Mene je uvek fasciniralo, gledajući godinama razne komičare iz Amerike, Australije, Engleske… Ma da ne nabrajam dalje, sve komičare koji imaju materijal na engleskom, kako, majka mu stara, kod nas to kaska za ostatkom sveta.
Da se razumemo, mi sa ovih prostora imamo duhovitosti na pretek, setite se silnih slava, gde se više smejalo, nego što se klopalo. Setite se svih sprdnji koje se izbace u sekundi… Svako od nas ima nekog kod je apsolutni car i koga rado slušamo kako prepričava i običan neki momenat, a da to bude najsmešnije što ste ikad čuli. Kad se setim koliko sam oplakala kad mi je pričao kum da su išli na more i kako se njegov drug Đorđe, pošto su ga natripovali da ima zmija u travi, popeo na drvo, i da nije hteo da siđe ni pod tačkom raznom sa drveta dok mu se auto ne dotera da može sa drveta da pređe na krov….tu nije bio kraj, on ni na sekundu nije hteo da pipne travu, nego su morali da otvore prozore, i on se tada uhvatio za držače sa strane i tako se vozio dok nisu izasli na put.
Isti taj Đorđe mi je posle rekao kako je imao opasan fotosešn sa jako dobrom ribom, ponosno je izvadio bunt slika (da, da…tad je neko i izrađivao slike) i dao mi da listam. Očekivala sam u najmanju ruku neku Naomi Kembel, kako mi je to prezentovano… Oplakala sam od smeha kad sam videla (koliko je tad stalo na jedan film) 36 slika ribe…prave morske ribe, ribe koja se prćaka po nekoj barici. Još mi je bilo smešnije kad su mi pojasnili da je to bio jedini film koji su imali, i kako je od uspomena sa mora samo to ostalo.
Moj vrhunac leta je kad smo sestra i ja bile na moru, ulazimo u radnju, trpamo u korpe kao da dele džabe i kao na engleskom prokomentarišem – “THATS IT!” Prolazi neki baja, i dobaci “šblmlklmnjš…” Rekoh – “dafak??” – “…šblmlklmnjš….” Hm… Doimalo se nemački da se obraća… Izvučem onu čuveno i otprilike jedino što znam- “Najn šprahenzi dojč..” Dolazimo na kasu i baja kaže sa sve crnogorskim naglaskom – “A daćeš mi i malboro jadna…” Nije mi bilo teško da ga pitam – “Druže, a što ti meni pričaš na kuramačanskom kad smo naši…” Kaže on- “A jbg, piše ti na duksu GERMANY…” Sestra i ja smo se toliko smejali, da sam morala propustiti nekoliko ljudi na kasi, da se ne bih smejala kasirki u facu, jer sam razmišljala kako čovek ima sreće što nisam obukla duks na kom piše Zimbabve, a koji sam isto tako ponela na more….mada moram priznati da bih volela i da čujem kako žvuči taj jezik, a baja crnogorac, poliglota, verovatno bi mi bacio neku spiku na Zimbabvećanskom (ili kako god da se taj jezik zove).
Ništa manje se nisam smejala kad mi je drugar pojasnio kako se napio kao stoka najveća, smuvao neku devojku, i kako nije iz istog mesta, da se od nedelje do petka kuckao sa njom preko moba, a u petak da su ugovorili dejt…e sad, sve bi to bilo lepo da se on sećao kako devojka izgleda uopšte (opet period praistorijski, pre fb, vibera i drugih aplikacija koje bi mu pomogle da je vidi)… Zakazano mesto, on sedi u kolima ukoso od lokacije… Sa dvogledom!!!…. Čeka kao predator najgori…. Dolazi devojka, stane i gleda sa koje će se strane pojaviti…. Kad je video na šta liči, po njegovim rečima Grand uparen sa tigricom, to šljašti, do dreči, do se nose štikle kao štule… JA KAO ISKONSKI PANKER SEBI TO NISAM MOGAO DA DOZVOLIM… Poslao poruku- “Prosrao sam se, jbg”… I nikad više se nisu čuli.. Posle toga je napravi ugovor, lepo format A4, sa raznoraznim klauzulama, potpisnici on i najbolji drug, da ukoliko se jedan oleši, ovaj drugi mora da ga vrati kući i da mu ne da da muva takve ribe. Ja mislim da kako na veseljima, tako i na sahranama, mora neko nešto da provali, pa da ga je**š.
Stojimo mi tako sa strane ispred kapele, uzdahne jedna moja, sad već bivša drugarica i kaže- “Eh, šta ti je život…iskopaju te, zakopaju te… i to je to.” Realno, jedino dobro je bilo tu što je bila zima i što sam mogla zabiti glavu u šal da se smejem, a da ne vide drugi ljudi oko mene. Od tog dana svaki put kad se rodi bebica nekog od zajedničkih prijatelja svi je zezamo – “..E iskopali su devojčicu / dečaka ti i ti likovi.” Moj drugar Sima, koga zna dobar deo alternativne Vojvodine, radi nešto sa svinjama… Jel ih hrani i kolje, il samo kolje… jebem li ga… nije ni bitno sad, uglavnom! Sedelo se na nekom slavlju, malko se i popilo… pita njega drugar – „Jelil Simo, šta ti kao znaš da pogledaš svinju i ladno pogodiš koliko ima kila?“ Kaže Sima –„..nego šta….“ – „A jel bi mogao i meni da pogodiš koliko imam kila?“ Sima kaže – „Da, samo moraš da se spustiš na sve četiri. ALI…i da grokćeš kako bi bio precizniji….“
Ovakvih (meni) smešnih priča ima koliko hoćeš… i sad se svako ko je ovo čitao setio nekog svog koji provali debilnost neku, ko ume da baca smešne spike… I ja se sad pitam? Ko je ovde lud.? GDE JE ZAPELO??? Kako su se naši ljudi, tek sad nekako setili da malo taj stand up kod nas zaživi????
Nagledala sam se jako loših stand up-ova tokom zadnjih 5 godina, nekih ljudi koji su se vrhunski trudili da budu smešni, a izazivali su samo sažaljenje. Mislim, ako ti meni brale moraš reći da se nasmejem, nećeš se ti leba najesti od tog zanimanja. Još mi je slađe kad prevedu fore nekih stranih komičara i prodaju to kao nešto svoje… Ne, nije mi bio problem, da li putem fb, da li lajv, ili na yt da im kažem – super ti je materijal, morao si ga zaštititi nekako, eno onaj George Carlin, zamisli budale američke, ladno izvodio tvoj stand up pre 20 godina! Sram da ga bude! On upokojen, će tebi da krade materijal i još da se vrati nazad u vreme, pa da onda snimi specijal, i to sve samo da zataška tragove, PI!
Uspeh tih pokušaja stand up-ova može da se poredi sa uspešnosti nekih naših komšijskih zemalja u glumi. (znamo svi na šta mislim 😉 U poslednje vreme, hvala višim silama, mogu reći da su se iskristalisali neki jako dobri ljudi, koji su sazreli kao komičari, koji su našli svoj neki fazon i koji mogu živeti od toga. To sam čekala, da se probudi taj naš balkanski humor, pa ljudi, ako mi ne umemo da se sprdamo i da nam od svega ispadne šala, šega, pošalica…evo ja ne znam….
Elem, neka sad ovo vama sad slegne sve, a ja se uskoro javljam pa da počnemo malo da se dublje bacimo u stand up-ove, ko valja, ko ne valja, ko je original, ko je kopija, koji je stand up za koje raspoloženje… Naravno, po meni…. Ne morate vi mene slušati! 😉
Leave a Reply