Aforizmi u popularnoj satiričnoj emisiji “Beograde, dobro jutro” u poslednje vreme sve češće imaju obeležja političkih poruka sa izraženom moralističkom i demagoškom  pozadinom. Sadržina tih poruka ponekad je krajnje destruktivna i neprihvatljiva.”

 

Iako su slušaoci i poštovaoci lika i dela Duška Radovića glasno i dugo protestovali nisu uspeli da vrate emisiju nazad. Čak je u jednom trenutku tada najmoćniji političar Ivan Stambolić i popustio i hteo da vrati emisiju u etar ali je Radović bio nepokolebljiv :

“ Ja jesam mali čovek sa radija, ali nisam onaj koji se pali i gasi na dugme.”

Ipak,to je ostavilo traga na njegovo zdravlje.Iovako zdravstveno načet,a onda su ga dotukli stres i šok zbog ukidanja emisije koja mu je značila bukvalno sve. Dobio je upalu produžene kičmene moždine, bolest koju izaziva jak stres. Od nje se polako gasio i umro je 16.avgusta 1984. Na sahranu je došlo preko 10000 ljudi koji su voleli i poštovali ovog velikog čoveka.

 

Nije on poznat samo po aforizmima i mudrim mislima, koje su sabrane u tri knjige pod nazivom “Beograde, dobro jutro“, pisao je on radio drame (Kapetan Džon Piplfoks), TVseriju (Na slovo, na slovo), zbirke pesama (Poštovana deco, Pričam ti priču, Vukova azbuka…), zbirke kratkih priča (Ženski razgovori) i mnoge druge knjige. Prevođen je na sve važnije svetske jezike. Dobio je gomilu nagrada ali ono što je ostalo iza Duška Radovića su misli kao :

” Ko izbegava da umre, taj je protiv progresa i lepše budućnosti ”.

” Ko želi da je stalno u pravu, mora često da menja mišljenje.”

” Ako vam ne ide škola, udajte se. Ako ne možete da nađete posao, rodite dete. Manji problemi se uspešno rešavaju većim. “

” Fudbal okuplja dve vrste muškaraca: one koji nemaju devojke i one koji imaju žene.”

” Ateisti ne moraju biti pošteni. Nema Boga koji bi za njih bio nadležan. “

” Ko ume da se raduje – ima čemu da se raduje. “

 
 
Mnogi smatraju da je on izveo pravu revoluciju u srpskoj književnosti. Bio je elitni pisac kojeg su obožavale mase, a elita ignorisala. Kolege su ga zvale Tmuša, bio je mrgud velikog srca koji je na posao dolazio i odlazio sa mrakom.
 
I za kraj poruka deci :
 
 ” Poštovana deco, budite iskreni i strogi prema svima koje volite, do kojih vam je stalo, a lepo vaspitani za sve prema kojima ste ravnodušni.  “
 
I još nešto , evo prođe  trideset i kusur godina od smrti ovog velikog čoveka a mi, građani Srbije nismo ništa naučili od njega.Te njegove mudre misli nismo razumeli, ili nismo hteli …
 
 
 
 13090180
(Visited 85 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. Comment by post author

    IŠLA SAM U ŠKOLU KOJA JE NOSILA NJEGOVO IME,BUDIO ME JE NJEGOV GLAS SA TRANZISTORA KADA BI ME BABA BUDILA DA USTANEM I IDEM U ŠKOLU

Leave a Reply